By Na pitanje: koliko Hrvatska ima generala, a još više na koji je način većina stekla te visoke i časne činove, teško je ili nikako dobiti pravi odgovor, tim prije što i u jednoj kontraverznoj knjizi, gdje su nabrojeni hrvatski generali, možete naći i imena iz II, svjetskog rata, koji nisu imala nikakve veze sa stvaranjem hrvatske države, a opet su dobili čin – hrvatskog generala (Marko Belinić, na primjer)!? O hrvatskim generalima najviše se govorilo i pisalo kad je svojedobno bivši i žalosni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić čak njih 12, zbog otvorenog pisma gotovo preko noći poslao u – mirovinu. A to pismo-protest i danas bi mnogi potpisali. Nu, otkako se nekoliko generala založilo da se puste na slobodu bivši Udbaši Perković i Mustač, a to poglavito potpisnici ove zamolbe primjerice nisu ni približno tražili za hrvatske branitelje, koji se također nalaze na robiji, relativno često se za jedan dio generala s pravom postavlja pitanje: gdje su bili kad je „grmjelo“, odnosno što se nisu javljali kad je trebalo (!) kad su bile u pitanju strateške teme vezane uz gospodarstvo, uvođenje eura i drugo, a poglavito – gdje su bili i što su radili kad je javno trebalo braniti generale Gotovinu i Markača, kad su u Haagu bili neopravdano osuđeni (nepravomoćno) na visoke zatvorske kazne? Tada je nekolicina hrvatska branitelja, među kojima je bila i moja malenkost, organizirala brojne tribine, ali i predstavljanje knjiga o njihovoj nevinosti, od Hrvatske, Hercegovine, pa do Austrije i Njemačke. Na tim skupovima govorili su mnogi, prije svega „mali“ ljudi, ali generala, osim tu i tamo nekoga – ni za lijek! Poglavito nam je ostala u sjećanju organizacija rođendana Ante Gotovine, mjesec dana prije njegova izlaska iz Haaga, a kojeg smo najviše uz pomoć Klemma i drugih organizirali na zagrebačkom Zrinjevcu, s nazivom „Generalu, s ljubavlju“, odnosno „Sretan ti rođendan, generale!“. Okupilo se petnaestak tv ekipa, i mnogo drugih novinara. A oko paviljona, gdje se održavao skup, ni manje ni više nego 248 ili 249 ljudi! Mnogi su stajali podalje od centra parka i znatiželjno gledali što se to događa. Ne sjećam se da se tada pojavio ijedan general da izrazi podršku, a poglavito nam se nije prijavio da hoće nešto javno reći. Nu, bez obzira na brojne novinske ekipe, nakon skupa, jer nije bilo „očekivanog“ incidenta, u medijima o tome nije objavljeno ni – slova! Slično je bilo i na jednoj tribini o Gotovini i Markaču u Čakovcu. Došlo je nas petero, a i jedan (1) posjetitelj, i to, kako se predstavio, član „antifašista“! I bez obzira na to tribinu smo održali, kao i u Hercegovini pred punim kino-dvoranama.
Među hrvatskim generalima, da nema zabune, ima iznimno časnih i poštenih ljudi, od kojih neki naprosto ne žele imati posla s Hrvatskim generalskim zborom (HGZ), koji se svim silama želi nametnuti i kao novi- SUBNOR! Nu…,također je nejasno, kako to da ti isti (svaka čast iznimkama) nikada nisu postavili pitanje: zbog čega Vukovar, Pakrac, Škabrnje i slični gradovi i mjesta, gdje su se vodile najteže borbe nemaju generala? Zašto general nije ni Rudolf Perešin? Zar Dedaković i Borković, ali i Marko Babić nisu zaslužili te visoke činove? Ima i ratnih brigada, poput 117. Koprivničko-križevačke, koja je među prvima sudjelovala u oslobođenju hrvatske države,a nema ni jednog s tako visokim činom!
Dr. Franjo Tuđman je najveći i najznačajniji general HV-a (uz Gojka Šuška), ali takvih nema ni u Registru hrvatskih branitelja! Zagreb nema ni spomenik nekim iznimno značajnim povijesnim ličnostima, poput kardinala Kuharića, bl. Stepinca, pape Ivana Pavla II, Gojka Šuška, Bobetka…, a generali (svaka čast iznimkama) i o tome šute.
Jedan od prvih, ako ne i prvi, koji je dobio čin generala je pok. Đuro Srnec. Godinama je živio u Rasinji, pokraj Koprivnice. Danas, vjerojatno, ni većina generala ne zna tko je bio ovaj skroman i častan čovjek.
Većina hrvatskih generala se ne želi zamjeriti, dobro im je, pa obilaze čas jedne čas druge na vlasti, manje-više za svoju osobnu promociju.
Nu, dok god postoji istinski branitelj koji ima poteškoća, za generale ne bi trebalo biti „odmora“.
Stoga, probudite se generali (svaka čast iznimkama) i malo se okrenite tzv. običnim vojnicima-braniteljima, od kojih neki imaju mnogo veće zasluge od (većine) vas!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
