By Kada treba ocrniti Hrvatsku i Hrvate, pojedini lijevi mediji zovu Ivu Josipovića. Njega slobodno možemo nazvati i “crvena zmija”. Tako je ovih dana dao jedan veliki intervju. U njemu je ponovio sve ono što misli o Hrvatima. O njima misli uglavnom loše, kao i o hrvatskoj državi.
Inače, mandat bivšeg predsjednika Ive Josipovića ostaje zabilježen kao sporno razdoblje. Trajao je od 2010. do 2015.. U kampanjama je nudio privid građanske umjerenosti. Njegova praktična politika bila je duboko pristrana. Domoljubni krugovi smatraju da je bila bezlična. Bila je usmjerena na nametanje kompleksa krivnje vlastitom narodu.
Josipović je često napadao hrvatsko društvo pod izgovorom borbe protiv krajnje nesnošljivosti. Kritičari ističu da ga nigdje nije bilo u vrijeme velikosrpske agresije. Nakon dolaska na vlast pretvorio se u tužitelja vlastite nacije. U sjećanju javnosti ostao je njegov govor u izraelskom parlamentu 2012. Pred međunarodnom javnošću izjavio je: “Ustaška zmija je tu, u našim srcima, u našim glavama, i čeka priliku da se ponovno probudi.”
Josipović je istu tvrdnju nastavio ponavljati i nakon odlaska s dužnosti. Komentirajući zbivanja u zemlji, izjavio je: “Nimalo mi nije drago što vrijeme sve više potvrđuje moju tvrdnju o ustaškoj zmiji. Tada je još šaptući siktala, danas sikće urličući.”
U medijskim istupima optuživao je ustanove i narod za prekrajanje istine. Tvrdio je da u Hrvatskoj jača neoustaštvo. Naveo je da ono u savezu s huliganstvom ugrožava sigurnost ljudi. Dodatno je pojačavao pritisak teškim tvrdnjama. Izjavio je: “Riječju i djelom se ponovno oživljava ustaštvo, a političari šute zbog glasova…” Time je izravno tvrdio da hrvatsko biračko tijelo teži obnovi fašizma.
Njegova međudržavna politika doživljena je kao napad na dostojanstvo hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. Veliki gnjev javnosti izazvao je njegov potez na proslavi operacije “Oluja” u Kninu. Tamo je kao svog počasnog gosta doveo srpskog političara iz Pakraca Veljka Džakulu. Ta je osoba u javnosti bila opterećena sumnjama za sudjelovanje u zločinima u logoru Bučje. Kritičari ističu da je tom neshvatljivom kretnjom izjednačio velikosrpskog agresora i nevine hrvatske žrtve. To se dogodilo na samom oltaru hrvatske slobode.
Njegov odnos prema Domovinskom ratu bio je obilježen obezvrjeđivanjem. Tijekom prosvjeda hrvatskih branitelja i invalida, Josipović je javno omalovažavao prosvjednike. Izjavio je kako sumnja da invalidi uopće vode te prosvjede. Dodatno je naglasio kako ti ljudi imaju dobar imovinski položaj. Braniteljske udruge podnijele su kaznene prijave protiv njega i Stjepana Mesića zbog odavanja tajnih podataka. Josipović je branitelje javno ponizio. Njihove je poteze proglasio potpunom besmislicom i glupošću. Poručio im je da bi im bilo bolje da se bave nečim korisnim.
Tijekom govora u parlamentu Bosne i Hercegovine 2010. godine, Josipović se ispričao za navodne zločine Hrvatske. Govorio je o politikama koje su pokušavale podijeliti tu zemlju. To je u domovini protumačeno kao skandalozno optuživanje vlastite države za agresiju. U Jasenovcu je oštro ocrnio hrvatski narod. Istovremeno je održavao bliske odnose s Miloradom Dodikom. Ostao je potpuno nijem na stravične zločine komunističkih vladajućih krugova. Ti su krugovi nakon Drugog svjetskog rata počinili masovna ubojstva nad stotinama tisuća Hrvata.
Svaki njegov istup nailazio je na žestoke osude braniteljskih udruga i desnice. Njegove izjave o zmiji doživljavaju se kao namjerno blaćenje naroda. To je bio pokušaj proglašavanja obrambenog rata zločinačkim. Politički suparnici oštro su ga kritizirali. Isticali su da pati od opsjednutosti ustaškim zmijama. Tvrdili su da svjesno pojačava podjele kako bi skrenuo pažnju s gorućih gospodarskih problema. Desni krugovi poručuju kako se Josipoviću stalno priviđa ustaštvo tamo gdje ga nema. Njegove istupe nazivaju čistom provokacijom i žestokim zastranjivanjem s ljevice.
Hrvatski branitelji proglasili su ga političarem koji nema moralno pravo držati prodike. Dovođenje Veljka Džakule u Knin udruge su nazvale pljuskom u lice žrtvama. To je bio izravan pokušaj izjednačavanja krivnje između agresora i branitelja.
Josipovićeva isprika u Sarajevu izazvala je ogorčenje među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Predstavnici udruga ocijenili su njegov nastup kao nastavak promidžbe preuređenih komunista. Zatražili su hitnu ispriku zbog lažnih optužbi protiv Hrvatske. Dodatni val bijesa izazvala je njegova sramotna izjava o Širokom Brijegu. Izjavio je da su pobijeni fratri bili opravdan vojni cilj. Udruge su to nazvale bezdušnim opravdavanjem komunističkih zločina. Spominjale su i ulogu njegova oca u tijelima bivše vlasti.
Političari i udruge složno zaključuju da Ivo Josipović nikada nije prihvatio činjenicu o stvaranju države. Suverena Hrvatska stvorena je u obrambenom Domovinskom ratu. S položaja moći pokušavao je oživjeti propale ideologije. Pokušavao je nametnuti kompleks povijesne krivnje narodu koji ga je izabrao. Razapet je između uloge neuspješnog glazbenika i proračunatog političkog spletkara. Vodio je politiku “mlake vode”. Ona je bila bljutava za nacionalne interese. Bila je iznimno oštra i razorna kada je trebalo optužiti vlastiti narod.
Na kraju, nakon svih promašenih pokusa, najbolje bi bilo da se konačno uhvati svog klavira. Neka se bavi skladanjem svojih glazbenih djela. Ona zvuče točno onako kako i izgleda njegova politika. Zvuče kao da je netko pustio praznu limenu bačvu sa sedmog kata. Bačva se obrušava uz veliku lupu i tresak.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
