By Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara pažljivo prati zbivanja posljednjih mjeseci osobito ona vezana uz hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata. Svoj doprinos osim kroz djelovanje udruge temeljem Statuta i provođenja široke lepeze aktivnosti s partnerskim udrugama, dajemo i u Javnim savjetovanjima vezanim uz donošenje zakona. Kako je rasprava o Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata postala vrući krumpir ponajprije u rukama predlagača (hrvatske vlade), a javnost izložena mnogim poluinformacijama smatramo dužnosti izaći s točnim i jasnim informacijama, činjenicama i argumentima.
Nažalost u javnosti je stvorena jedna obmana koju nadležne institucije uporno ponavljaju, a to je kako hrvatski civilni stradalnici žrtve srbijansko-crnogorske i jna agresije nisu do sada imali nikakvu zakonsku zaštitu i sada nakon 30 odnosno 25 godina to dobivaju. Ovu laž pobija slijedeća istina – 1992. godine je donesen Zakon o zaštiti civilnih i vojnih invalida rata koji je i danas na snazi i koji će donošenjem Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata ostati i dalje na snazi tako da će ova kategorija participirati prava ne iz jednog nego dva zakona.
Laž je da hrvatski civili nastradali od srbijansko-crnogorske i jna agresije čekaju 30 ili 25 godina na ostvarivanje svojih prava, istina je obitelji nestalih civila koje nisu pristale na zakonsko proglašenje smrti svog člana nisu mogle participirati u ostvarivanju prava kao ni obitelji poginulih civila koje su koristile mirovinu ili bile zaposlene. Takvih je 145.
O samoj kvaliteti zakona dovoljno je reći kako je spoj prepisivanja dva zakona i to Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te spomenutog Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Ono što je sramotno jest kako se institucije koje su predložile ovaj zakon hvale postignućem kvalitete zakona ponovno zaobilazeći istinu kako stvarne potrebe za donošenjem zakona nema i da je bilo dovoljno nekoliko izmjena i dopuna za rješenje spornih problema no još poraznija je činjenica koju prešućuju, a to je da su i sami propustili ispraviti nepravdu prije dvije godine (dakle u vrijeme vlade Andreja Plenkovića) prilikom izmjena i dopuna ovog Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Toliko o iskrenim namjerama predlagača o ispravljanju nepravdi. No temeljno pitanje na koje nema jasnog i kvalitetnog odgovora jest kako spriječiti agresore, pobunjenike i pomagače ako ne postoji jedinstven registar koji sadrži njihove podatke. Odgovor je nikako! Naime u privitku ovog priopćenja nalazi se preslika jedne radne knjižice pripadnika „krajinske milicije“ u Vukovaru, dakle osobe koja je sudjelovala u napadu na Vukovar i kojoj je to vrijeme (od 17.10.1991.!!!! do 29.7.1997) priznato u naknadno priznat radni staž od strane HZMO-a. Dakle gospodo dok niste osigurali sve alate, a to je prvenstveno Registar agresora, pobunjenika i pomagača kojim ćete ih potpuno isključiti iz mogućnosti da koriste prava ovog zakona, upravo vi ste oni koji izjednačavaju žrtvu i agresora, a to je nedopustivo! Kao što je nedopustivo da se s najviših instanci beskrupulozno napadaju i vrijeđaju oni koji hrvatsku javnost upozoravaju na ovaj katastrofalan propust vladajućih.
Nažalost činjenica je također kako Deklaraciju o Domovinskom ratu sve češće ne poštuju upravo najviši dužnosnici i državni službenici te političari. Stoga smatramo nužnim tražiti izmjene Kaznenog zakona u smislu zaštite Deklaracije sankcioniranjem onih koji ju krše, osobito se to odnosi na spomenute kategorije. Također Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji mora postati Ustavni zakon inače su neke odredbe tek mrtvo slovo na papiru ili još gore nedopustivi paradoks koji se nažalost već dogodio. Naime radi se o odredbi prednosti zapošljavanja navedenoj u članku 101. koji pada u vodu pred člankom 22. Ustavnog zakona o prvima nacionalnih manjina temeljem kojeg je abolirani četnik ostvario pravo na prednost pri zapošljavanju ispred djeteta poginulog hrvatskog branitelja. Podsjećamo ovu vladu kako je tako nešto nedopustivo te na hitnost promjene statusa ovog zakona iz Lex specialis u Ustavni zakon.
Poradi sve veće militarizacije, jačanja fašizma kroz bujanje četničkog pokreta u Hrvatskoj na što smo redovito upozoravani kroz izvješća Sigurnosno obavještajne agencije te nametanjem velikosrpskih ideja u javnom prostoru, izjednačavanja žrtve i agresora, svođenja krvave agresije na Hrvatsku na građanski rat a koje nažalost imamo prilike čuti od zastupnika iz redova SDSS-a i u Hrvatskom saboru, smatramo nužnom Izmjenu i dopunu Zakona o općem oprostu (aboliciji) u smislu da se svi obuhvaćeni ovim zakonom ne mogu aktivno baviti politikom te ne mogu obnašati izvršne funkcije kako na državnoj tako i na lokalnoj razini.
Posebno zbrinjava izjednačavanje planirane, dobro organizirane i provedene srbijansko-crnogorske i jna agresije na Hrvatsku sa svim elementima etničkog čišćenja, genocida, urbocida, kulturocida, ekocida koje sada stremi memoricidu sa zločinima koje su svojevoljno počinili pojedinci pripadnici Hrvatske vojske osuđeni na visoke zatvorske kazne i milijunske odštete oštećenima. Kao eklatantan primjer navodimo odlazak podpredsjednika vlade k tomu generala HV-a i ministra hrvatskih branitelja u Grubore koje se izjednačava sa odlaskom drugog podpredsjednika vlade iz redova srpske manjine u Knin. Stoga se u potpunosti slažemo s izjavom poznatog povjesničara i znanstvenika prof. Josipa Jurčevića kako se u Gruborima i Varivodama dogodila politička i identitetska veleizdaja. A te procese nužno je odmah prekinuti.
Na kraju se želimo osvrnuti na zabrinjavajuće poteze koje poduzima u sprezi Ministarstvo kulture i Ministarstvo obrazovanja, a odnosi se na indoktrinaciju naših najmlađih konkretno djece u osnovnim i srednjim školama koja su izložena sadržajima često običnim krivotvorinama vezanim uz događanja u Domovinskom ratu ili Drugom svjetskom ratu (npr Dnevnik Diane Budisavljević) Na taj način u mentalni sklop naše djece pokušavaju se upisati vrijednosne matrice koje ne samo što počivaju na krivotvorinama nego imaju za zadaću činiti ono što je komunistički režim činio općenito hrvatskom narodu a to je nametanje kolektivne krivnje zamjenjujući teze o žrtvi i agresoru.
Ne slažemo se, ne prihvaćamo i javno upozoravamo hrvatsku javnost kako smjer u kojem idu neki procesi u Hrvatskoj nije dobar, a najviše vrednote Domovinskog rata su podsjećamo uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, za što su najzaslužniji hrvatski branitelji iz Domovinskog rata koji su vođeni domoljubljem stali u obranu slobode, demokracije i zajedništva hrvatskog naroda. Tu obvezu i svetu dužnost ispunili smo kada smo Hrvatskoj bili najpotrebniji i ispunjavat ćemo sve dok bude bilo potrebno.
S poštovanjem,
Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara
Berislav Gregorić, predsjednik Udruge policije branitelja Jastrebarsko
Zagreb, 13.srpnja 2021.godine
