By „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu.“
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati“
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Poznata je moja tvrdnja kako Srbi dijele Hrvate na USTAŠE I SRPSKE SLUGE koja ide uz moj komentar A JA NE VOLIM BITI SLUGA. Pisanje srpskih novina o KOLONA SJEĆANJA JE KOLONA MRAKA je jednostavna posljedica i potvrda takve moje ‘definicije’. Već sam pisao da mi se Hrvati znaju predstaviti riječima: NI JA NE VOLIM BITI SLUGA.
Zapravo mnogo mi je razumljivije kada tako pišu Srbi nego drugi u RH. Moj odgovor je bio uvijek sličan ovoj priči o srpskoj podjeli Hrvata koja zapravo i odgovara mojoj definiciji podjele na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati. A bio sam i ustašoidan akademik zajedno s akademicima Aralicom i Jelčićem (koji li kompliment za mene, zar ne?), ali najviše sam se mogao rugati Ivu Goldsteinu, koji je danas poznat kao Ivo Drobilica. U Prilogu dajem jedan takav tekst iz 2002. godine.
Mnogi u RH iz vlasti i oporbe su samo sluge svjetskim moćnicima koji su željeli (blago rečeno) pobjedu srpske fašističke agresije na Hrvatsku i Hrvate kao srpske sluge. To što smo od zapravo njihove agresorske vojske napravili zečeve oni su doživjeli kao izgubljenu bitku i odmah nastavili s ostvarenjem svojih interesa mirnim putem. Očit je njihov uspjeh što se vidi i iz činjenice da je Plenković samo posilni od Pupovca. Dok god gazde traže od Plenkovića da bude srpski sluga to će i biti. Samo je početkom Ruske agresije na Ukrajinu jedno kratko vrijeme bilo zatišje u ‘pravljenju’ srpskih slugu u RH jer je ZDS izabran kao glavna poluga (uz laži o Stepincu i laži o Jasenovcu). Naime gade su počele vikati SLAVA UKRAJINI potpuno istovjetan pozdrav našem ZDS, pa su i kod nas mnogi shvatili da zbog toga i korektnog odnosa prema svojim slugama u RH prestati napadi na ZDS. Brzo se shvatilo da su njima sluge ljudi kojih se gade i nije im važno kako je njima vikati SLAVA UKRAJINI a hapsiti zbog ZDS. A sluge se dokazuju iz dana u dan: Hapse i zbog ZDS i zbog pjesama. Sjajne sluge zar ne!
A Pupovac je dovoljno inteligentan da to sve zna i odnosi se prema srpskim slugama onako kako to i zaslužuju, tj. onako kako se odnose i oni koji od slugu u RH traže da uzvikuju SLAVA UKRAJINI, a hapse zbog ZDS.
Međutim meni su dragi i tekstovi naših autora koji to sluganstvo srpskih slugu u RH gledaju samo kroz poznate činjenice o srpsko-hrvatskim odnosima.
Zašto?
Pa takvi tekstovi pokazuju kolika je bijeda vlasti i mnogih drugih koja je prihvatila biti srpska služinčad bez obzira radi li se o običnoj ‘prostituciji’ koja se dobro plaća ili o političkim ideološkim slaganje s Srbima po onoj tvrdnji Tanje Torbarine kako je Jugoslavija bila najveća moguća Velika Srbija.
Zato dajem i komentar sjajne hrvatske kolumnistice Lili Benčik:
PUPOVČEVIM NOVOSTIMA KOLONA SJEĆANJA JE KOLONA MRAKA!
Velika većina građana Hrvatske sa poštovanjem, pijetetom i ljubavi obilježila je Vukovarsku epopeju!
Oko 200 tisuća sudionika uveličali su Kolone sjećanja u Vukovaru i Škabrnji!
A diljem Hrvatske u svim gradovima i općinama organizirani su paljenje svijeća i mimohod sjećanja. U Crikvenici bakljadom i mimohodom obilježen Dan sjećanja … Rijeka obilježila Dan sjećanja na Vukovar…U Požegi prigodnim programom ispred zgrade Gimnazije…U Zaprešiću duž Ulice bana Josipa Jelačića postavljani su lampioni…Zabok, Samobor, Blato, Mursko Središće, Pula, Poreč, Split, Dubrovnik…Po cijeloj Hrvatskoj obilježen je Dan sjećanja uz počast i zahvalnost svima koji su dali svoje živote za slobodu Domovine!
Ali uvijek se nađe i nezadovoljnih. Među njima je Milorad Pupovac i njegov velikosrpski agitprop Novosti, kojima je Kolona sjećanja najprije bila „promocija ustaštva“ pa im to nije bilo dosta izljeva mržnje, već je Kolona sjećanja postala „Kolona mraka“
„Hrabri“ Pupovac je na koalicijskom sastanku, na kojem je ministar Tomo Medved govorio o obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, kukavički šutio, ali je zato u svom glavnom gradu Beogradu progovorio.
Beogradski tabloid Kurir objavio je pod naslovom „Talas mržnje iz Hrvatske“ ANTISRPSKA HISTERIJA, jadikovke Milorada Pupovca, jer po njegovom mišljenju: „Politička upotreba stradanja u Vukovaru 1991. godine u stranačko-političke svrhe i podsticanje na mržnju i nasilje prema predstavnicima Srba u Hrvatskoj i samim Srbima, bilo političkim govorima, bilo znakovima, pjesmama i pozdravima iz repertoara ustaške desnice, je nešto što ne bi smelo da se tolerira ni na koji način ni na taj dan, ali i na bilo koje druge dane u Hrvatskoj. To se ne smije uvoditi u sportske, političke ili bilo koje druge javne događaje. Ono što je posebno važno, ne bi se smjelo pokrivati komemorativnim događajem ili praksom, nego bi unaprijed moralo biti rečeno gdje je tome mjesto i unaprijed bi trebalo razlučiti šta je navijanje, šta je sjećanje, a šta podsticanje na mržnju i nasilje“
Pupovac godinama ne mijenja velikosrpsku retoriku i ugroženost. To što on povezuje događaje iz 2.svjetskog rata sa Domovinskim ratom je dio njihove velikosrpske mitologije, i prebacivanje odgovornosti za rat 1991-1995. i počinjene zločine na Hrvate.
Srbija ni dan danas ne priznaju agresiju na Hrvatsku, ne prihvaća odgovornost za teror, razaranje i ubijanje po Hrvatskoj, nego po Memorandumu SANU 2 hoće umanjiti svoju krivnju i prenijeti odgovornost na Hrvatsku.
Nije uopće bilo ni mržnje, ni nasilja, niti podsticanje na mržnju i nasilje. Kolona sjećanja je dostojanstveno prošla ulicama Vukovara. Svi sudionici su isticali da nema mržnje, ali ni zaborava na zvjersko zlostavljanje, silovanje i ubijanje civila, djece, trudnih žena, ranjenika i staraca.
Da bi njihova huškačka retorika bila uvjerljiva Kurir citira Miodraga Lintu, predsjednika Saveza Srba iz „ regiona“ koji kaže da se Hrvatska nije suočila s ustaškom prošlošću.
Jedna od srpskih laži, jer Hrvatska se veoma bolno suočila sa ustaškom prošlošću sa Bleiburgom, Križnim putevima, sa preko 550 000 pobijenih Hrvata, sa preko 1 600 stratišta, jama i grobišta nakon završetka 2.svjetskog rata.
Srbija se nije suočila sa pogubnošću njihove velikosrpske mitomanije, već je samo preimenovala u SRPSKI SVET. Pokazala je to u agresiji 1991-1995.godine.
Zamislite sad da je obrnuto, da su Srbi žrtve, da su doživjeli Vukovar ili Škabrnju? Pa to se ne bi moglo živjeti od njihova leleka po „vascelom svetu“ Nitko ih ne bi mogao „smiriti i obuzdati“ u njihovoj medijskoj manipulaciji. To bi broj žrtava narastao preko „milijardu“ ubijene „nevine srpske dečice“ i odmah bi SPC proglasila svecima „sveti novomučenici Vukovarski“ ili „sveti novomučenici od Škabrnje“
Ali kada Srbi posežu za tuđim teritorijem i zbog toga počine masovne zvjerske zločine, onda se Kolona sjećanja ne smije pretvoriti u „u stranačko-političke svrhe i podsticanje na mržnju i nasilje prema predstavnicima Srba u Hrvatskoj i samim Srbima“ I gle nikakvog nasilja nije bilo, ni izljeva mržnje. Na 150 000 ljudi par uzvika Za dom spremni jako Pupovcu i njegovim novinarima smeta i odmah postaje Kolona mraka!
Mrak je neravnopravna borba 1800-2000 vukovarskih branitelja, prema 30 000 vojnika JNA sa paravojnim četničkom skupinama, 1600 oklopnih borbenih vozila, 60 zrakoplova, 350 topova i mnoštvom ostale vojne tehnike.
https://www.morh.hr/
Mrak su SNV-ove medijske publikacije, a među njima i Novosti! Dosta je pogledati njihove naslovnice, koje su ne samo mrak, nego su nemoralne, neetičke i neljudske.
Samo novinarima zadojenim mržnjom, može pasti na pamet da umjesto pijeteta ide špijunirati Kolonu sjećanja i prebrojavati „ustašoidne“ zastave, povike i usklike koji njima ne odgovaraju:“ radi se o najmanje 35 uzvika, dva puta po dva nacistička ručna pozdrava i o stotinama sudionika koji su uronjeni u ovaj simbolički zločin“ Piše HŠ, a iza tih inicijala može se sakrivati samo Hrvoje Šimićević,
https://www.portalnovosti.com/
Od kuda pravo Novostima da vrše nadzor nad događajem i još kontroliraju Policiju?
Od koga je to velikosrpski četnički agitprop dobio ovlaštenje za vršenje nadzora nad događajem? Što to oni sebi umišljaju?
Fašističke metode uhođenja, praćenja i prokazivanja neistomišljenika!
Ovo ponašanje već postaje bolesno! Bolesno od mržnje!
Nisu brojali koliko su JNA i četnici ispalili dnevno granata na Vukovar, koliko su pri tome kuća srušili i ljudi ubili?
Nisu brojali koliko su ljudi zvjerski nezamislivo mučili, klali, silovali i ubijali nakon što su „ oslobodili“ Vukovar?
Ono što su po ulasku u grad nakon pada zabilježile novinarske ekipe, nije imalo veze sa životom niti bilo kakvim oblikom ljudskog djelovanja. Sve je sličilo na pakao u kojem je neka viša, crna sila, stvar uzela u svoje ruke. A ta je mračna sila bila u obliku naoružanog, neobrijanog, pijanog i razularenog četnika, koji nije štedio nikoga. Horde srpskih, krvoločnih dragovoljaca nahrupile su u Vukovar pjevajući: “Aoj Slobo, šalji nam salate, biće mesa, klaćemo Hrvate”
https://youtu.be/ZZMiwSekzXc?
U koloni su sudjelovali branitelji Vukovara, sve postrojbe, sa punim pravom i sigurno neće tražiti mišljenje od velikosrpsko četničkog agitpropa kojemu je glavni grad Beograd, a Zagreb „ krava muzara“ od koje lijepo živi.
Za Novi list Kolonu sjećanja je komentirao saborski zastupnik Možemo Bojan Glavašević.
“Činjenica je da Vlada nije uspjela spriječiti Ivana Penavu da prekrši Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta. Na kraju više nisu bili bitni ni plakati ni bilo što drugo. Penava je napravio sve ono što je namjeravao“
Nije točno da je prekršen Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta NN 25/20, jer u cijelom se zakonu naglašavaju hrvatski branitelji „ koji su branili slobodu, demokraciju i zajedništvo hrvatskog naroda, svim civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te Vukovaru, simbolu otpora, hrabrosti, zajedništva i mira, koji je tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu pretrpio velike ljudske gubitke i razaranja materijalnih dobara odnosno kulturne baštine“
Članak 6.
Na dane posebnog domovinskog pijeteta odaje se poštovanje prema svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima iz Domovinskog rata te svim hrvatskim braniteljima i civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, a u širem smislu odaje se poštovanja prema svima koji su dali svoj doprinos za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države.
SDSS je stranka čiji su članovi sudjelovali u agresiji na Vukovar, čiji je osnivač Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac, pa i za zločin na OVČARI , a Vojislav Stanimirović je bio na OVČARI i gradonačelnik okupiranog Vukovara.
https://youtu.be/E2mmuI93bxk?
I kao takvi ne da nisu pridonijeli uspostavi i očuvanju Republike Hrvatske, nego su bili dio zločinačke agresije na Vukovar i cijelu Hrvatsku te direktno odgovorni za zločin na Ovčari i dokle god se Srbi ne odreknu VELIKE SRBIJE, odnosno SRPSKOG SVETA, Hrvati trebaju biti ZA DOM SPREMNI, ili ih neće biti!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Što se tiče hrvatskog finacirnja SNV dovoljno je pogledati tekst ali u svijetlu da srpske sluge u RH to moraju raditi sve dok gazde iz svijeta to od nje traže:
A mi?
Gđa Lili Benčik kaže:
Hrvati trebaju biti ZA DOM SPREMNI, ili ih neće biti!
Ili:
PODCAST VELEBIT – Drago Diklić: Svi trebamo biti spremni za dom
https://www.youtube.com/watch?
Penava i njegov i naš Vukovar je to pokazao!
Josip Pečarić
PRILOG
BOLJŠEVIČKO-FAŠISTOIDNI PAMFLETIĆ IVE GOLDSTEINA
Hrvatsko slovo, 16. kolovoza 2002.
U Globusu od 2. kolovoza Ivo Goldstein je objavio tekst «10 zapovijedi za obnovu Hrvatske» u kome zapovijeda Ivici Račanu što mu je raditi kako bi spriječio povratak državotvornih Hrvata na vlast u Hrvatskoj. Akademik Dubravko Jelčić u povodu moje knjige «Brani li Goldstein NDH?» u Hrvatskom slovu od 19. srpnja pokazao je inferiornost toga profesora povijesti na području povijesti, a on se dao u razglabanje svega i svačega. Tako piše da je «javna tajna da se do pojedinih ‘elitnih’ liječničkih specijalizacija dobrim dijelom dolazi vezama, a ne iskazanim sposobnostima», piše o dinastijama na filmu i u kazalištu, tvrdi da je bivša vlast «bila bitno obilježena nepoštenjem autoritarnošću i ideologizacijom svega i svačega», a nova nam je vlast «donijela poštenje» itd.
A upravo je Ivo Goldstein vjerojatno posljednja osoba u Hrvatskoj koja bi smjela pisati o poštenju i nepoštenju, vezama i sličnom. Naime, profesor Miroslav Brandt u svojoj knjizi Život sa suvremenicima, str. 190-191. pisao je o Goldsteinovim vezama pomoću kojih se zaposlio: «Tek dvije godine prije moga odlaska u mirovinu (1984.) otvoreno je novo asistentsko mjesto na mojoj katedri. Nekoliko kandidata (po narodnosti i uvjerenju Hrvata) odbijeno je. Napokon su i SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenoga studenta [I. Goldstein] veoma marljivog, ali i krajnje ambicioznog, a također štićenika glavne suradnice i miljenice prof. Šidaka, M.[irjana] G.[ross]. Uza sve to, ne imajući drugog izlaza, a moj se odlazak u mirovinu približavao, prihvatio sam i toga asistenta.” Brand piše i o njegovim iskazanim sposobnostima: “Uskoro sam mu pomogao da dobije francuski stipendij na Ėcole pratique des hautes ėtudes en sciences sociales u Parizu i osobno zamolio profesora Jacquesa le Goffa, jednog od korifeja svjetske povijesne znanosti, da mu na tom studiju bude savjetodavcem. Također, zadao sam mu temu za doktorsku raspravu i prije njegova odlaska na put mnoga puta sam mu objašnjavao probleme vezane za tu buduću raspravu. Nakon njegova povratka doznao sam od prof. Le Gofa da je on u radu Škole sudjelovao tek formalno, a da se uglavnom prepuštao razonodi. Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u prerađivanju njegova prelimarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova.” Konačno Brand piše i o Goldsteinovom “poštenju”: “Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bi i ja! To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.»
O nepoštenju Iva Goldsteina piše i današnji dekan Filozofskog fakulteta prof. Neven Budak ((«O knjizi Ive Goldsteina ‘Hrvatski rani srednji vijek’, ‘Novi Liber’, Zagreb 1995, 511 str.» Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333; vidjeti str. 316.):
«Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.»
A ne treba zaboraviti da je to rekao Račanov kandidat za ministra znanosti pa i Goldstein piše da je korak natrag što je «Račan odlučio u ime mira u kući ne inzistirati na nekim svojim kandidatima». Naravno Goldstein ne piše to zbog poštenja već zato što je Budak, iako zna – dapače napisao je – kakav je znanstvenik Ivo Goldstein, promovirao njegovu knjigu «Holokaust u Zagrebu». Ponovo nas uče kako je povijest kao sluškinja politike?
Akademik Jelčić u spomenutom tekstu piše: «Takva manipulacija činjenicama ne samo što nije znanost, nego je naprotiv najopasniji oblik antiznanosti: ona iznosi neutemeljene, pa i lažne tvrdnje, često i bitno suprotne istini. Naravno takvu neznanstvenu, kvaziznanstvenu metodu karakterizira i sklonost takvih ‘znanstvenika’ manipulatora da činjenice selektiraju po vlastitoj volji, izostavljajući, dakako, one koji evidentno pobijaju njihove apriorne zaključke. Pečarić je konkretnim primjerima dokazao da se sveučilišni profesor Ivo Goldstein služio dobrano i takvom ‘znanstvenom’ ‘metodom’.»
Ne čudi onda što je Goldsteinu, osim Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, nepoćudan i HAZU: «Koja je funkcija HAZU, koja bi trebala promicati znanstvenu istinu i umjetničke vrijednosti, kad, primjerice, njezinim članovima nisu postala tri najznačajnija hrvatska historičara druge polovice 20. stoljeća – Mirjana Gross, Nada Klaić i Jaroslav Šidak – a jest izvjesni Josip Pečarić (?), priučeni matematičar[1], ali odnedavna ‘veliki’ Hrvat i vrlo produktivan pisac ustašoidnih pamfletića, koji se objavljuju i po najopskurnijim desničarskim glasilima?»
Već u ovom malom tekstu vidljivo je zašto su o Goldsteinu ovako pisali i Brandt i Budak i Jelčić. Prvo, njemu je rad HAZU na promicanju znanstvene istine i umjetničke vrijednosti vezan s izborima akademika. Radi se o sveučilišnom profesoru pa ne znaš trebaš li se smijati ili plakati. Smiješno je i njegovo razmišljanje tipa: zašto je netko izabran u ovom razredu Akademije, a nije netko u nekom drugom. Istinski sveučilišni profesor bi trebao bar malo znati kako se biraju akademici i da je ovakva usporedba priglupa.
Tvrdnjom o «priučenom» matematičaru pokazuje kako je Goldstein svjestan činjenice da je njegov stvarni domet – biti srednjoškolski profesor. Naime, očito aludira na činjenicu da ja nisam završio matematiku, kao što je recimo nisu završili ni akademik Vladimir Devide, pokojni akademik Danilo Blanuša, dopisni član HAZU dojučerašnji ministar znanosti i dugogodišnji dekan Matematičkog odjela PMF-a prof. Hrvoje Kraljević ili pak ovogodišnji dobitnik akademijine nagrade za matematiku i predsjednik državnog matičnog povjerenstva za matematiku prof. Mirko Primc. Istinski znanstvenik bi znao da je za tako nešto najznačajniji – znanstveni rad. Recimo važne su neke «sitnice» kakva je ova koja se spominje u slijedećoj elektronskoj pošti:
Date: Mon, 29 Jul 2002 10:45:07
From: [email protected]
To: Josip Pecaric <[email protected]>
Subject: 500 publications reviewed on the MathSciNet!
Dear Josip,
CONGRATULATIONS ON 500 PUBLICATIONS REVIEWED ON THE MATHSCINET!
All the best from
Jerry and Don[2]
Kaže Ivo Goldstein da sam «odnedavno ‘veliki’ Hrvat’». Moramo mu vjerovati. Ako ga je već Partija zaposlila, vjerojatno je povezan i s onima koji bolje znaju tko je i od kada ‘veliki’ Hrvat. Istina, Goldsteinu to ‘veliki’ Hrvat znači biti državotvorni Hrvat. Njemu je to veliki grijeh. A recimo, nije mu smiješno da čovjek koji nije bio Židov od rođenja već onda kada mu je to odgovaralo – predstavlja nacionalne manjine na HTV-u?
Pisac sam ustašoidnih pamfletića. Ustašoidni su vjerojatno zbog toga, što sam u člancima i u spomenutoj knjizi, kako je napisao akademik Jelčić, pokazao neznanstvenost «znanstvenih» tekstova Ive Goldsteina. Ovakvu logiku Ivo Goldstein je pokazao i u Slobodnoj Dalmaciji od 13. srpnja tvrdeći: «Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti.» Dakle, antisemitizam ili ustašoidnost je kada pišeš negativno o profesoru Ivu Goldsteinu. Je li itko nedavno napisao nešto ovako glupo? A onda želi nekome dokazati da nije izraziti jugokomunista.
Nemam ništa protiv toga da je moja knjiga «Brani li Goldstein NDH?» – pamfletić. Jer ako je to ona, kakav je tek pamfletić Goldsteinova knjiga «Holokaust u Zagrebu»?
Tekstovi iz knjige su objavljeni u Vjesniku, Novom listu, Glasu Koncila, Hrvatskom Slovu i Fokusu. Po Goldsteinu to su najopskurnija desničarska glasila. Piše li to on o mojoj uštasoidnosti ili svom ultraljevičarstvu?
Doista, kada vidimo kako Goldstein tvrdi «da je Hrvatska, u jednom dijelu ratnoga angažmana, onome u BiH, bila agresor te da su počinjene teške greške u odnosu prema srpskoj manjini» daje nam za pravo da se zapitamo: Zašto Ivo Goldstein piše ovakve boljševičke/fašistoidne pamfletiće?
Dear Josip
My warmest congratulations to be in the 500-club !!!! (= 500 or more in MathSciNet)
Lars-Erik
Na pitanje koliko matematičara ima u tom klubu, Profesor Persson je odgovorio:
The only I know is J.L. Lions (who died last year) with 535.
And as a matter of luck I am also coauthor of him. And maybe
that you have also heard that some people calculate the Lions number after the first such person, Erdus (Remark: I have number 1 because I am coauthor of him)
So maybe we shall begin to talk about Pecaric-number !!
My guess is that it is less than 10 now living mathematicians have more than 500.
The record in Sweden are Mazya with around 240 and Peetre with 200.
Best regards, Lars-Erik
