✠ SVJEDOČANSTVO U TIŠINI ✠

☩ VUKOVAR I ŠKABRNJA — VJEČNI ZAVJET HRVATSKOG NARODA! ☩

Postoje mjesta koja nikada ne smiju postati samo zemljopisne točke na karti! Postoje imena koja nisu samo imena gradova i sela, nego trajna svjedočanstva ljudske patnje, hrabrosti, ljubavi i žrtve. Mjesta na kojima je povijest ispisana krvlju nevinih, suzama majki i očevima koji su svoje posljednje zagrljaje ostavili svojim najmilijima.

Za hrvatski narod ta su mjesta Vukovar i Škabrnja.

Dva imena! Dvije velike rane! Dva neizbrisiva simbola stradanja, ali i nepokolebljive hrabrosti, zajedništva i pobjede! Kada izgovorimo njihova imena, ne govorimo samo o prošlosti! Govorimo o ljudima! O njihovim životima, obiteljima, domovima, snovima i sudbinama koje su zauvijek promijenjene u najtežim danima Domovinskog rata. Govorimo o našim Heroinama i Vitezovima koji su položili svoje živote na Oltaru Domovine. O onima koji su branili svoje kućne pragove, svoje obitelji, svoje susjede i pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu. O ljudima koji su u trenucima najveće opasnosti pokazali što znače hrabrost, odanost, čast i ljubav prema Domovini! I zato njihova imena ne smiju biti zaboravljena!

✠ VUKOVAR — GRAD KOJI NIJE POKLEKNUO ✟

Vukovar nije bio samo grad pod opsadom. Bio je simbol otpora, ljudskog dostojanstva i nevjerojatne snage jednoga naroda koji se našao pred brutalnom agresijom! Dok su granate razarale ulice, domove, bolnicu i crkve, dok su obitelji tražile zaklon, a djeca odrastala u podrumima i skloništima, hrvatski branitelji stajali su na svojim položajima znajući da brane mnogo više od jednoga grada. Branili su pravo na život, slobodu, obitelj i Domovinu! U danima kada je ponestajalo svega osim hrabrosti, kada su se rušili domovi i gasili životi, Vukovar je postao svjetionik otpora cijeloj Hrvatskoj. Njegovi branitelji, liječnici, medicinske sestre, radnici, dragovoljci i obični ljudi pokazali su svijetu što znači ostati čovjek i onda kada se oko tebe ruši čitav svijet. A nakon pada grada uslijedili su zločini, odvođenja, mučenja, zatočeništva i stradanja. Ovčara je postala jedno od najtežih mjesta sjećanja na zločine počinjene nad hrvatskim ranjenicima, braniteljima i civilima.

Iza svakog imena ostala je jedna obitelj. Iza svake žrtve ostala je nečija neizgovorena molitva. Iza svakoga nestaloga ostala je nada koja traje desetljećima. Vukovar je razoren, ali nije poražen u svojoj povijesnoj i moralnoj vrijednosti. Njegova žrtva postala je dio temelja slobodne Hrvatske!

✠ ŠKABRNJA — MJESTO GDJE JE BOL DOBILA IME ✟

A onda je tu Škabrnja! Mjesto čije ime u hrvatskom narodu izaziva duboku tugu i poštovanje. Mjesto na kojemu su nevini ljudi, među njima starci, žene i civili, postali žrtve brutalnog zločina! Škabrnja nije bila samo napadnuto mjesto. Bila je zajednica ljudi koji su imali svoje obitelji, svoje običaje, svoje njive, svoje kuće i svoje svakodnevne živote. Ljudi koji su željeli živjeti u miru na svojoj zemlji! No njihova je svakodnevica pretvorena u tragediju.

U studenome 1991. godine Škabrnja je doživjela strašan pokolj. Ubijeni su hrvatski civili i branitelji, razoreni su domovi, a mnoge su obitelji zauvijek ostale bez svojih najmilijih. Iza svakoga zločina ostala je ljudska sudbina koju nikakva statistika ne može do kraja opisati. Zamislimo samo majku koja nikada više nije dočekala svoje dijete! Suprugu koja je ostala bez muža! Dijete koje je odrastalo bez oca! Obitelj koja je desetljećima čekala da sazna gdje su posmrtni ostaci njezina najmilijega!

Koliko je suza proliveno? Koliko je noći prošlo bez sna? Koliko je molitvi izgovoreno pred zatvorenim vratima nade? Zato Škabrnja nikada ne smije biti zaboravljena! Njezina žrtva nije samo bol jednoga mjesta. Ona je trajna rana hrvatskoga naroda i opomena svima nama!

✠ OBITELJI KOJE JOŠ UVIJEK ČEKAJU ✟

Kada govorimo o Vukovaru i Škabrnji, moramo posebno govoriti o obiteljima! O majkama koje su izgubile sinove! O očevima koji su izgubili djecu! O suprugama koje su ostale same! O djeci koja nikada nisu upoznala svoje roditelje onako kako su trebala! O sestrama i braći koji su cijeli život nosili prazninu koju ništa nije moglo ispuniti! A posebno o obiteljima nestalih! Desetljeća su prošla, a mnogi još uvijek nemaju odgovor na najteže pitanje koje čovjek može postaviti! Gdje su naši najmiliji?

Za njih vrijeme nije donijelo završetak. Svaka obljetnica otvara isto pitanje, a svaki novi dan nosi istu nadu da će napokon saznati istinu i pronaći mjesto na kojemu će moći zapaliti svijeću!

Njihova bol ne smije biti zaboravljena! Potraga za nestalima mora ostati trajna obveza hrvatskih institucija! Istina o sudbinama nestalih nije političko pitanje koje se otvara samo uoči obljetnica! Ona je pitanje ljudskog dostojanstva, pravde i poštovanja prema obiteljima koje desetljećima čekaju! Dok god postoji i jedna hrvatska obitelj koja ne zna gdje počivaju njezini najmiliji, naša obveza nije ispunjena!

✠ VITEZOVI MODERNOG DOBA — NJIHOVA ŽRTVA NAŠA JE ODGOVORNOST ✟

Naši branitelji nisu bili ljudi bez straha. Bili su ljudi koji su, unatoč strahu, odlučili stati u obranu onoga što su najviše voljeli! Ostavili su svoje obitelji, svoje domove, svoje svakodnevne živote i krenuli u obranu Domovine. Neki se nikada nisu vratili. Neki su se vratili s ranama koje nikada neće zacijeliti. Neki su godinama nosili teret ratnih sjećanja, a neki su svoje posljednje bitke vodili daleko od očiju javnosti. Ne smijemo zaboraviti ni njihove obitelji koje su zajedno s njima nosile teret rata. Jer Domovinu nisu branili samo oni koji su držali oružje. Branili su je i oni koji su čekali, molili, pomagali, liječili, spašavali i vjerovali da će Hrvatska jednoga dana biti slobodna! Zato naše poštovanje ne smije biti ograničeno na jedan dan u studenome! Sjećanje mora živjeti u našim školama, obiteljima, knjigama, razgovorima, javnim ustanovama i svakodnevnom odnosu prema hrvatskim braniteljima i njihovoj žrtvi! Djeca moraju znati tko je branio njihovu slobodu! Mladi moraju razumjeti kako je nastala država u kojoj danas žive! A svaka nova generacija mora znati da sloboda nije dar koji se podrazumijeva, nego povijesno izboreno pravo koje sa sobom nosi odgovornost!

✠ SJEĆANJE KOJE NE SMIJE POSTATI SAMO OBIČAJ ✟

Svakoga studenoga palimo svijeće, polažemo cvijeće, dolazimo u Vukovar i Škabrnju. Stojimo u tišini, spuštamo pogled i prisjećamo se onih kojih više nema. Ali postavimo sebi jedno pitanje! Jesmo li doista dostojni njihove žrtve ako ih se sjetimo samo jednom godišnje? Pijetet nije samo svijeća! Pijetet je istina! Pijetet je poštovanje! Pijetet je odgovornost da se žrtve ne koriste za dnevne političke obračune, nego da se njihova imena čuvaju s dostojanstvom! Ne smijemo dopustiti relativizaciju zločina, zaborav ili izjednačavanje žrtve i agresora! Povijesne činjenice moraju se istraživati, zločini dokumentirati, a odgovorni procesuirati! Pomirenje koje se gradi na prešućivanju istine nije trajno pomirenje. No naše sjećanje ne smije se pretvoriti u mržnju prema ljudima zbog njihove nacionalnosti. Krivnja za zločine pripada počiniteljima i onima koji su ih planirali, naredili ili omogućili. Istina i pravda nemaju nacionalnost.

Mi ne čuvamo sjećanje zato da bismo živjeli u mržnji. Čuvamo ga zato da bismo znali što se dogodilo, poštovali žrtve i osigurali da se takvo zlo nikada više ne ponovi!

✠ HRVATSKA JE SLOBODNA — ALI SJEĆANJE JE NAŠA VJEČNA OBVEZA ✟

Danas živimo u slobodnoj i međunarodno priznatoj hrvatskoj državi. Možemo govoriti hrvatskim jezikom, isticati svoju zastavu, moliti se u svojim crkvama i slobodno živjeti na svojoj zemlji! Ali nikada ne smijemo zaboraviti cijenu te slobode!

Svaki pedalj Domovine nosi svoju povijest! Svako mjesto stradanja ima svoje ime i svoje ljude! Svaka obitelj koja je izgubila nekoga u Domovinskom ratu dio je naše zajedničke nacionalne priče!

Vukovar i Škabrnja nisu samo simboli prošlosti! Oni su zavjet budućim generacijama! Zavjet da ćemo čuvati istinu! Da ćemo poštovati hrvatske branitelje! Da ćemo tragati za nestalima! Da ćemo pomagati obiteljima stradalih! Da ćemo djecu učiti ljubavi prema Domovini i poštovanju prema onima koji su za nju dali svoje živote! I kada jednoga dana naši unuci budu pitali što se dogodilo u Vukovaru i Škabrnji, moramo imati odgovor! Moramo im prenijeti istinu, ali i pokazati da žrtva njihovih predaka nije bila uzaludna! Jer Domovina nije samo zemlja koju smo naslijedili. Domovina je odgovornost koju prenosimo dalje!

✠ DOK GOD PAMTIMO — ONI ŽIVE U NAŠIM SRCIMA ✟

Neka se nikada ne ugase svijeće na grobovima naših poginulih! Neka se nikada ne zaborave imena onih koji su položili živote na Oltar Domovine! Neka se nikada ne prestane tragati za nestalima! Neka njihove obitelji znaju da nisu same i da hrvatski narod nije zaboravio njihovu bol! Vukovar i Škabrnja zauvijek će imati posebno mjesto u srcu Hrvatske! U njihovim imenima nalaze se suze naših majki, hrabrost naših branitelja, bol naših obitelji i ponos jednoga naroda koji je, unatoč svemu, izborio svoju slobodu! Zato, kada se poklonimo žrtvama, učinimo to iskreno. Bez velikih govora ako iza njih nema djela! Bez podjela! Bez zaborava! Neka nas njihova žrtva obvezuje da budemo bolji ljudi, odgovorniji građani i dostojni nasljednici slobode koju danas živimo!

Jer oni nisu branili samo svoje domove. Branili su Hrvatsku koju danas imamo! A na nama je da je sačuvamo za one koji dolaze!

SLAVA SVIM HRVATSKIM BRANITELJIMA!

VJEČNA SLAVA I HVALA SVIM ŽRTVAMA VUKOVARA I ŠKABRNJE!

NEKA SE NIKADA NE ZABORAVE NAŠE HEROINE, NAŠI VITEZOVI I SVI ONI KOJI JOŠ UVIJEK POČIVAJU U NEPOZNATIM GROBOVIMA!

Neka vječno živi Naša Sveta Domovina Hrvatska!

✠ Za Hrvatsku i slobodu ✟

✠ Bog i Hrvati ✟

⛨ Tomislav Grmovšek ✟