By Ljudi, je li to moguće? Dok jedan dio hrvatskih branitelja danas preživljava na rubu egzistencije, doveden u situaciju da nema što prodati osim vlastitih spomenica i pokojeg ratnog odličja kako bi prehranio obitelj, država je kroz tri desetljeća u bescijenje prepustila svoje najprofitabilnije ekonomske stupove inozemnom kapitalu. Teza da je Hrvatska tek usputna stanica za izvlačenje profita stranog kapitala sve je opipljivija u svakodnevnom životu, jer inozemne korporacije i investicijski fondovi drže apsolutni monopol nad sektorima koji donose najbrži i najsigurniji novac. Dok domaća politika rasprodaje i koncesije zamata u celofan strateških partnerstava, ekonomska realnost ukazuje na to da su domaći resursi svedeni na puko servisiranje tuđih računa, što se najbolje vidi kada prosječan građanin ujutro krene na posao i shvati da gotovo svaki njegov euro odlazi na račune stranih vlasnika. Banka u kojoj prima plaću, operater preko kojeg telefonira i trgovina u kojoj kupuje kruh u rukama su inozemnih grupacija, a ovaj apsurd prepuštanja zlatnih koka strancima najočitiji je u samom srcu Zagreba, gdje najskuplji i najfrekventniji parkirni prostori uopće ne pune gradsku blagajnu. Ključnim podzemnim garažama u strogom centru, poput Garaže Cvjetni i Garaže Centar Kaptol, kao i velikom Garažom Centar Branimir te privatnim dijelom parkinga u Petrinjskoj ulici, (jeste li znali?)upravlja austrijska tvrtka Best in Parking [Garaže Centar Kaptol, Garaže Centar Branimir]. Dok gradska podružnica Zagrebparking krpa proračun i najavljuje restrikcije, čisti profit od najskupljih satnih karata u državi svake se sekunde slijeva ravno u Beč, što potvrđuje da strani investitori kirurški precizno preuzimaju isključivo infrastrukturu bez koje građani ne mogu. Ali to je tek manji dio. Naime, dok su se branitelji borili za slobodnu i samostalnu državu, dok su sanjali kako će napon „sve biti naše“, za što su mnogi dali krv i svoje živote, više od 90 posto bankarskog sektora u potpunosti je otuđeno! Našli smo općepoznati podatak da Zagrebačka banka puni džepove talijanskom UniCreditu, Privredna banka Zagreb radi za Intesu Sanpaolo, Erste za Austrijance, a OTP za Mađare, čime domaće gospodarstvo trajno ovisi o kreditnim direktivama koje se donose izvan naših granica. Istovremeno su mobilne i internet mreže potpuno prepuštene strancima jer Hrvatski Telekom kontrolira njemački Deutsche Telekom, A1 drže Austrijanci i Meksikanci, a Telemach međunarodni investicijski fondovi, što znači da milijarde eura od telefonskih računa i pretplata trajno napuštaju Hrvatsku….Državi i lokalnim vlastima pretežno su prepušteni manje-više sektori bez kojih se ne može, od elektre do cesta, ali koji i godinama muku muče s gubicima. Nu, kad sve to pomno sagledamo, kad braniteljske udruge i branitelji, a dakako i ostali, ne mogu recimo od banaka zatražiti ni kune za organiziranje svojih domoljubnih akcija i manifestacija (pa neće valjda stranci nas pomagati!), stječe se dojam da sve više i više postajemo ekonomska kolonija u kojoj strancima plaćamo čak i zrak koji udišemo i parking koji koristimo!
Drugim riječima, i u ovom ratu, kako je davno rekao pok. Zdravko Tomac, – jedni su dobili metak, a drugi imetak!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
