Obilježavajući još jednu obljetnicu okupacije Vukovara, palimo svijeće i odajemo počast žrtvama. Pritom se uz ostale moramo sjetiti i Mile Dedakovića Jastreba. On je prvi zapovjednik obrane grada heroja. Mnogi se, nažalost, ponašaju po onoj staroj: „Koga nema, bez njega se može.“ Jastreb zbog teške bolesti ni ove godine nije bio u svojem Vukovaru. Njegovo se ime prešućuje, a to je sramota za cijelo društvo.
Početkom rujna 1991. Jastreb dolazi u opkoljeni Vukovar. Grad je tada bio pod najtežim napadima jugoslavenske vojske i paravojnih postrojbi. Kao školovani časnik, odmah je uveo red i stvorio čvrst sustav obrane. Ujedinio je vojsku, policiju i dragovoljce u jednu silu. Organizirao je otpor i podigao moral braniteljima. Slabije naoružani ljudi mjesecima su zaustavljali nadmoćnog neprijatelja. U listopadu je preuzeo zapovjedništvo u Vinkovcima. Od tamo je neumorno organizirao pomoć, slao streljivo i pokušavao probiti obruč oko grada.
Nakon okupacije Vukovara u studenome 1991., Jastreb nije dobio zaslužena odličja. Umjesto zahvalnosti, doživio je pakao koji niti jedan ratni zapovjednik ne bi smio proći. Svojim je apelima tražio oružje i govorio istinu o stanju na terenu. Time je zasmetao tadašnjem političkom vrhu. Uslijedila je brutalna odmazda. Vlasti su osnovale komisiju i lažno ga optužile za dezerterstvo, krađu novca i rušenje poretka. Vojna policija uhitila ga je i zatvorila u zagrebačkoj Lašćinskoj ulici. Tamo su ga danima zvjerski tukli. Slomili su mu rebra i pretučenog ga ostavljali u podrumskoj kotlovnici. Vrhovni sud ubrzo je odbacio sve optužbe i potvrdio njegovu nevinost.
Svoje ratno iskustvo i istinu o tim sudbonosnim danima trajno je zapisao u knjizi „Bitka za Vukovar“. Djelo je pripremao pet godina zajedno s Alenkom Mirković-Nađ i Davorom Runtićem. Knjiga je postala najprodavanije svjedočanstvo o Domovinskom ratu. U njoj je detaljno opisao organizaciju obrane, raspored snaga i teške uvjete u opkoljenom gradu. Time je budućim generacijama ostavio dragocjen dokument o herojskom otporu.
Ratni stres i batine u zagrebačkom pritvoru trajno su mu uništili zdravlje. Jastreb živi povučeno i prikovan je za invalidska kolica. Bolest ga sprječava da dođe u svoj grad na dan sjećanja. Vukovar i Hrvatska duguju mu vječnu zahvalnost, a ne šutnju i zaborav.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)









