By Na visokim političkim i inim dužnostima relativno je malo onih koji su sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, odnosno stvaranju hrvatske države.
S obzirom da je već u punom jeku predizborna kampanja za predsjednika Republike Hrvatske, da već sada, kad kampanja službeno nije ni počela, svatko gura svojega, stječe se dojam da su hrvatski branitelji i stradalnici ponovno utihnuli, kao „ne bi se htjeli miješati“.
Među načelnicima, gradonačelnicima i županima (svaka čast iznimkama) sve je puno onih koji vode svoje sredine, a također nemaju veze s Domovinskim ratom, pa ni stvaranjem hrvatske države.
A branitelji, među kojima i većina hrvatskih generala, i o tome, kad je trebalo, nisu imali što za reći.
Izbori za novog/starog predsjednika Republike Hrvatske, kako se čini, također će proći, a da braniteljske udruge uglavnom neće imati ni prijedlog iza kojeg bi stajali.
A barem bi na čelu države trebao i morao biti netko tko je bio među prvima kad je trebalo.
Trenutačno je najozbiljniji kandidat za predsjednika RH ponovno onaj koji ovu dužnost već obavlja 5 godina – Zoran Milanović.
Riječ je o čovjeku koji nije bio sudionik Domovinskog rata, ali ni to nije nagore. Kao bivši predsjednik Vlade RH gazio je hrvatske branitelje, poglavito one koji su protestirali u šatoru protiv njegova „pijuna“ kojeg je postavio za ministra branitelja Freda Matića. Tada je Milanović slao i specijalnu policiju na branitelje koji su protestirali na Markovu trgu. Nismo zaboravili. Kad su ga, nakon Kolinde Grabar Kitarović, izabrali za predsjednika RH, hrvatsku himnu nam je otpjevala Josipa Lisac na način kao da netko kokoši okreće vrat. Nu, prvo što je Milanović tada napravio, iz Ureda predsjednika, izbacio je biste istaknutih hrvatskih povijesnih ličnosti, pa i bistu utemeljitelja RH i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Zatim je izjavio da treba baciti u smeće spomen ploču HOS-a itd. i tako redom, a potom je svojim javnim govorima i izjavama srozao predsjedničku dužnost na razinu „klošara“. Istina, dijelio je i neka odličja i braniteljima, pretežno po stranačkoj liniji.
Bio je i ostao predsjednik kakvog majka rađa jednom u stotinu godina.
Branitelji, zar ćemo i ovog puta dati svoj glas jednom ovakvom „sirovom tipu“, koji povremeno pleše i kola s Miloradom Dodikom?
Imamo li snage, volje i želje predložiti i podržati jednog svog kandidata za budućeg predsjednika hrvatske države?
Tko bi to mogao biti?
Evo, predlažemo časnog i uvaženog generala Tomu Medveda (nije član tzv. Hrvatskog generalskog zbora).
Medved iza sebe ima iznimno bogatu ratnu karijeru, od pripadnika SJP MUP-a Rakitje, zapovjednika satnije 1. gardijske brigade, zapovjednika bojne 1. gardijske brigade, načelnika stožera ove postrojbe i da ne nabrajamo dalje. Završio je i najviše vojne škole. Tomo je tri puta ranjen, a izgubio je i brata u Domovinskome ratu. S uspjehom već godinama obavlja dužnost ministra hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, a i potpredsjednik je Vlade RH, pa je stoga general Medved trenutačno najbolje rješenje za kandidata za predsjednika hrvatske države!
Ovaj ratnik i državnik jedini od onih koji se sada predlažu može prije svega pitati Milanovića: Gdje si, bre, bio 1991.?
Vjerujemo da će ovaj prijedlog podržati i HDZ-e i DP-e.
A vi branitelji ne mučite.
Vrijeme je da se na Pantovčak vrati bista i fotografije prvog hrvatskog predsjednika, jer ako ostane Milanović taj će, ne bi se čudili, u drugom mandatu podići i spomenik crvenom maršalu Titu!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
