By Kao četvrti dio teksta o znanstvenicima godine koji su matematički dokazali srbo-komunističku laž o Jasenovcu, dakle laž koju podržavaju hrvatske vlasti a za to koriste puno novaca hrvatskih građana samo pri financiranju npr. JUSP Jasenovac dajem tekst glavnog urednika „Hrvatskog tjednika“ objavljen 6. 1. 2022.
Napominjem da je jedan od potpisnika pisma o kojemu piše Marijačić ravnatelj JUSP Jasenovac koji je nedavno reizabran.
Hrvatska vlast je tom prigodom mogla na elegantan način uraditi puno za istinu, a ne za dodvoravanje četničkoj i svjetskoj politici koji su sudjelovali na razne načine u naci-fašističkoj agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu jer su se na taj natječaj javila i da izvrsna kandidata koji ne bi služili protu-hrvatskim interesima.
Na to sam tada upozorio i knjigama o tim kandidatima:
J. Pečarić, Igor Vukić, Zagreb, 2021. str. 404.
J. Pečarić, Prof. dr. sc. Josip Jurčević, Portal dragovoljac.com:
http://www.dragovoljac.com/
Nisam bio toliko naivan da sam mislio da će me poslušati jer i ne mislim da samostalno odlučuju o takvim stvarima.
Uostalom to mi je bilo jasno kada znamo da sam imao podršku za knjige o Jasenovcu od cijele obitelji Tuđman, a i izravnu od HRVATSKOG predsjednika akademika Franje Tuđmana kod nastajanja prve moje knjige iz 1998., prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana još od 2002., kasnije i od gđe Ankice Tuđman koja mi je zajedno s Miroslavom pomogla u proširivanju jednog teksta.
Današnje vlasti se pozivaju na njih kada im trebaju, a onima čiju politiku i ideologiju promoviraju u RH je akademik Franjo Tuđman bio najveći revizionist.
Evo Marijačićeva teksta:
VIŠE OD 20 PROFESORA PREDVOĐENIH GOLDSTEINOM NAPALO ZNANSTVENIKE DR. ELEZOVIĆA I DR. BANIĆA
koji su dokazali da je Jasenovac prljava i velika laž
Na njihovu žalost, Vijeće za etiku stranoga časopisa odbilo objaviti njihovo pismo, a odbilo je i povući Banićev i Elezovićev stručni članak kojim su dokazali da je jasenovački popis masovna prijevara
I sami potpisnici priznaju da su godine rođenja „žrtava“ Jasenovca upisane – od oka, dakle da je nepouzdan ili neistinit te da nema dokaza jer su ih ustaše navodno uništile. Kako to onda nedostatak dokaza može biti temelj za zaključak da je u Jasenovcu počinjen genocid, a ne i za suprotan zaključak da ga nije bilo
Piše: IVICA MARIJAČIĆ
Nije lako suočiti se s istinom zato što istina boli. U Hrvatskoj, pak, nikoga istina više ne boli nego stražare na mrtvoj straži jugoslavenske historiografije. Njih dvadesetak, među kojima je pet povjesničara poznatih po svojim krivotvorinama i šarlatanstvu, imalo je tešku 2021. godinu jer je i međunarodna javnost napokon informirana da je u slučaju JU SP Jasenovac jednostavno riječ o jednoj od najvećih povijesnih podvala, odnosno o velikosrpskome mitu.
Najprije su znanstvenici neprijepornoga autoriteta prof. dr. sc. Neven Elezović i dr. sc. Nikola Banić u međunarodnome znanstvenome časopisu IEEE Access objavili članak o statističkoj metodi TVOR (Total Variation Outlier Recognizer) koju su primijenili na službeni jasenovački popis žrtava i dokazali kako je taj popis neodrživ, nerealan, odnosno da metoda pokazuje takvu distribuciju navodnih žrtava jasenovačkoga logora po godinama rođenja koja nije životna ni logična. Nakon toga i The Jeruzalem Post objavio je kompromitirajuće činjenice o Jasenovcu koje nije bilo moguće demantirati. U slučaju Elezovićeva i Banićeva rada, najveći broj žrtava, više od polovice njih, za koje je navedeno da su stradale u 1942. rođen je, po službenome popisu, 1900. godine, dakle okrugle godine. U komparaciji s drugim popisima, jasna je nekonzistentnost u distribuciji tih važnih podataka. Elezovićev i Banićev članak prošao je međunarodnu stručnu recenziju, a kad je objavljen, izazvao je u Hrvatskoj dramatične reakcije, naravno, većinski pozdravljene, ali i mučninu kod onih koji i inače čvrsto stoje na pozicijama jugoslavenske historiografije. Trebalo je proći praktički sedam mjeseci da se dozna kako su ti potpisnici uputili pismo uredništvu časopisa na objavu u kojemu se obrušavaju na Banića i Elezovića i na njihovu metodu. U pismu naravno, označuju dvojicu znanstvenika kao povijesne revizioniste, optužuju ih da ne uzimaju u obzir povijesni kontekst i činjenicu da su vlasti NDH uništavale dokaze pa da zato nije moguće u rasponu od 72 godine točno utvrditi sve činjenice o stradalima u Jasenovcu. Još navode da su dvojica znanstvenika nastupali u medijima, među njima i najvećem desničarskom, kako navode, Hrvatskome tjedniku, te isticali kako je njihova metoda dokazala jasenovačke laži, a za dr. Banića navode kako već otprije tvrdi da je jasenovački popis masovna prijevara. To što je kao godina rođenja za najveći broj žrtava iz 1942. u službenome popisu u Jasenovcu navedena okrugla 1900., posljedica je činjenice, kažu potpisnici, što su stradavale cijele obitelji iz pojedinih sela, a oni koji su prijavljivali žrtve nisu znali precizne podatke o godini rođenja, pa su popisivači zaokruživali okruglu 1900., kao i godinu stradanja 1942.
Vijeće za etiku časopisa IEEE odbilo je objaviti pismo 20-ak potpisnika, uz ostalo i zato što su Banić i Elezović uredništvu potanko i uvjerljivo odgovorili na sve njihove prigovore. Na temelju pisma tih dvadesetak „istraživača“ časopisu IEEE, tzv. mrežna stranica za navodnu provjeru činjenica Faktograf objavila je prije par dana članak, zapravo napad na autore članka dr. sc. Banića i prof. dr. sc. Elezovića, ističući kako je uredništvo časopisa u kojemu je njihov rad objavljen zgroženo njihovim zaključcima o neodrživosti jasenovačkoga popisa žrtava. Pa ipak, ne postoje uvjeti za povlačenje Elezovićeva i Banićeva članka. Urednik Derek Abbot rekao je Faktografu kako ne postoji tehničko obrazloženje za eventualno povlačenje Elezovićeva i Banićeva članka prema smjernicama COPE. Implicite priznaje da on nema ništa potvrditi ili osporiti u njihovu članku, bez obzira na to što se on ograđuje od njihovih kasnijih interpretacija i što se ne slaže s paralelnim rezultatima primjene TVOR-a na jasenovački popis i prijeratni njemački popis stanovništva te drži stranu potpisnika pisma.
Članak ostaje, a s takvim su raspletom jako razočarani i Faktograf i potpisnici prosvjednoga pisma. Naposljetku je Faktograf u svome napadačkome tekstu u prvi plan stavio navodno zgražanje urednika izjavama Banića i Elezovića, a posve potisnuo odluku da njihov rad nije moguće povući. Uostalom, rezultate primjene metode Tvor potvrđuje i statistička metoda Monte Carlo pa kad bi se osporavali rezultati jedne, morali bi se osporiti identični zaključci i druge metode.
Faktograf se u napadu na Elezovića i Banića ne obračunava zapravo sa zaključcima iz samoga članka, nego s tezama iz Elezovićevih i Banićevih TV nastupa. Pri tom je jasno da neobrazovana, a ideološki ostrašćeno na jugoslavenskim pozicijama, urednička i novinarska ekipa iz Faktografa ne razumije niti može razumjeti o čemu doktori znanosti iz matematike i računarstva uopće i pišu. Groteskno je uopće i angažirati prizemne likove da komentiraju doktore znanosti koliko god moramo shvatiti da niti je Faktograf osnovan niti su novinari u njemu angažirani da brane istinu. Organizacije poput Faktografa, Gonga, Documente i sličnih, sponzorirane stranim novcem, postavljene su i popunjene mahom anacionalnim pa i protuhrvatski orijentiranim pojedincima da brane laž, a ne istinu. Ako i sami potpisnici pisma priznaju, pa i sam urednik časopisa IEEE, da su godine rođenja „žrtava“ u Jasenovcu upisivane od oka, dakle godine najbliže i okrugle, samim time priznaju da nije riječ o točnome i pouzdanome jasenovačkome popisu. Neizravno tvrde o no što tvrde Banić, Elezović i svi neovisni i slobodni povjesničari i istraživači: da je Jasenovac golema historijska podvala i laž. Ako prijavljivači žrtava nisu mogli precizno znati osnovne podatke o tim žrtvama, kao što se pravdaju potpisnica pisma i u Faktografu, među ostalima godinu rođenja, kako su mogli uopće znati da su stradale baš u Jasenovcu. Kako to da članovi obitelji koji su prijavljivali žrtve nisu znali godinu rođenja. Prilično je nevjerojatno da otac, djed, majka ili sin, ne znaju koje godine su rođeni ostali članovi obitelji. No prvo pitanje koje vapi za odgovorom je kako to nedostatak elementarnih podataka o žrtvama može biti temelj za zaključak da su oni masovno pogubljeni u Jasenovcu, a ne i za zaključak da nema dokaza za njihovo pogubljenje na tome mjestu pa se ne smije s tim ni baratati, posebno ako uz to ne postoje nikakvi ni forenzički dokazi, kao što ih nema u Jasenovcu. Očito je riječ o tome da potpisnici recikliraju jasenovačke istine nastale u beogradskoj velikosrpskoj radionici u doba Jugoslavije kada su se jednostavno, bez ikakve provjere i dokaza, žrtve pripisivale Jasenovcu.
Sada je apologete jasenovačkoga mita jako zaboljela istina, ne samo istina objavljena u časopisu IEEE, nego i raskrinkavanje prošloga ljeta u The Jerusalem Postu, kada je objavljeno da JU SP Jasenovac krade dokaze iz nacističkih logora kako bi potkrijepila svoje laži. Sudeći po njihovu potpuno iracionalnom odbijanju da se suoče s argumentima, čini se da će ih boljeti još i u novoj godini jer, sviđalo se to njima ili ne, jugoslavenska povijest odlazi tamo gdje je otišla i ta država – na smetlište, a zajedno s njom otići će i potpisnici.
Okvir:
N) Potpisnici pisma – sve Hrvat do Hrvata
zapravo velikosrpska pačurlija koja u 30 godina nije pronašla odgovor na jednostavno pitanje gdje su posmrtni ostatci jasenovačkih žrtava ako su ondje stradali
…….
Pismo časopisu IEEE protiv znanstvenika Banića i Elezovića i njihova objavljenoga znanstvenoga rada potpisalo je samo 5 (pet) doktora znanosti z područja povijesti. S Filozofskog fakulteta u Zagrebu tu je samo poznata ekipa oko Ive Goldsteina, a što se tiče djelatnika JU SP Jasenovac, potpisali su ga samo ravnatelj Ivo Pejaković i kustos Đorđe Mihovilović. Ostali iz nekog razloga nisu. No što oni uopće znaju o Jasenovcu, osim što recikliraju jugokomunističke davno ismijane i osporene tvrdnje.
Naravno, predvodi ih već dokazani krivotvoritelj Ivo Goldstein koji kao dokaz stradanja u Jasenovcu nudi svoje eseje i svjedočenja s komunističkih montiranih suđenja. U nedostatku dokaza, Goldstein je napravio sprdnju od samoga sebe kada je prvo rekao da su kosti uništavane drobilicom koju je Hitler poslao Luburiću 1945. u Jasenovac. Kada su ga ismijali i u Hrvatskoj i u svijetu (The Jerusalem Post), odustao je od drobilice kostiju i u priču uveo lomače na koje su ustaše dovozili vagonima iskopana tijela i palili ih. Kada mu je rečeno da kosti ne mogu sagorjeti, u trećem „činu“ uveo je maljeve kojima su ustaše navodno tukle i mljele kosti u nakani da prikriju tragove.
Potpisnik Hrvoje Klasić odavno je raskrinkani jugoslavenski povjesničar velikosrpske orijentacije bez ijednoga znanstvenoga rada o tom razdoblju. U svome neznanju, on bez ikakvih dokaza iznosi laži da je NDH ubila 300 tisuća Srba. Nadalje, potpisnik Goran Hutinec pokušao je slavu steći „otkrićem“ masovnih grobnica žrtava Jasenovca, spaljenih, tako što je došao do zračnih fotografija iz 1945. na kojima se na tlu vidi mrlja, ne zna se je li od oblaka ili čega drugoga, ali apsolutno bez ikakve indicije da je riječ o grobnici spaljenih žrtava. Tvrtko Jakovina nikada nije istraživao Jasenovac i o tomu zna manje od srednjoškolca, a ravnatelj JU SP Jasenovac Ivo Pejaković čovjek je koji dokazane žrtve Auschwitza predstavlja kao žrtve Jasenovca.
Među potpisnicima su osobe bez ikakvoga autoriteta na tom području poput dr. Ognjena Krausa. Tu su anonimusi koji vjerojatno i ne znaju gdje je Jasenovac: Jelena Đurinović, Stefan Gužvica, Sanja Horvatinčić, Emil Kjerte, Ljiljana Kolešnik, Lovro Kralj, Ana Kršoinić Lozica, Todor Kuljić, Olga Manojlović Pintar, Nataša Mataušić ( koja je priznala neke od pogrešaka, ali i dalje piše pamflete na crti velikosrpske mitologije), Đorđe Mihovilović, Bibija Papo Hutinec, Vladimir Petrović, Milan Radanović, Ljiljana Radonić, Nenad Romić, Sanja Sekelj, Kaja Širok i Aneta Valdimirov.
Svi ti ljudi, ironično bismo mogli kazati, sve Hrvat do Hrvata, predstavljaju sramotu znanosti i u pravno uređenoj državi bi bili procesuirani i istjerani iz akademskih krugova. To je, kako ih naziva povjesničarka dr. Blanka Matković, velikosrpska pačurlija koja se godinama nije makla od početka. Neki od njih desetljećima se, kao bave Jasenovcem, a ne znaju odgovor na vrlo jednostavno pitanje: ako smatraju da je toliko ubijenih u jasenovcu, gdje su onda njihovi posmrtni ostatci.
Svakako je za psihopatologiju pitanje kakvo je to zadovoljstvo bez argumenata optuživati vlastitu državu ili vlastiti narod za takav krimen kao što čine potpisnici pisma i može li uopće netko pasti na niže dno ljudske egzistencije.
Legenda: Preslik potpisnika pisma časopisu IEEE
Hrvatski tjednik, 6. 1. 2022.
Josip Pečarić
