Dok je heroina vukovarske ratne bolnice iz minute u minutu molila međunarodnu zajednicu za spas više od tisuću ranjenika, trudnica, novorođenčadi i civila, europski birokrati okrenuli su glavu. Umjesto njih, u bolnicu su ušli zločinci JNA i četnici.
Naime, dugo sam nagovarao legendarnu liječnicu vukovarske ratne bolnice, dr. Vesnu Bosanac, da objavimo knjigu o njezinu životu. No, ona za sebe nije marila. Neprestano se vraćala na temu ratne bolnice, svojih pacijenata i ranjenika, ponavljajući kako za njezinu biografiju „ima vremena“.
Napokon smo ipak dogovorili da joj objavim knjigu „Apeli“ – potresnu zbirku vapaja koje je iz dana u dan, u neljudskim uvjetima pod kišom granata, slala svim važnijim ustanovama diljem Europe moleći ih da spriječe tragediju. Sramotna je i bolna istina da ni na jedan jedini apel nikada nije primila odgovor. Tu sam knjigu, kao trajni podsjetnik na našu patnju i njihovu ravnodušnost, objavio 2002. u nakladi koprivničke izdavačke kuće „Alineja“.
Najpotresniji dokaz licemjerja tadašnje međunarodne zajednice jest njezin posljednji apel, zabilježen u knjizi, koji je dr. Bosanac odaslala 18. studenoga 1991. u 18:55 sati, i to kao očajnički prosvjed Europskoj misiji. U tom dramatičnom dokumentu stoji:
„Još uvijek u bolnici u Vukovaru ima više od 500 ranjenih, među kojima su i novorođena djeca, žene i trudnice, kao i već preko 500 civila koji su dobjegli iz vlastitih podruma i skloništa, nadajući se zaštiti i evakuaciji. Od obećane pomoći Europske misije i Međunarodnog crvenog križa do sada nema ništa. Molim hitnu intervenciju i dolazak predstavnika Europske misije i Međunarodnog crvenog križa, i to bez pratnje Jugoslavenske narodne armije, jer ni Hrvatske vojske nema u okruženju bolnice, što je od nas tražila Europska misija.“
- Vesna Bosanac
Ni na ovaj posljednji, vapijući poziv u pomoć nitko nije odgovorio. Europa je ostala nijema i slijepa na slom grada heroja.
Umjesto europskih promatrača i humanitaraca, na taj su apel vrlo brzo „odgovorili“ pripadnici zločinačke JNA te srpski i ini četnici. Učinili su to na najkrvaviji mogući način – upali su u bolnicu i sve koji su se ondje zatekli odveli na mučko strijeljanje na Ovčaru ili u zloglasne koncentracijske logore diljem Srbije.
Europa se ni tada nije javila. Njihova sramotna šutnja iz studenoga 1991. ostaje vječna mrlja na savjesti svih onih koji su mogli, a nisu htjeli spriječiti pokolj nevinih.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)










