By Tijekom kvalifikacijske nogometne utakmice za odlazak na EURO 2024. između Hrvatske i Latvije na stadionu Rujavica u Rijeci neki su „navijači“ nanijeli značajnu štetu Hrvatskom nogometnom savezu i hrvatskoj reprezentaciji, jer su bodrili hrvatske nogometaše s uzdignutom ustaškom zastavom. Zbog toga su na riječkom Općinskom sudu i kažnjeni.
I tu bi priči trebao biti kraj.
Međutim, ovaj su incident iskoristili pojedini mediji i političari i politikanti da ponovno povežu NDH s demokratskom Republikom Hrvatskom, kao da je ova država za koju je život dalo oko 15 tisuća ljudi nastavak ustaške države, i da je odgovorna za zlodjela koja su se činila u vrijeme II. svjetskog rata.
Halo!
U hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu protiv velikosrpske agresije sudjelovalo je daleko najveći broj onih koji su rođeni nakon 1945., pa se neprestano postavlja pitanje: što mi imamo s NDH-a, odnosno s ustašama i partizanima, tim prije jer su hrvatski branitelji tijekom Domovinskog rata, prolijevajući krv u borbi protiv Srba, Crnogoraca, JNA i domaćih izdajnika, srušili Jugoslaviju i stvorili novu, svoju državu, koja se (ako niste znali!) jednostavno i dalje naziva – Hrvatska!
Ali to nije ona Hrvatska koja je djelovala u okviru bivše Jugoslavije, sa Golim otokom i Starom Gradiškom, i na čijem je čelu bio, po nekima, jedan od deset najvećih zločinaca, Josip Broz Tito, a u kojoj su vladali posve drugačiji zakoni.
Da je u ono vrijeme netko na nekoj nogometnoj utakmici podigao hrvatsku zastavu taj ne bi dobio 20 dana zatvora, već bi malo duže odležao u Staroj Gradiški ili Lepoglavi, a možebitno da bi na jedno vrijeme ostao i bez gubitka političkih prava, daljnjeg školovanja ili bez zaposlenja.
Nu, zbog toga ne bi urgirao nitko sa strane i kaznio nogometni savez, a još manje bi se dogodilo da se zbog ovakvog incidenta neka naredna utakmica igra bez gledatelja, jer nisu svi gledatelji krivi što se ovakvo nešto dogodilo.
Milorad Pupovac, Srbin po zanimanju, često govori da nema kolektivne odgovornosti, pa zbog čega bi je onda bilo na nogometnoj utakmici, ako je nema u ratu, odnosno agresiji?
U Hrvatskoj bi se prije svega trebali i morali kažnjavati oni koji uzdižu simbole bivše Jugoslavije ili država protiv kojih smo se borili u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata!
Nismo mi u ovom ratu krv prolijevali protiv NDH ni ustaša ni partizana, niti su nas 1991. oni napali, već protiv srpskih četnika, Crnogoraca i pripadnika zločinačke JNA. Njima bi mogli pribrojiti izdajice i dezertere.
Međutim, u Hrvatskoj se i dalje ne kažnjavaju srpski i četnički derneci, od Kumrovca do Borova Sela, gdje su jugoslavenske i srpske pjesme dio folklora. Neprestano se (namjerno) okreće pila naopako, pa se nas, rođene nakon 1945., i dalje okrivljuje za NDH, Jasenovac i za srpske i ine žrtve pale u II. svjetskom ratu, samo i iz razloga da se prikriju partizanski i komunistički zločini, poglavito nakon završetka II. svjetskog rata.
Ovakvu „politiku“ već nam godinama „serviraju“ razni pupovci, teršeličke, pusići, habulini, dežulovići i ostala bratija iz srpskih medija i portala, tomići, pofuki, pojedini istoričari ala goldsteini, klasići, markovine, jakovine i slični, razne šerbedžije, te neki i iz tzv. visoke politike, poput žalosnih mesića, lončara, jovića ili josipovića.
Vjerovali smo da je već odavno iza nas vrijeme kolektivne odgovornosti, kad tamo i zbog jedne zastave traži se i zahtjeva da se kazne „svi“, u ovom slučaju ljubitelji nogometa, odnosno nogometne reprezentacije.
Nu, nije li to ipak nešto drugo? Naime, stječe se dojam da nekima ne odgovaraju veliki, svjetski uspjesi hrvatskih športaša, pa i to, u svojim bolesnim glavama, žele prikazati kao „buđenje nacionalizma“ ili čak „fašizma“!?
Sve u svemu, kod nas je veći grijeh jedna zastava, osobito ako grb počinje s bijelim poljem, nego je to većina srpskih i inih agresora iz Domovinskog rata, od kojih mnogi još uvijek nisu pronađeni ni osuđeni ni na dvadeset dana zatvora, iako su od 1991.do 1995. ubijali, klali, palili, pljačkali…i ostavili nam zasad najmanje oko 150 masovnih grobnica…
Da komedija bude veća, u Hrvatskoj još ni jedan komunistički zločinac nije optužen, a kamoli kažnjen!
Kako, zbog čega?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
