By Ako se plaće mogu predvidjeti, a mogu, pitanje je zašto se umirovljenike i dalje prisiljava da mjesecima čekaju vlastiti novac? Zašto država mjesecima odgađa isplatu usklađenja mirovina kada za to više nema opravdanja?
Redovito usklađenje mirovina zakonski vrijedi od 1. siječnja i 1. srpnja, ali umirovljenici njegov učinak odnosno isplatu istog vide tek mjesecima kasnije. Za prvo polugodište povećanje se u pravilu isplaćuje tek u rujnu ili listopadu, zajedno sa zaostacima, dok se za drugo polugodište čeka sve do ožujka ili travnja. Takva praksa traje godinama i postala je svojevrsni standard mada za to ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje.
Uobičajeno objašnjenje glasi da se čekaju konačni podaci Državnog zavoda za statistiku, potom i sjednica Upravnog vijeća HZMO-a na kojoj se donosi i službena „odluka“ u visini usklađenja za protekli period. Međutim, u vremenu kada su ekonomski pokazatelji dostupni gotovo u stvarnom vremenu, i kada se sa velikom preciznošću mogu izraditi projekcije nedostajućih podataka, postavlja se jednostavno pitanje, zašto Vlada ne koristi procjene kako bi usklađenje isplatila već uz lipanjsku, odnosno prosinačku mirovinu?
Preliminarni izračuni ovogodišnjeg srpanjskog usklađenja već pokazuju da će povećanje iznositi cca 5,3 do 5,5%. Dakle, država već sada raspolaže sa dovoljno pouzdanim procjenama na temelju kojih može organizirati pravodobnu isplatu, a nakon objave konačnih statističkih podataka jednostavno izvršiti eventualno poravnanje u rujnu ili listopadu, odnosno u ožujku ili travnju. Takav model bio bi jednostavan i pravedan jer bi umirovljenicima omogućio da novac koji im zakonski pripada dobiju onda kada im je najpotrebniji, a ne uz nekoliko mjeseci kašnjenja kada ga inflacija značajno obezvrijedi.
Posebno je neprihvatljivo što država pri zakašnjeloj isplati uredno isplati zaostatke, ali nikome ne pada na pamet da isplati i zatezne kamate. U svakom drugom odnosu građanin koji zakasni sa uplatom prema državi redovito snosi posljedice ako zakasni sa ispunjavanjem svojih obveza, ali kada kasni država, posljedica nema. Takav dvostruki kriterij teško je opravdati načelima pravne države i jednakosti pred zakonom.
Ono što posebno iritira je da predstavnici Vlade redovito usklađenje često predstavljaju kao neku svoju zaslugu i povećanje mirovina što naprosto nije točno. Usklađenje nije dar Vlade niti socijalna mjera, nego zakonski mehanizam kojim se tek djelomično ublažava pad vrijednosti mirovina. Čak i uz novu formulu 85:15, mirovine i dalje zaostaju za rastom plaća. To znači da kupovna moć i relativni položaj umirovljenika nastavljaju padati u odnosu na rast plaća, i tako će se nastaviti sve dok usklađenje ne bude provedeno 100% sa rastom plaća ili cijena.
Ako Vlada doista želi pokazati da razumije svakodnevne probleme starijih građana, prvi korak je isplatiti ljudima njihov novac na vrijeme.
U Zagrebu, 06. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
