By Zrcalo našeg dragog Mesije, Odabranog punog imena Vjetrokaz Njonjić u vatrenom razgovoru sa svojom životnom partnericom koja se prema novom trendu koji su i cijela sljedba i Odabrani, pa samim time i Zrcalo objeručke prihvatili i potpisali naziva roditeljem 1, jer on je vječita prva pratilja i naravno, uvijek se čuje da je njegova riječ zadnja: „Da draga!“ kao i u prilikama kad ona pred njim završi na koljenima i gledajući pod otoman u dnevnom boravku kaže“Izađi slobodno, ne ću ti ništa!“… Kad ga prekine njegova tajnica: „Šefe, Mesija Vas zove da hitno dođete u njegov ured!“
Na to će on odabranici srca svoga: „Oprosti draga, molim te da me otpustiš, moram u PM… Ovaj u ured Prime Ministra, svjetla našeg puta…. Da draga, odmah nakon toga ću te nazvati…“
I pokuca on tiho i skrušeno na vrata svog Voljenog Vođe i na gromoglasno „Naprijed!“ stidljivo pritisne kvaku i uđe.
„Vaša preuzvišenost je izvoljela pozvati me?“ promuca on.
„Svjetlo u tami! Opet to svjetlo u tami! Nikako da pobjegnem od toga svjetla u tami…“ zavapi Odabrani
„Ne razumijem, šefe, o čemu se radi? Imate noćne more? Jeste li potrošili terapiju? Znate da se morate čuvati radi nas, radi općeg dobra.“ reče Zrcalo
„Ma kakva terapija, ni najjača terapija ne može to riješiti,“ očajno će Odabrani
„Pa o kakvom Vi to, o Izbavitelju naš, svjetlu u tami govorite onda. Zvuči kao neki košmar, noćna mora…“
„E, Zrcalce moje, da je bar noćna mora… HEP ti je to… HEP… Ostavili smo par ljudi tamo nakon što smo to poduzeće prepustili koalicijskim partnerima iz stranke „Minibus“ koja je ime uzela prema broju svojih članova i glasača. Bio je tamo donedavno i predstavnik naših prijatelja iz drugog krila, bratske stranke Samo Drpi Prijatelju s kojom smo u stalnoj borbi tko će više maznuti ili prodati strancima i pokupiti veću proviziju, ali oni su bili mudriji, pa su ga maknuli dok još onaj beznačajni problem oko nekih sredstava povezan s njime nije izašao u javnost. Dobro, imali su sreće da su se žalili iz HEP-a da su se neki poskliznuli preko sperme kojom je cijela zgrada bila pošpricana, pa je bilo i ozlijeđenih i zato su ga maknuli, a ostalo je legenda… Ali nama je sad ostao onaj nesposobnjaković Vandalović… A lijepo sam mu rekao da pazi što radi jer mi se čini se nije baš dobro pokrio… Tako je prokockao mjesto šefa cijele te prekrasno organizirane tvrke na kojoj su nam zavidjeli i na Siciliji i u Chicagu… Mislim, posao je tekao savršeno, obirala se lova, uhljebljivali su se naši ljudi, a uspijevali su donekle obavljati i svoju sporednu djelatnost – distribuciju struje. Istina bilo je nekih manjih problema jer su se neki drznici usuđivali tražiti da im obnove priključke na električnu mrežu što bi stajalo nekih bijednih dva-tri milijuna… E, nezahvalnici i pohlepnici, imaju Hrvatsku, a bune se zbog bijednih par milijuna koje bi mi morali potrošiti na njihove hirove. Pa zar baš svatko mora imati perilicu u kući imaju potoke, škafove, korita… Dakle procurilo je da je nešto muljao i ubirao dodatne prihode dovodeći tako cijelu Tvrtku u sukob interesa. Što da sad radimo, Zrcalo moje??
„Vaša genijalnost je opet došla do izražaja, Obožavani, svjetlo našeg puta… Niste bez veze toliki novac potrošili na knjige u antikvarijatu Studio… Iako vaš jedinstveni um i bez toga blista kao svjetionik u nemirnom moru, kao zvijezda … Ili je to bila neka druga zvijezda?… Nije bitno, bitno je da ima pet krakova i da je crvena… Dakle, rješenje je ono što ste i mislili napraviti, jer uvijek je najbolje rješenje ono kojega se Vi sjetite. Reći ćete da je Svjetlo u tami hitno moralo obnoviti priključke onoj dvojici: onom nekom bolesnom branitelju u okolici Gline, Babiću i onom Trkulji iz okolice Topuskog, a Tvrtka nije imala novaca i on je morao dodatno raditi i zaraditi pa se zato uhvatio te dužnosti u mjesnoj samoupravi da namakne sredstva i, uz blagoslov našeg najdražeg koalicijskog partnera, Žalosne Sove, ta sredstva je pomalo izdvajao za te potrebe… Dakle čovjek se iznimno zalagao i žrtvovao, a sad ga razapinju kao onoga prije Vas, Izbavitelju naš!“
„Imaš pravo, Zrcalo moje!“ na to će Odabrani. „Upravo sam i sam htio reći da je ta moja zamisao najbolja od svih i tako ćemo učiniti…“
Anđelko Jeličić
