By U visokoj prostoriji namijenjenoj niskim ljudima, dvojica posvećenih, otprilike kao Kalif i njegov Veliki vezir sjede naš Izbavitelj i Zrcalo njegove duše i uma. Zabrinuti pogledi odaju ozbiljnost situacije.
„Zrcalo moje, jesi li sve dogovorio s našim čarobnjacima na čelu s Merlinom? Znaš, ono o oživljavanju pokojnika. Što kažu, je li to u okviru njihovih moći?“
„O, Izbavitelju naš i od Svevišnjega Odabrani vođo, kaže Merlin da ne će biti problema. Oživjet će ih na vrijeme i dosta da učine ono što se mora. Kaže da ih ima u pripremi nekih stotinjak tisuća, a naš je posao samo da i dalje tvrdimo da imamo dvostruko više članova nego što to jest. Iako, to zapravo i jest istina, naime niti jedan od tih pokojnika nije se ispisao iz stranke, dakle tehnički… Možemo slobodno prisegnuti da imamo više od 200 000 članova i to će biti istina, jer dok se ljudi ne ispišu, nedvojbeno su članovi, a ti članovi mogu mrtvo-hladni glasovati na unutarstranačkim izborima, pa kome budu skloniji, taj će pobijediti… a čini se da su skloniji Vama, o Odabrani, Svjetlo našeg puta.“
„Izvrsno. To je jako bitno jer su već u nekoliko navrata njihovi glasovi donijeli pobjedu mojim prethodnicima… A da ne govorim o predsjedničkim i parlamentarnim izborima… Osim toga, brojno stanje birača na parlamentarnim izborima je dobar argument za skretanje pozornosti na premali prirast stanovništva, naime imamo više glasača nego stanovnika, a kako nitko ne može glasovati ako nije punodoban, znači da u Hrvatskoj nema niti jednoga maloga djeteta i morat ćemo uvoziti djecu i radnu snagu koja će zamijeniti ove naše starce.“
„Tako je, o Premudri! Kakav ste Vi jedinstven intelekt! Primijetio sam da se Vaš mozak toliko razvio da vrat više nema snage držati glavu pa, da oprostite, popušta i glava Vam uvijek ode nekamo u stranu ili pak visi prema natrag ili naprijed. Zadivljujuće je kakav je to evolucijski skok!“
„Na mom je planetu… Ovaj, htio sam reći, u mom je kraju, a osobito u mojoj obitelji, to normalno… Istina, ja sam i tamo najrazvijeniji, ali ipak… Slijepčević mi se žali da mu i dalje rade problema oko osobe koja mu je jako bliska i ne daju da je postavi na mjesto šefice nego i dalje traže da na to mjesto stavi onu snajperisticu koja se borila protiv naše lijepe države koju su na kraju bitange i razbojnici razbili. Ona sudska odluka, kaže, koju je, naravno, ignorirao kako i treba, mora se promijeniti… Daj to poveži nekako s onim mojim slučajem tužbe protiv onih iz Interesnog povjerenstva… Mislio sam da će biti mira otkad je ona Iznogudova snaha otišlau politiku s toga mjesta s kojega je češala sve svoje političke protivnike i one koji joj nisu bili simpatični, ali sad je došla ova nova… Ne da mi mira, treba poraditi na onoj mojoj tužbi protiv tog povjerenstva koje nije zamišljeno zato da nam zagorčava život nego da zamagljuje stanje. Što ona misli? Da to služi za prokazivanje nas koji krvarimo vodeći ovu zemlju? Dakle, treba malo pritisnuti sve te suce na svim razinama da se takve gluposti prestanu događati… Daj malo pokreni akciju da se donese zakon prema kojem smiju donositi samo presude nama u korist da ne potkapaju sustav.“
„Šefe, naši ljudi su zabrinuti da će biti problema radi BREXIT-a.“
„Ma kakvog bi mi to problema, moje Zrcalo, moli imati zbog Brexita? Mi ostajemo unutra, baš nas briga, a onaj jad od UK neka bude u jadnim skučenim granicama Commonwealtha umjesto da ostane u ovako moćnoj zajednici s velikim tržištem, da šuti, sluša i da uplaćuje novce u proračun EU kao i svi ostali koji drže do sebe. Ja tu ne vidim nikakvih problema.“
„Šefe, znate, UK je bila jedna od najvećih, ako ne i najveća uplatiteljica u zajednički proračun…“
„I? Kakve to veze ima s nama?“
„Ima šefe, ima… Naime, sad kad su otišli morat će drugi uplaćivati više u taj proračun, pa bi moglo biti izravnih i neizravnih posljedica. Na primjer, morat ćemo više dati i mi, a ne povlačimo dosta sredstava, naravno, ova vlada nije kriva za to što nije povukla dosta sredstava nego sve one prije nje. Ali drugi problem je da će sve države koje će sada uplaćivati više morati razmisliti i o tome kako se ti novci iz proračuna troše. Dakle, pokušat će smanjiti davanja onima koji traže razne potpore, novac za razne projekte… Dobro mi skoro ništa ne uzimamo od njih, osim sada onog tamo Opelješenog mosta i par sitnica, ali sad bi mogli paziti što naši kadrovi rade. Na primjer, troše li novac racionalno. Vode li dobru gospodarsku politiku, kakva je politika zapošljavanja u državnoj i lokalnoj upravi i javnim i državnim poduzećima… Zato se bune najviše naš Slijepčević i Srbljin… Boje se za svoje bližnje, kumove, rodbinu, ljubavnice koje su postavili na razna unosna… ovaj, dobra mjesta na kojima mogu najviše pridonijeti napretku Domovine. A i gospodarstvo nam nije sjajno, ne privlače se strana ulaganja…“
„Zrcalo, sve nam mogu dirati: možemo im da ti telekomunikacijsku infrastrukturu, isključivo pravo na našu vodu, prepustiti im hrvatski dio međunarodnih voda, onu tamo valu, more kod Opelješenog mosta, naseliti nam migrante, ali jedno ne može. Ne smiju dirati tekovine naše revolucije koje čuvamo kao zenicu oka, a to su konzervativna ljubav prema kumovima, ljubavnicama, prijateljima, koalicijskim partnerima kao što je Žalosna Sova, kadroviranje na naš način u kojem se vodi računa o tim tradicionalnim vrijednostima i to da raspoređujemo novce kako to mi želimo suvereno štitivši svoja prava u tom smislu. Umiri naše ljude i reci im da ćemo čvrsto stati na braniku svoje otadžbine i tih tradicionalnih vrednosti i čuvaćemo svoje Glavice, Naprćiće i slične kao zenice očiju svojih. Razumeš?“
„Da, o, Izbavitelju naš. Iz ovih stopa sazivam sastanak s njima da im prenesem umirujuće vijesti.“
Anđelko Jeličić
