Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Kako se bliže famozni „IZBORI“,tako rastu i međusobne tenzije svih
političkih opcija u već i tako umornom,opljačkanom i medijski blokiranom
gradu.
Toliko žalosno i jadno da gradske vlasti koriste sve moguće resurse,prije svega
novčane(iz gradske blagajne) tako su ljudi prisiljeni zatvarati ulaze u obiteljske kuće jer se više ne pita kome se kopa,asfaltira,pojedinci to tumače načinom
„DA SU IZBORI BAR DVA PUTA GODIŠNJE“,koliko su časni i ponosni vidljivo je
iz donacija posebice vjerskim zajednicama a propovjedi s oltara idu u smjeru
„EVANĐELJE PO MARINU“,svi znamo da su država i crkva skoro jedno tijelo ali
u konačnici cilj opravdava sredstva. Na drugoj strani inače radio koji je nekada
bio zdrav i realan glas Đakovštine postao je servis „UČINKOVITOG PAKIRANJA“
predizbornih trikova,od besplatnih vrtića do povlaštenih prvih nekretnina.
Toliko neukusa,trulog profesionalizma,neosjetljivosti prema svim dobnim
uzrastima da je ukradeno i ono malo mira i veselja u ovoj našoj Covid
destinaciji. Izborna obećanja su inače besplatna ali ista dolaze na naplatu kasnije,i opet po običnom čovjeku,radniku,seljaku,poduzetniku. Samokontrola
je očito strani pojam tako da uz gromoglasne potpore,iskaze nesebične naklonosti vire očekivanja pojedinaca po načelu „ZNAŠ ŠTO SI OBEČAO“.
Pojedinci spontano i učinkovito koriste društvene mreže,naravno lažnim profilima za blaćenje,podcjenjivanje svih koji im stoje na putu,seciraju se
liste za Gradska vijeća,prosuđuje se stručnost,kompetencija. Nitko ne želi
prihvatiti realnu viziju da su nesebičnost,timski rad,međusobno uvažavanje
neovisno o različitostima temeljni preduvjet za razvoj i napredak zajednice,
kao pojedinca ali i cjeline. Novi Zakon o Lokalnim izborima tumači se na puno načina,diskretno i lukavo ali očito učinkovito,tako da sada imamo poziciju
kao u filmu Salaš u Malom ritu i poznate riječi „LAJTE KERE JAKOBSFILDA“.
Prag tolerancije i uljuđenog ponašanja,međuljudskih odnosa je toliko nizak
da diskrecija,dobrota,zdrav život više nemaju svoje vrijednosti,kako dati
potporu nekom ako znamo da je prevarom kupio kuću od porodice koja je bila
u financijskim poteškoćama,kako dati potporu osobi koja je svog na žalost
pokojnog djelatnika ismijavala,podcjenjivala da bi kasnije isto iskoristila u
položaju „MECENE“,kako dati potporu nekom nakon bahate izjave
„JA SAM SVIMA DOKAZAO DA MOGU BITI I RADITI ŠTO ŽELIM“
Da je grad Đakovo trenutno financijski,kulturno,moralno i etički potpuno devastiran to je činjenica,iz do sada priloženih, ostvarivih planova i
programa kao promatrač iz vana odabrao bih eventualno jedan,isti nije
napuhan,nema lažnih obećanja,vodi razvoju,zapošljavanju i prilagođen je
običnom čovjeku. Boravio sam u Đakovu dosta puta,ponosan,lijep grad,
dragi ljudi,razvojno usmjeren. Gdje je nestalo to Đakovo,gdje je nestala
pjesma,bećarac,tamburica,gdje su nestali Vezovi i ostale manifestacije i
sav društveni život,gdje je nestala poduzetnička klima,gdje je nestalo
poznato đakovačko brašno,vino,kulen…..
Možda sam ja bio u nekom drugom gradu,ne, nisam jer zvonila su zvona s katedrale,dostojanstveno, veselo,kroz stoljetni park i slavonsku ravnicu.

Anđelko Jeličić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika