By Još se uvijek može čuti ili pročitati, poglavito od pojedinih jadnih i smiješnih tzv. povjesničara, ali i od nekih tzv. novinara, da maršal Tito nije znao za zločine partizana i komunista nakon završetka II. svjetskog rata.
Ne da nije znao, on ih je poticao i naređivao!
Kriv je za desetine i stotine tisuća ubijenih ljudi, osobito Hrvata. Kriv je što je nakon 1945. prešutno odobravao ubijanje, prije svih nedužnih Hrvata, bez suda i suđenja. Kriv je što su neprijatelje komunizma, Jugoslavije i njega osobno, i žive bacali u jame, ili su ih pak, kao u Sloveniji, zazidali! Čak i djecu, žene i starce, vezane žicom!
Kriv je što je veliki dio Slovenije prekriti masovnim grobnicama, a sve se više, gotovo svako malo, i dalje otkrivaju i po Hrvatskoj.
Ovaj čovjek je imao i dobrih strana, kao i svaki, ali zločini koje je počinio, poglavito prema hrvatskom narodu, već su odavno prekrili i možebitnu svaku dobrotu koju je možebitno nosio u sebi.
Svi oni koji su ga štitili do smrti, u stvari su štitili i sebe, jer da je pao Tito pali bi i oni.
A da je Tito znao za zločine, i bio obaviješten o svemu što se događalo u Bleiburgu i drugdje, može se pronaći i u knjizi ratnog zločinca Milana Baste „Rat je završio 7 dana kasnije“, u kojoj uz ostalo objavljuje i „depešu“ koju je poslao Titu 14. svibnja 1945., a u kojoj se uz ostalo naglašava:
- „Protekle noći i tokom dana u području Dravograda vode se borbe nesmanjenom žestinom. Prije podne uspjelo je našim snagama razbiti neprijatelja i potisnuti ga sa područja Dravograda i proširiti mostobran za oko 3 km, te povratiti Poljanu i Guštanj. Dok je jedan dio snaga 51. divizije nastavio sa pritiskom na tom pravcu, dotle je drugi dio snaga te divizije hitno upućen preko Labota, da odstupajućim neprijateljskim snagama zatvori put ka Bleiburgu, u čijem području su bile engleske jedinice, što je i uspjelo.(…) U borbama, neprijatelj je pretrpio teške gubitke. Ubijeno je preko 1500, a zarobljeno preko 7000 neprijateljskih vojnika.(…) U privremenim logorima za ratne zarobljenike, jedinice Treće armije 14.maja imaju nešto preko 70.000 zarobljenika!“
Na ovaj dopis Tito odgovara:“Preduzmite najenergičnije mjere da se pod svaku cijenu spriječi ubijanje ratnih zarobljenika i uhapšenika od strane naših jedinica, pojedinih organa i pojedinaca. Ukoliko postoji između zarobljenika i uhapšenika takvo lice koje treba da odgovara za djelo ratnih zločina, te predajte na revers vojnim sudovima radi daljnjeg postupanja!“
Da nije smiješno bilo bi žalosno.
Dakle, Tito je dobro znao što se događa u Bleiburgu i okolici, jer su ga njegovi ratni zapovjednici svako malo obavještavali. Potom, Tito odgovara da se spriječi ubijanje!
A ubijanje se nije spriječilo, partizani su svaki dan ubijali i mučili zarobljene ili one koji su se dragovoljno predali. Nakon toga, tjerali su ih poput stoke, gladne, žedne i bose diljem bivše Jugoslavije na tzv. Križnim putovima, a jedan dio, prije svega Hrvata, čak su bacali u jame (neke i polužive ili žive), što drugim riječima znači da Titovi partizani nisu poslušali ni marili za njegovu zapovijed-da se ne ubijaju ljudi!
Vjerujete li da se Titova „zapovijed“ mogla ignorirati?
Tito je sve znao, Tito je zapovijedao, Tito je dao ubijati i mučiti sve koji su bježali od njegova metka ili noža! Tito je najveći krivac za ono što je uslijedilo nakon završetka II. svjetskog rata.
Bez Tita se ništa nije moglo provoditi. Čak i oni koji su pisali pjesme o Hrvatskoj, odnosno svojoj Domovini, završavali su na robiji. I ne samo to. Tko je u njegovo vrijeme dobio „etiketu“ nacionalist bio je prognan, zajedno sa svojom obitelji, do početka 1990. godine.
Za Titom se u tv emisiji „Nedjeljom u 2“, kontraverznog Stankovića, ovih dana „plakala“ pjevačica Tereza Kesovija. Ništa joj se nije i neće dogoditi. A što se svojedobno dogodilo Vici Vukovu? Njega Tereza nije ni spomenula.
Kažu da je Tito imao i dobrih strana. Jeste, to je istina. I to se mora i treba uzeti u obzir,.A koji ih ubojica i zločinac nema?
Pojedini političari i politikanti pričaju da su bili maloljetni u vrijeme stvaranja hrvatske države. To je točno. Ali, malo tko postavlja pitanje, gdje su im bili i što su radili njihovi roditelji 1991.?
Dok se u Hrvatskoj, uz ostalo, ne počne kopati u Jasenovcu, Maceljskoj šumi i na niz drugih lokacija, i dok se hrvatske kosti, koje je Tito ostavio diljem Slovenije ne vrate i dostojanstveno ne pokopaju -nema i neće biti mira.
Također je već vrijeme da se ne uzdiže rodno selo, odnosno Titova rodna kuća (sa spomenikom) u Kumrovcu, da se tamo ne okupljaju oni s krvavom zvijezdom petokrakom, simbolom zločinačke JNA u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, a također i Titove sluge nakon 1945.!.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
