By Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić svim silama želi (privatno) posjetiti Jasenovac i na tom mjestu položiti “jedan cvijetak“ za stotine tisuća ubijenih Srba, ali i Židova, Roma i drugih (Hrvate ne spominje). Međutim, hrvatska vlast za sada to ne dozvoljava, ne želi mu dopustiti (zamislite!) „jedan cvijetak“, a on bi iskreno želio samo to i – ništa više.
Kakav smo mi to narod, kakvi smo mi to hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, koji smo doživjeli pakao tijekom velikosrpske agresije, u kojoj je i Vučić sudjelovao, da ne dozvoljavamo jednom ovakvom političaru da „skokne“ do Jasenovca i Pakraca i položi samo „jedan cvijetak“?
Vučić nije bio ni rođen u vrijeme II. svjetskog rata, (r. 1970.), ali se on kao „Napoleon“ sjeća svih bitaka svoga naroda, a najviše – Jasenovca.
E, na toj priči se i danas sakupljaju (bogati) politički bodovi.
To je nažalost jedina bit i smisao ovog srbijanskog vašara (još samo nedostaje medo i trubači i predstava bi bila – vrhunska).
Pa, kad Vučić toliko želi da dođe- neka dođe!
Ali… kad dođe neka ponese ne jedan, nego najmanje 15.000 „cvijetaka“!
Jedan za one u Jasenovcu, a po jedan za svaku nevinu žrtvu velikosrpske agresije u Republici Hrvatskoj!
Predsjedniku Srbije predlažemo i „program boravka“ u Republici Hrvatskoj (da ne gubi vrijeme).
Odmah nakon prelaska hrvatske granice, prvo i obvezno treba sa svojim suradnicima, obići Ovčaru, tamo kleknuti i moliti za oprost!
To nije ništa novo, tako je svojedobno napravio i Willi Brand u Varšavi, kad je kleknuo i na taj način otvorio put pomirenja između Poljaka i Nijemaca.
Potom neka ode do Jasenovca i neka tamo u miru i tišini položi cvijetak.
Nu, nakon toga, kad je već tu, bilo bi najbolje da se na kratko sastane s predstavnicima hrvatske Vlade i da im na brzinu svečano uruči ček na nekoliko milijardi eura i na taj način zatvori “poglavlje“ – ratna odšteta. Uzgred neka sa sobom ponese i cjelokupnu dokumentaciju o zločinima Srba u Domovinskome ratu (poglavito onu iz ratne bolnice Vukovar), ali da u znak dobre volje s njim neka slobodno dođe i nekoliko stotina šlepera sa svim i svačim što su agresori u vrijeme rata „oteglili“ u Srbiju.
S obzirom da ljubomorno čuva i karte na kojima su označene masovne grobnice neka i to ponese, pa ćemo na taj način zatvoriti i poglavlje „nestali“.
Vučić će potom, vjerojatno navratiti i u Pakrac, u društvu Milorada Pupovca, Džakule i dr. Vojislava Stanimirovića koji će mu najbolje objasniti da su samo nekoliko kilometara od ovog grada i sela Bučje i Kusonje, pa neka i tamo barem zapali svijeće za nestalog dr. Ivana Šretera i mnoge druge stradale nevine Hrvate. (Kad je već u pakračkom kraju!).
Potom, neka ga u povratku malo „provozaju“ do Lipika, Voćina, Saborskog, Gline…, a onda neka svoj posjet okonča u – Škabrnji. Tamo će mu legendarni ratni zapovjednik Marko Miljanić najbolje opisati što se sve tu događalo 18. studenoga 1991., kad je on „služio vojsku“ kod Vojislava Šešelja.
Nakon toga, vjerujemo, pun dojmova, lijepo će se vratiti „tamo daleko“ i ponovno održati konferenciju za novinare na kojoj će na dugačko i naširoko pričati svoje dojmove s puta po „ustaškoj državi“!
Živi bili, pa vidjeli!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
