By Dr. Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. 5. 1922.- Zagreb, 10. 12. 1999.), uz hrvatske branitelje, najzaslužniji je za stvaranje samostalne i neovisne hrvatske države! Mogu se svi bivši “feralovci”, udbaši, tzv. antifašisti i pupovci pjeniti, derati i škrabati po novinama i pojedinim portalima koliko hoće o prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi i pobjedniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, ali će ovaj čovjek u hrvatskoj povijesti ostati zabilježen zlatnim slovima, kao jedan od najvećih sinova hrvatskog naroda. Što bi se početkom devedesetih, prošlog stoljeća, dogodilo s Hrvatskom i Hrvatima da nije bilo Tuđmana? Tada, kad je Račanova svita čak napustila saborske klupe u nadi da Hrvatska nikada ne će biti to što je danas, srpska čizma bi nas pregazila, od Vukovara, Zagreba pa do Dubrovnika. Tijekom Domovinskoga rata svi ti koji se sada s toliko mržnje osvrću na lik i djelo dr. Franje Tuđmana, uglavnom su bili na strani Jugoslavije, prikrili su se u neka skladišta, pravili su se mirotvorcima ili su pobjegli na “studiranje” ili svojim tetama negdje u inozemstvo. Bilo je i takvih poput Mesića i Manolića koji su neprestano držali “fugu u džepu” i za koje je bilo samo pitanje vremena kad će pokazati svoje pravo lice – domaćih izdajnika. A Tuđman je neprestano isticao da smo “samo jedinstvom domovinske i iseljene Hrvatske, mogli uspostaviti samostalnu i demokratsku nezavisnu hrvatsku državu, mogli smo stvoriti oružanu silu koja je oslobodila sve središnje hrvatske krajeve, koja je oslobodila Knin, taj stari hrvatski kraljevski grad u kojem je stolovao kralj Zvonimir, u kojem je bilo sijelo i hrvatskog biskupa kad se Hrvatska biskupija protezala tada sve do Drave”. I kad je još bio Vukovar pod srpskom čizmom, Tuđman je upozoravao svijet i okupatora, da ga možemo osloboditi svojom vojskom, ali prvenstvo je bio za to da se to dogodi na miran način, bez suvišnih žrtava, ali ako to ne će biti moguće tada će, rekao je. opet biti ne samo novih oluja, nego i novih gromova. I bio je, kao i uvijek u pravu. Hrvatska vojska, pod njegovim zapovjedništvom, mogla je osloboditi i oružjem Vukovar, ali tada bi poginuo veliki broj Hrvata i tri puta više Srba, Crnogoraca, pripadnika zloglasne JNA i domaćih izdajica, što se na kraju ipak nije dogodilo. Srbi i te domaće izdajice trebale bi Tuđmanu podići spomenik do neba, jer ih je spasio od sigurne smrti ili progona čekajući godinama da Vukovar bude oslobođen na miran način. Oni koji se svih ovih godina, a poglavito nakon Tuđmanove smrti, s mržnjom, jalom i zavišću, obrušavali ne njegov lik i djela, , ti zeleni ili crni vragovi, ipak ne žele otići iz Hrvatske, iako neprestano bljuju po Domovinskome ratu, hrvatskim braniteljima i načinu na koji je nastala Republika Hrvatska, a jednom nogom (što je svjetski fenomen) žive i rade na čak tri različita mjesta: u Hrvatskoj, Republici Srpskoj i Srbiji! Tuđman je prije svoje prerane smrti iznio i objašnjenje zbog čega su se u naše redove uvukli bivši udbaši i slični. Rekao je: “Ova vlast, HDZ-ovska vlast nije mogla graditi društvo s drugim ljudima, s drugim narodom, nego s onim ljudima koje je zatekla. I prema tome, sva rješenja za otklanjanje slabosti, za uvođenje pravnoga poretka koji će osigurati podjednake mogućnosti za sve, za svakog čovjeka, za svaki kraj, sve to ovisi o nama, sve to ovisi o našoj odlučnosti da sve zloporabe, sve nepodopštine svim mogućim i odlučnim koracima uklanjamo, i da znamo da će nam život danas i sutra, naša budućnost ovisiti o nama samima”. Tuđman, da je ostao živ, sigurno ne bi dopustio da nam tolike “fukare” prave cirkus od države, već bi oni davno završili u ropotarnici. Stoga, sjetimo se da je često znao govoriti da “imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti povijesni” te da “čuvamo to što smo stvorili i znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama”.
Da, bio je u pravu.
Ove godine obilježili smo i 100-tu obljetnicu njegova rođenja. Tim povodom, jedna od većih i značajnijih tribina održana je (tijekom svibnja) u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Bio je to skup koji se pamti i pamtit će se. Tada je hrvatski general i književnik Ivan Tolj uz ostalo predložio da se Tuđmana proglasi i „utemeljiteljem hrvatske države“, kao što primjerice za dr. Ante Starčevića kažemo da je njezin „otac“.
Vrijeme će pokazati, i za one nevjerne smutljivce, da je doprinos prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe u stvaranju države bio ogroman i nemjerljiv!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
