By Dan prije agresije Rusije na Ukrajinu upozorio sam na kartu na kojoj se vidi kako je zamišljen tzv. RUSKI VELIKI PROSTOR:
A danas je cijeli svijet užasnut prizorima iz napadnute Ukrajine.
O toj agresiji dajem pjesmu hrvatskog pjesnika Stijepa Mijović Kočana:
- VELJAČE 2022.
(Stijepo Mijović Kočan)
Jutro pred cijelim svijetom
Javno i jasno
Vladimir Putin uzdiže Ukrajinu
A Rusiju srozava
Na dno dna
Koji i nisu znali gdje je Ukrajina
Danas njezinu zastavu
Boje zemlje i neba
Proglašavaju zastavom slobode
Cijeloga čovječanstva
Moj zamalo pa idol
Prosvijećenog apsolutista
Najučinkovitijeg načina vladanja
Zamišljao sam i najboljeg
Opako zaražen udruženim virusima
Carske Rusije i komunističkog esesera
Nenadano je izgubio
I pamet i Rusiju i sebe
Kalo ludi Neron Rim
Zapalio je čitav mnogomilijunski
Ukrajinski narod
A svoje ruske sunarodnjake
Ponizio i osramotio
Kijev jest bio
Središte i ruske i ukrajinske inteligencije
Objedinjene
Mogao je i dalje to biti
Da je za oba naroda bilo
Jednako slobode i uvažavanja
Bez nasilja
Ruski okupator upravo oslobađa Ukrajinu
Okupanu u vlastitoj krvi
Koja spire s njih
Sve zablude
Tko će i gdje i kada u svijetu
Čim vidi mladog Rusa
Sportaša ili pjesnika
Reći
Taj pripada velikoj kulturi i velikom narodu
Dokad će časni ruski narod
Sve to moći podnijeti
Zagreb/24/2/22
Danas svi uspoređuju Putina s Hitlerom, ali se hrvatski političari ne usuđuju to isto uraditi s Miloševićem I reći da je agresija na Hrvatsku bila fašistička agresija. U RH se napadani branitelji. Valjda zbog toga što je točan naslov moje knjige: Živjela nam antifašistička, tj braniteljska Hrvatska, Zagreb, 2015.
Vratimo se karti. Napravio ju je srpski geopolitičar Milomir Stepić poznat po snovima da Srbi osvoje ono što je pokušao Milošević (o tome je pisao npr. Davor Dijanović:
Vidjeti i:
Do agresije analitičari su vjerovali da Putin neće napraviti ni prvi korak – osvajanje Ukrajine, pa je napravio. Zapravo jesmo li već zaboravili da smo prije pet godina imali:
RUSIJA JE PUČEM U CRNOJ GORI POKUŠALA SPRIJEČITI ŠIRENJE EU I NATO-A NA ZAPADNI BALKAN
da bi poslije tu priču odigrala SPC. Priča u BiH I Hrvatskoj je drugačija, ali je ima.
Međutim da srpski geopolitičar ne sanja potpuno u svojim promišljanjima vidi se i iz teksta Davora Dijanovića:
Deutsche Welle: Die Welt: Je li nakon Ukrajine na redu BiH?
Već sam pisao puno puta da je najvažniji političar u RH Milorad Pupovac, a kao što sam već upozorio u Bujici je bivši potpredsjednik SNV-a Nenad Vlahović to potvrdio:
“Milorad Pupovac je snažniji i jači od cijele Vlade i predsjednika Plenkovića, cijelog Sabora i vlasti Hrvatske države! On je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj. I jači je! Zašto? Zato što je zapravo on na čelu te trgovačke koalicije, koja drži Plenkovića na političkoj pozornici. Kada Pupovac kaže NE, Plenković jednostavno ostane bez daha!“
Jedno objašnjenje daje Ivica Marijačić (“Hrvatski tjednih, 24. 2. 2022.):
Pupovac i Milošević nisu uhićeni ZATO ŠTO JE PLENKOVIĆ IZ NJIHOVE, A NE HDZ-OVE POLITIČKE EPRUVETE, A slično piše i Vjekoslav Krsnik:
Ja mislim da je tu najvažnija osveta i mržnja prema HRVATSKOM predsjedniku Franju Tuđmanu što je protiv njihove volje stvorio Hrvatsku i još su hrvatski branitelji od onih koji su odrađivali njihov prljav posao napravili zečeve. Kolika je njima satisfakcija kada je Pupovac u RH ono što konstatira Vlahović.
Opet je na djelu slijepa politika zapadnih zemalja: protiv su politike RUSKOG VELIKOG PROSTORA a i danas podržavaju politiku SRPSKOG SVETA koja je dio politike RUSKOG VELIKOG PROSTORA.
Istina HRVATSKI predsjednik je zaslužio da ga toliko mrze što se vidi i iz današnjeg dana kada su se oni, kojima je on tako napakostio stvaranjem RH, podijelili pa jedni napadaju, a drugi su na strani Ukrajine.
I da je gornja karta plod želja spskog geopolitičara bila bi doista napredak kod Srba jer bi pokazala da su naučili lekciju “pravljenje zečeva od Srba” pa su svjesni da im Srpski svet može koristiti – kad je RH u pitanju – samo u okviru RUSKOG VELIKOG PROSTORA. Zapravo je i čudno da se nadaju ostvarenju takve politike jer Rusi, moraju osvojiti I niz država koje su u Nato-u. A ni u Crnoj Gori im ne ide sve po planu osim ove priče o rješavanju velikog srpskog kompleksa: HRVATSKA KULTURNA BAŠTINA. O tome sam već pisao
https://bezcenzure.hr/vlad/boka-i-ruski-veliki-prostor/
Đuro Vidmarović mi komentira:
Dragi Joško,
konsterniran sam ovim pokušajem da se oduzme Hrvatima njihov kulturni dom. Jesu li o svemu obavješteni Generalni konzulat u Kotoru i veleposlanstvo u Podgorici?
Naravno obaviješteni su ovi za koje Vlahović tvrdi: “Milorad Pupovac je snažniji i jači od cijele Vlade i predsjednika Plenkovića, cijelog Sabora i vlasti Hrvatske države!“, a i objavljeno je.
Rezultat vidimo:
HRVATSKO NACIONALNO VIJEĆE CRNE GORE: HRVAT ZVONIMIR DEKOVIĆ POZVAN NA SASLUŠANJE U POLICIJI TIVAT
Prije skoro 20 godina objavio sam knjigu: Trijumf tuđmanizma, Zagreb, 2003. u kojoj je bilo riječi o detuđmanizaciji i u HDZ-u (Detuđmanizacija i HDZ), a zapravo je najavljeno da ćemo imati HDZ takav kakav imamo danas.
Naslov koji stalno podsjeća sve one koji se bore protiv Tuđmanove Hrvatske (tj. – kako su je nazivali u Domovinskom ratu pa sve do danas Tuđmanove ustaške države) da im je to borba koju će sigurno izgubiti.
Vidi se kako je dočekana pojava inicijalnog kruga Tuđman 100 koji je pokrenuo Stjepan Tuđman sin HRVATSKOG predsjednika i jedan od 50 osnivača HDZ-a. Ljudi prepoznaju novo okupljanje istinskih tuđmanista. U mom prethodnom tekstu dana su neka imena:
https://bezcenzure.hr/vlad/tudman-100-2/
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/29705-tudman-100-2-dio
aPosebno ja značajno da je tu I veliki hrvatski književnik i suradnik HRVATSKOG predsjednika kojega citiram već u početku spomenutog teksta:
Čini mi se da bi naslov ovog mog teksta mogao biti “Zašto Soros hvali Sanaderov HDZ?” On bi u sebi sadržao i bit odnosa HDZ-a prema detuđmanizaciji – glavnoj zadaći koju je dobila trećesiječanjska vlast u Hrvatskoj od svjetskih moćnika. Da bi razumjeli zašto je to bila njihova glavna zadaća moramo znati što svjetski moćnici podrazumijevaju pod tim pojmom. Na promociji knjige “Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća” Ivan Aralica je rekao (vidjeti Dom i Svijet, 23. svibnja 2002. ili drugo izdanje te knjige): “Prva se u procesu detuđmanizacije na udaru našla nacionalna država kao prvorazredna vrijednost. U čitavom nizu postupaka uslijedilo je njeno poniženje. Poniženje njenih oltara, insignija i njena postojanja.” Usudio bih se poistovjetiti sam pojam detuđmanizacija sa željom svjetskih moćnika da neovisne i samostalne Hrvatske uopće nema. Da je vrate u nekakvu tvorevinu u kojoj bi opet vladali Srbi pa zvali je Zapadni Balkan ili, kako više vole reći u poslijednje vrijeme, četvrta Jugoslavija.
Kako se prema detuđmanizaciji odnosio HDZ? Aralica u istom tekstu kaže: “Bio bi propust (…) ne reći da je detuđmanizacija zahvatila i Tuđmanove političke sljedbenike. Organizacijska prestrukturiranja među njima mogla su se očekivati. Personalna nadmetanja također su bila neizbježna. Ali su se dogodile i neke nesmotrenosti u formulaciji stava prema Tuđmanovu nasljeđu i, kao posljedica tih nesmotrenosti, krivi koraci u prilagodbi Tuđmanove političke misli suvremenim prilikama. Nije trebalo prihvatiti tezu detuđmanizatora da se njegovi nasljednici trebaju demokratizirati ako žele sudjelovati u budućem političkom životu, jer je Tuđman uveo demokraciju, a ne neokomunisti koji čine jezgru detuđmanizatora. Nije trebalo od neokomunista prihvatiti podvalu da je u vrijeme Tuđmana bilo pogrešaka i od toga napraviti povod za unutarnja trvenja, jer se na taj način činjenica da u svim velikim pothvatima ima i grešaka, predimenzionirala i postala žarištem unutarnjeg razdora. Nije trebalo davati izjave da je netko nekoga izvukao iz blata, jer se ta metafora pretvarala u značenje da smo deset godina blato mijesili, a ne ispisivali najsvjetlije stranice hrvatske povijesti. Nije trebalo davati isprike onima koji su, navodno, patili za vrijeme Tuđmanove vlasti, jer, ako je netko za to vrijeme patio, nisu to bili protivnici te vlasti, nego su to bili oni koji su se žrtvovali da vizije prvog predsjednika pretvore u ostvarenja. Ništa od toga nije trebalo, jer je to išlo u prilog detuđmanizatora.”
Aralica je sigurno u pravu jer poslije trećesiječanjskih izbora pritisak na HDZ-ovce je bio ogroman, a oni nisu praktično ništa učinili da se odupru detuđmanizaciji. Pače, čini se da im je mnogo važnija bila borba za vlast unutar stranke. Tako oni ne održavaju Sabor stranke odmah poslije Tuđmanove smrti već mnogo kasnije. Možda je i to razlog što se njihov otpor detuđmanizaciji u tim vremenima uopće ne osjeća….
Da tako je govorio veliki Aralica prije 20 godina.
Josip Pečarić
