By Dok kiša lije, a ja ispod kišobrana šetam uz more i gledam kako se galebovi strmoglave iz visine da uhvate kruh koji im svaki dan donosim, razmišljam kako bih voljela opet biti slobodna poput tih ptica nebeskih.
I još razmišljam da bi nam i Dubrovčani u mnogo toga trebali i mogli biti uzor! Nije Himna slobode tek slučajno dubrovačka himna. To je stoljećima ponosni narod koji se mudrošću uvijek znao izboriti za svoju slobodu. Pa tako i danas, dok se posvuda po svijetu škripi zubima, prijeti krvoprolićem, tisuće širom svijeta tutnje prijeteći ulicama, Dubrovčani baš onako gosparski mirno, zajednički, nepodijeljeni slave svoje branitelje. Hoće njihova vlast da ih podijeli, to je politika cjelokupne vlasti: podijeli, zavadi pa vladaj, ali Dubrovčani se ne daju! Evo čime su me zadivili:
Prije nekoliko dana, u čast dubrovačkih branitelja, ispred crkve sv. Vlaha organiziran je koncert Daleke obale pod nazivom „Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj“. Prostor za održavanje koncerta bio je posebno ograđen (ja to zovem tor) za one povlaštene, s Covid potvrdama. Iza ograde, na Stradunu, ”ne pelcovani” i po „zdravlje opasni“ mogu dokle hoće. Postavili i stražare, nećeš ga majci tek tako bez ausweisa u tor.
Na žalost organizatora (Grad Dubrovnik) Dubrovnik net piše da bi se taj koncert mogao nazvati debaklom. Mladi i stari, svi oni koji su došli zabaviti se i poslušati dobru glazbu popularnih izvođača poslali su organizatorima jasnu poruku: ne žele se dijeliti ni po čemu, pa tako ni po posjedovanju covid potvrda. Jer, mnogi od onih koji su ostali izvan tor ograde, imali su potvrde o cijepljenju, ali iz inata nisu željeli biti – u ogradi. Ograđeni prostor koji je ostao prazan i grupe mladih na samoj ogradi bili su veoma neugodan prizor, tvrdi novinar.
Naime, veliki dio publike okupio se iza ograde jer nisu imali covid potvrde, dok je znatno manje ljudi bilo u ograđenom dijelu. Čak su i glazbenici u jednom trenutku pozvali organizatore da puste ljude i da ne dijele publiku. Ali očito je da se publika sama nije željela dijeliti, jer su skoro svi bili izvan toga povlaštenog dijela. Ograđeni prostor ostao je prazan, a oko ograde je bila pjesma i veselje. Tako su odlučili građani, ne vladari, jer koncert je bio za one koji su 91. bez poziva i podjela krenuli u bitku za svoj grad, a danas bi se i branitelji trebali dijeliti na podobne i nepodobne, na cijepljene i necijepljene.
Gradonačelnik Franković je poslije izjavio kako takav način organizacije zbog komplikacija oko covid potvrda nije bio dobro prihvaćen od građana, i da koncert nije prošao najbolje, te da su svjesni kako nije ispalo dobro i svakako će razmisliti o drukčijim načinima organizacije budućih koncerata. Bravo, bravo, ponosni Dubrovniče!
Što bi bilo kad bi se i drugi gradovi, po uzoru na Dubrovnik i Dubrovčane, ponašali isto! Što mogu vladari ako se narod – cijepljeni i necijepljeni, sada za Božić i Novu godinu ne budu željeli dijeliti. Sada, kad je sasvim jasno da i djecu žele cijepiti, mnogi su se preplašili, odstupili, počeli razmišljati.
I cijepljeni i necijepljeni svjesni su horora u kojemu živimo, i na žalost, uživo gledamo i doživljavamo nametanje novog svjetskog poretka preko sluganskih medija (posebno HTV koju više ne gledam), i svaki drugi dan saznaje se za novi soj, strašna umiranja, za potrebna dodatna cijepljenja, za cijepljenje dječice od pet godina pa na dalje.
No, uz našu Hrvatsku himnu koja mi je bila i ostala najdraža, otkrila sam novu, koja bi mogla postati himna čitavog slobodnog svijeta! Svijest o novom svjetskom poretku, čiji je Covid samo dio, širi se svijetom baš kao i njihov virus.
Kažu ljudi u pjesmi: „možete si zabiti svoj novi svjetski poredak tamo gdje sunce ne sja!”
Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga svijeta.
Božić je pravo vrijeme za to, za spas!
Ana Musa
