By Uvijek sam tvrdio, a kod te tvrdnje ostajem i danas, – kako je Hrvatska stranka umirovljenika na čelu sa Silvanom Hreljom, interesna skupina nastala od udruge građana civilnog društva, bazirana na doktrini „Socijalističkog saveza radnog naroda“ koji je u onom partijskom jednoumlju davao privid političkog pluralizma.
HSU svoj uzlet doživljava u vremenu od 2004. godine do 2011. kada javno sklapa pogodbu sa najvećim hrvatskim političkim trgovcem Sanaderom o priznavanju i naplati od države Hrvatske, takozvanog duga umirovljenicima nastalog u vrijeme Domovinskog rata. Kako je Glavaš u to vrijeme sa svojim sokolovima Sanaderu omogućio pobjedu na unutarstranačkim izborima, tako je Hrelja sa svojom interesnom skupinom omogućio Sanaderu postati premijer.
Tih je godina Hrelja bio junak, hrvatski Robin Hud koji je od „bogate državne riznice“ uspio izvući 2,8 milijardi kuna i iste podijeliti „penzionerskoj sirotinji“ i to u pravilo sve redom „penzioniranim“ bivšim jugoslavenskim kadrovima od jugo-oficira, jugo-milicajaca, jugo-carinika, raznih jugoslavenskih i republičkih funkcionara, socijalističkih direktora i nešto sitno priprostom „penzioniranom“ radničkom puku. Nakon nekog vremena i pada Sanadera, pa onda Kosorice snalažljivi Silvano vrača se u svoj prirodno okruženje i priklanja se hrvatskoj ljevici tada okupljenoj oko Zorana Milanovića i ponovo svoju interesnu skupinu pretvara u poslušni „socijalistički savez“, Milanovićeve parlamentarne većine.
Punih deset godina Silvano Hrelja skuplja staž i bodove u Hrvatskom Saboru na listama lijeve koalicije i to skoro pola toga na vlasti i više od polovice u opoziciji. Povremeno taj bard interesne skupine nešto kao se buni, nešto kao protestira, a povremeno glasa za, no zadnjih šest godina isključivo protiv.
Početkom lipnja u Hrvatskom Saboru točka, „Rebalans državnog proračuna za 2021.godinu“, a vladajući imaju problem sa Čačićem koji se nešto bio uzjogunio, tu opet zastupniku i bardu interesne skupine brzinom svjetlosti narastu krila, te se vine na koplje saborskog stijega i zakriješti: „ja sam ZA“!
Nije trebalo dugo da se na njega sjate i počnu ga razvlačiti ko svinje masnu krpu; hijene i risovi iz redova njegove koalicije, njegove interesne baze i svi oni koje je Hrelja sa Sanaderom svojevremeno hrpom kuna zatrpao.
Ovaj je put Silvano Hrelja, na mnogo bolan način pod krinkom rješavanja obiteljskih mirovina izveo svoje prelijetanje i slijetanje uz vlast, dok je rješavanje tih mirovina i onako u programu ove Vlade. Opće je poznata stvar kako, ma tko god bio na vlasti, svakoj interesnoj skupini uvijek je najunosnije biti uz vlast, a da to shvati ovaj je put Silvanu Hrelji trebalo punih sedam godina. Ako se držimo one kako nakon sedam sušnih godina dolazi sedam rodnih, onda je čini mi se Silvano opet na pravom putu.
Antun Berljak
