By Klasičan politički reket koji je Pupovac uspješno demonstrirao neki dan u Brezovici, svoju kulminaciju bi trebao imati u Srbu, 27.07., kamo ponovo kao pokornu velikosrpsku služinčad Pupovac ima namjeru privesti cijeli državni vrh, kako bi su u bratstvu i jedinstvu klanjali još jednom notornom povijesnom falsifikatu. U tom kontekstu, iščupan iz konteksta Drugog svjetskog rata, niknuo je još jedan velebni spomenik u Veljunu, spomenik koji zamagljuje, a ne otkriva istinu! Istina je samo da je spomenik podignut uz financijsku pomoć Ministarstva kulture! Milorad Pupovac postaje ozbiljan mlinski kamen oko vrata HDZ-a i Hrvatske države! Prije nego se dogodi ta tragična antihrvatska farsa 27.07.’21., treba s povijesnog aspekta objektivno sagledati sve strane medalje, pa predlažem Andreju Plenkoviću da pažljivo prouči osnovno povijesno štivo o definiciji i karakter svakog rata pa i onog u vrijeme NDH, s naglaskom na legitimno pravo svakog naroda i nacije proglasiti svoju Državu, baš na tragu onoga kako su to tumačili državnici Tuđman i Stepinac, kojih se, eto i Plenković sjetio u Brezovici. Bilo bi činjenično jako pametno razmotriti pitanje odnosa zaraćenih strana u vrijeme NDH, tko je koga napadao, tko je koga i što branio i odgovoriti na ključno pitanje svih pitanja; tko je prvi počeo s masovnim likvidacijama? Postoje li u ratnom vihoru legitimne vojne mete, ubojstva, odmazde i konačno sudi li se dokazanim ratnim zločinima i zločincima? Tko je u Nirnbergu sa strane NDH osuđen za te silne ratne zločine protiv srpske nejači? Je li rat izmišljen da se ljudi grle, ljube i razmnožavaju, ili je izmišljen kao najgrozniji oblik legitimnog oduzimanja života sudionicima na međusobno zračenim stranama? Jesu li u ratovima zaraćene strane prijatelji ili legitimni smrtni neprijatelji? Jer, ako je bilo legitimno da četnički i Dušanovi silnici brane Kraljevinu Jugoslaviju svim sredstvima u Donjim Mostima i okolici Bjelovara 08. i 09. travnja 1941., ako im je bio dozvoljen masovni pokolj nad civilima, Hrvaticama i Hrvatima, jer ustaše još nisu postojale, zašto onda ne bi bilo legitimno da NDH brani svoju tek proglašenu državu koju su sanjale generacije i generacije Hrvatica i Hrvata kroz cijelu povijest i s općim oduševljenjem dočekali taj 10. travnja 1941.! U kontekstualnom shvaćanju povijesti, jesu li Dušanovi silnici ’41. imali veća ratna prava i prava na zločin nad Hrvatima od prava Hrvata na obranu svoje Države? Očito, Milorad Pupovac smatra da jesu, a Andrej Plenković o tome šuti, što znači da se slaže s Miloradom Pupavcem!?
Ponešto o tome, između ostalih, pisao je i Ivica Karamatić:
„Srbokomunistička promidžba puna četiri i pol desetljeća (op.a. ali i danas vrlo agresivno) probijala je neprestance i napadno uši Hrvatima, tiradama o ustaškim zločinima, koji su najmanje dvadesetorostruko uvećavani, sa smišljenim ciljem da se hrvatskomu narodu nametne kompleks manje vrijednosti, navodne genocidnosti i krivnje. A o brojnim zločinima nad Hrvatima, počinjenima s četničko-komunističke strane tijekom 1941., nije se mogla s jugo komunističke strane čuti ni jedna riječ, kao ni o uzrocima ustaških odmazdi, što su bile plod neprekidnih srpskih zločina nad Hrvatima: od zločina u Odesi u ljeto 1917., pa do srpskih zločina u travanjskome ratu 1941“!
Karamatić nastavlja:
„Sve hrvatske žrtve, koje su stradale u mjesecu travnju 1941., uglavnom su pripadale mirnomu civilnom pučanstvu; vrlo mali broj ih je poginuo prilikom razoružavanja jugoslavenske vojske, a gotovo nezanemariv je broj stradalih u izravnoj oružanoj borbi. Dosta Hrvata je ubijeno prije 10. travnja 1941., ( 08.-09. travnja Donji Mosti i okolica Bjelovara), dok hrvatska država nije bila proglašena, i dok je dr. Vladko Maček, kao legitimni predstavnik hrvatskog naroda, bio lojalni član Jugoslavenske vlade. Rečeno upravo govori da su onodobni srpski zločini počinjeni iz srpske mržnje prema hrvatskom narodu. Sve do konca travnja 1941., hrvatskom krivicom nije pala ni jedna srpska civilna žrtva, a vojnih osoba srpske nacionalnosti je poginulo samo nekoliko, vlastitom krivicom tijekom pobune u Dinarskoj diviziji“.
Hrvatski narod, dakle, nije dao nikakva opravdana razloga za srpske zločine koji su počinjeni nad njim u travnju 1941. i koji će se nastaviti nesmanjenom žestinom, počinjati, ne samo do svršetka 1941, već sve do sloma NDH, te poglavito besprizorno u grozomornom poraću Drugoga svjetskog rata. Vrlo opširne podatke o hrvatskim civilnim žrtvama u travnju 1941. donosi Ivan Gabelica u svojoj knjizi Blaženi Alojzije Stepinac i hrvatska država“.
„Neprekinuti srpski zločini, kako već naglasih, tijekom opstojnosti velikosrpske Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije nad hrvatskim narodom nastavljeni su i 1941., odmah nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Sličan zločinački scenarij dogodit će se pola stoljeća kasnije u Domovinskom ratu“! – zaključuje Karamatić.
Zašto? Samo zbog jednog razloga! Da se nikada ne dogodi slobodna i nezavisna država Hrvatske! Danas Milorad Pupovac podiže spomenik onima za čiju su smrt u legitimnoj ratnoj odmazdi ustaša, isključivi krivci četnici pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Perišića! Zar su ustaše trebale pisati zahvalnicu notornom popu Đuiću i Draži Mihailoviću što su na svakom pedlju hrvatske zemlje masakrirali hrvatske civile? Te iste četnike Momčila Đuića, Pupavac poistovjećuje s antifašistima i partizanima pripremajući terena za još jednu velebnu antifašističku proslavu ustanka u Srbu! Dakako, uz blagoslov Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva kulture na čelu s „povjesničarkom“ Ninom Obuljen Koržinek!?
Ipak, ima onih povjesničara koji kontekstualno potpuno ispravno sagledavaju te bremenite događaje. Jedan od njih je i američki povjesničar židovskoga porijekla Philip Cohen, autor brojnih knjiga i najznačajnije među njima, „Tajni rat Srbije“!
On kaže:
“Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda. Između invazije sila Osovine na Jugoslaviju 06. 04. 1941. i prvih masakra ustaša nad Srbima (27. 04. 1941.) četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila.
Evo što u kontekstu ove teme kaže naš istaknuti povjesničar Stjepan Lozo za Slobodnu Dalmaciju 2018., i odgovara na pitanje novinara:
Tvrdite da su četnici i partizani izvršili genocid nad Hrvatima, a onda su upregli sva propagandna oružja da Hrvate optuže za genocid?
– Još gore od toga. Oklevetali su Hrvate za genocid nad Srbima preventivnom propagandom, s predumišljajem, već u lipnju 1941. godine, a onda počeli genocid nad Hrvatima. Nakon šoka koji je u velikosrpskim redovima uslijedio uspostavom NDH 10. travnja 1941. godine, ne i komunista, jer oni tada nisu bili na suprotnoj strani od ustaša, uslijedilo je konsolidiranje velikosrpskih redova. Već u lipnju 1941. godine velikosrpske snage imaju oblikovanu viziju i platformu daljnjeg djelovanja: stvoriti Veliku Srbiju provedbom općeg genocida nad Hrvatima koje prethodno treba snažno oklevetati. Tako krajem lipnja 1941. godine nastaju dva ključna dokumenta: “Homogena Srbija“, Stevana Moljevića, i “Valerijanov memorandum“ SPC. “Homogena Srbija“ je projekt, ono što treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandum“ propagandna poluga za izvršenje takvog projekta.
O “Valerijanovom memorandumu“ široj javnosti u Hrvatskoj je nedavno obrazlagao vrsni analitičar i geostrateg Zdravko Mikulić na Laudato televiziji u emisiji Nade Prkačin „Moja Hrvatska“! Emisija je odjeknula u cijeloj regiji bivše Jugoslavije i izazvala lavinu komentara. Zdravko Mikulić potvrđuje teze povjesničara Stjepana Loze.
– Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima već od lipnja 1941. godine. “Valerijanovim memorandumom“ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaćeg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braće u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve.
“Valerijanov memorandum“ je službeni dokument SPC i predan njemačkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raširen po čitavom svijetu. Memorandum je već u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine oklevetao Hrvate za ubijanje više od 100.000 Srba. Druga verzija, plasirana najkasnije 8. kolovoza, kleveće Hrvate za ubijanje čak 180.000, a do rujna se već izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, što je kasnije još uvećavano. Takve strašne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnošću, ni 1 %, u knjizi to dokazujem, odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže širene po čitavom svijetu. Takva sramotna laž ostala je nad Hrvatima kao sjena do dana današnjega.
O kakvoj se propagandi i lažima radi može se vidjeti iz tvrdnji da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se lako može vidjeti i iz popisa stanovništva 1948. godine. Primjer nastranosti i dijaboličnosti takve propagande slučaj je kotara Lapac, pri čemu SPC kleveće Hrvate da su istrijebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrijebili Hrvate.
Izravna posljedica “Valerijanova memoranduma“ bio je pad vlade generala Simovića u Londonu i crnorukaško preuzimanje izbjegličke vlade te dovođenje Draže Mihailovića za ministra vojske, jednog od najvećih europskih zločinaca. U danima kada SPC plasira prvu verziju “Valerijanova memoranduma“, 23. lipnja 1941. počinje srpska pobuna u NDH. U istočnoj Hercegovini masovno stradavaju nedužni Hrvati, a na “srpski Vidovdan“, 28. lipnja 1941. Srbi čine i prvi genocidni zločin uopće na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Perišića vrše pokolj svega zatečenog stanovništva u Avtovcu, uključivo žene i djecu, te uništavaju čitavo naselje. Tako su Srbi počeli genocid nad Hrvatima uz istodobnu klevetu Hrvata za genocid nad Srbima. Sada ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doći do ovakve rekonstrukcije i saznanja“.
„Valerijanov memorandum“ i srpski genocid nad Hrvatima u Avtovcu, kao i na cijelom prostoru legitimno proglašene NDH, proizveo je legitimnu ratnu odmazdu nad Srbima kojima danas Pupovac diže velebni spomenik kao antifašistima. Ma gdje su u ovoj priči partizani, Tito i ostala bulumenta? Nit’ luk jeli nit’ luk mirisali! Ovo lako možemo usporediti s onom pričom o ustašama i partizanima koji dan za danom osvajaju šumu. Tako su jedan dan šumu osvojili četnici, a drugi dan ih istjerali ustaše. I tako nekoliko puta dok nije došao lugar Tito i proglasio šumu svojom! Ta šuma se zvala Jugoslavija u kojoj su Draža, pop Đujić i ostali četnici rehabilitirani! Tito im je stvorio Veliku Srbiju kojom su gospodarili punih 45 godina dok se nije pojavio dr. Franjo Tuđman.
Srbija, Srbi i srpski pobunjenici u Hrvatskoj predvođeni petom kolonom na valu „Valerijanovog memoranduma“ kao preteče svih memoranduma, jedini su neprijatelji i istinska prijetnja samostalnoj Hrvatskoj, a ta prijetnja danas se infiltrirala duboko u vladajuće strukture Hrvatske kao mlinski kamen oko vrata koji prijeti povijesnim potonućem Hrvatske. Što bi na to kazao prvi i jedini istinski predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman, neka se upitaju oni koji se na njega pozivaju?
Kazimir Mikašek-Kazo
