By Sve dok će oni koji su na vlasti trebati dvije-tri ruke „u zraku“, a poglavito dok će mu hrvatski mediji, od televizija do dnevnih i tjednih novina, pridavati pažnju koju ničim ne zaslužuje, Milorad Pupovac, kako ga neki zovu i Srbin po zanimanju, nešto će „značiti“ na političkoj sceni. Tu svoju „vjernost“ onima na vlasti nitko u povijesti nije tako dobro naplatio kao ovaj čovjek. On i njegovi uključeni su u državne strukture, osobito tamo gdje se okreću novci, a novinari prenose sve što on kaže, uvijek i obvezno sa nekom njegovom dobrom fotografijom. Čak prima i iznimno velika financijska sredstva za svoj bilten Novosti, u kojem ne može pisati tko želi, i u kojem se neprestano pljuje i bljuje po Hrvatima i Hrvatskoj. Uz to, izigrava, kao i neki drugi njegovi kompanjoni, mirotvorca, pa i humanistu.
Gadljivo da bolje ne može biti.
Sad se većina medija ponovno bavi Pupovcem. Danima! Hoće li ili neće 17. studenoga, baciti nekakav vijenac u Dunav u Vukovaru. Vijenac koji on svake godine baca nema hrvatskih obilježja već samo srpskih. Na taj način on „žali“ sve, dakle sve, nevino ubijene ljude u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, što ne postoji nigdje na svijetu. Naime, možete li zamisliti da je netko bacio u Dunav u Vukovaru ili Beogradu vijenac za sve poginule nakon završetka II. svjetskog rata!?
A to, hoće li ili neće ovaj politikant i provokator baciti nekakav vijenac u nekakvu rijeku ne bi imalo baš nikakvog značaja, da se pojedini mediji „ne trgaju“ da to poprate na način kao što su to činili kad se Willy Brandt svojedobno pomolio i zatražio oprost u Poljskoj za sva zla koja su činili Nijemci.
Kad stradalnici Domovinskog rata od Zagreba, Knina, Škabrnje, Karlovca, Voćina, Pakraca, Vukovara, do Dubrovnika tijekom čitave godine polažu vijence tzv. nacionalni mediji to uglavnom prešućuju, kao „nije važno“!
S obzirom da Pupovac i njegov učitelj Stanimirović nisu sudjelovali u obrani Republike Hrvatske (Stanimirović je bio i okupatorski gradonačelnik Grada Vukovara!), kakvi smo mi to branitelji i kakvi su to političari koji godinama trpe „teror“ razno-raznih pupovaca, koji nam (zahvaljujući i pojedinim medijima) ne daju „disati“ ni kad obilježavamo ponosne i tužne obljetnice iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata?
Činjenica je da Pupovac u ovoj državi radi što hoće, kao što je i činjenica da mu je to dozvoljeno, kao nikome od hrvatskih političara.
U Državnom odvjetništvu vjerojatno ima pregršt prijava protiv njega, njegove udruge, pranja novca, mutnih radnji i koječega drugog, ali te prijave očito ne izlaze iz ladica…
Ovaj kontraverzni politikant, koji ništa drugo ne radi već gdje god stigne prenosi mišljenje Srba iz Srbije, jednom je izjavio da „treba naći inspiraciju i priznavanje stradanja jednih i drugih“ te (čujte sad ovo!) „nećemo sada brojati koliko je na kojoj strani poginulo!“.
Na te i takve skandalozne izjave, po pravilu, gotovo nitko iz državnog vrha ne reagira, već se to prihvaća kao nešto posve „normalno“. Sve dok će to tako biti, Pupovac će žariti i paliti!
No, to što radi ovaj Srbin, na žalost, kako se čini, nema nikakve veze s komemoracijama, već samo i isključivo s njegovom promocijom!
On, da ti pamet stane, od Hrvata javno traži izjednačavanje žrtve i agresora. Zamjera, kaže, što državne pravosudno-policijske institucije ne pronalaze i ne sankcioniraju one koji su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata ubili Srbe (agresore), a uopće ne pita koliko je u ovom ratu nastradalo nevinih Hrvata, a ne zanima ga ni to tko je kome prvi „ušao u dvorište“!
Razne komemoracije pupovčevi Srbi iskorištavaju da „celom svetu“ daju do znanja da je Hrvatska fašistička država, gdje (zamislite!) i jedan Marko Perković Thompson svojim domoljubnim nastupima „vraća Hrvatsku u fašizam i NDH-a“!
Na te monstruozne srpske provokacije mora se i treba odgovarati, jer neki koji prate televiziju ili čitaju novine uvjereni su da je Pupovac „u pravu“, tim prije što se njegovi govori i razmišljanja najčešće objavljuju bez – komentara!
To je nama naša borba dala!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
