By Nakon niza postupaka i izjava koje su raskrinkale premijera Andreja Plenkovića, prije svega kao briselskog birokrata koji u Hrvatskoj provodi politiku Europske unije, a ne hrvatsku politiku u Europskoj uniji, a u samoj Hrvatskoj podržava vođu srbijanske pete kolone saborskog zastupnika Milorada Pupovca Andrej Plenković dodao je takvoj svojoj kvalifikaciji novi dokaz. Nakon što je zamjenik vukovarskog gradonačelnika pripadmk srpske nacionalne manjine Srđan Milaković (SDSS) izjavio da je Oluja bila „etničko čišćenje“ Srba u Hrvatskoj, što je oštrim riječima osudio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (HDZ), zatraživši zabranu rada SDSS-a, premijer je u svom poznatom stilu relativizirao incident, ne podržavajući, kao što bi se trebalo očekivati, svojeg stranačkog kolegu nego je štoviše indirektno podržao velikosrpski istup Srđana Milakovića.
Andrej Plenković poslije te izjave Srđana Milakovića kaže kako „trebamo graditi pomirbu i suživot na temelju istine“ te da „sve drugo što bi danas u 2018. godini podizalo tenzije između Hrvata i srpske manjine u Hrvatskjo nije dobro“. On ističe da je njegova „zadaća kao premijera i predsjednika stranke da takve situacije izbjegavamo i da gradimo suživot svih koji žive u Hrvatskoj. Na kraju je dodao „da Hrvatska nije zemlja u kojoj se zabranjuje sloboda govora i političke stranke“.
U ovoj izjavi uočljivo je više značajki koje definiraju političku poziciju premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Prije svega on se uopće nije osrvrnuo na velikosrpsku kvalifikaciju Oluje koju je izrekao Srđan Milaković, a to je s obzirom na značaj Oluje za hrvatsku državu i hrvatski narod, u kojoj je premijer i čelnik stožerne političke stranke, bio dužan. Tenziju u ovom slučaju nije podigao Ivan Penava nego pripadnik srpske manjine u Hrvatskoj, pa je najmanje što je Andrej Plenković trebao učiniti bilo da osudi istup Srđana Milakovića. Ako bi se njegova reakcija promatrala u širem kontekstu, očigledno je da je Plenković zatočenik ucjenjivačke politike Milorada Pupovca koji je na čelu velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj intenzivirao napad na hrvatsku politiku predstavljanja Oluje kao ključne pobjede u nametnutnoj velikosrpskoj agresiji. Razvijajući dalje ovu tezu jedino se može zaključiti da je hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a kolaboracionist velikosrpske politike Milorada Pupovca i njegovog Srpskog narodnog vijeća odnosno političke stranke SDSS-a. Uostalom, to nije prvi put da se Andrej Plenković tako deklarira. Treba podsjetiti da je na domjenku u povodu pravoslavnog Božića mrtav hladan odslušao grubo miješanje u unutarnje stvari Republike Hrvatske koje je kao izaslanik srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića izgovorio član srbijanske Vlade Vladimit Božović, naglašavajući da će matična država Srbija Srbe u Hrvatskoj, dakle ne pripadnike Srpske nacionalne manjine, „kada god budu ugroženi braniti svim raspoloživim sredstvima“.
Andrej Plenković je čak dodao, komentirajući istupe Srđana Milakovića i Ivana Penave, kako „Hrvatska nije zemlja u kojoj se zabranjuje sloboda govora i političke stranke“. Ako je u pitanju sloboda govora, onda je činjenica da je sloboda govora u Hrvatskoj najblaže rečeno ograničena i pod kontrolom vladajućih institucija, jer se na primjer toleriraju relikti komunističkog sustava kao što je crvena zvijezda i drugo znakovlje, ali se zabranjuje pozdrav „Za dom spremni“. Sloboda govora naročito je ugrožena u programu javne televizije HRT i drugim javnim sredstvima priopćavanja, a u širem smislu najočiglednije se to pokazalo vladinim upornim ustrajavanjem da ne prizna rezultate referendumskih inicijativa, jer ono što su one tražile također spada u slobodu govora. A što se tiče zabrane političkih stranaka tu je slovo Ustava jasno: „Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud“.
Ukoliko gradonačelnik Vukovara Ivan Penava bude ustrajan kao što je bio ustrajan i u organizaciji prosvjednog skupa u Vukovaru zbog neučinkovitosti pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina, onda će bez obzira što Andrej Plenković misli i govori podnijeti Ustavnu tužbu protiv Samostalne demokratske srpske stranke. Sasvim je upitno, ako se to dogodi, da će Ustavni sud donijeti pravorijek koji će zadovoljiti hrvatsku javnost, jer je Ustavni sud na čelu s bivšim suradnikom Udbe s kodnim imenom „gavun“, uz rijetke iznimke, sastavljen od osoba za koje su zajednički glasovali HDZ i SDP. Bez obzira na to kako će se u ovom slučaju stvari odvijati, Ivan Penava je potvrdio da ga Andrej Plenković, kao što to čini s cijelim čelništvom stranke, ne može disciplinirati. Konačno se u liku Ivana Penave pojavio jedan HDZ-ovac koji je otvorio front protiv Andreja Plernkovića i barem pokušava raskrinkati briselskog birokrata i njegov autokratski stil vladanja, suprotan hrvatskim nacionalnim i državnim interesima.
Vjekoslav Krsnik
