By Bojim se da je Andrej Plenković oruđe strane politike, ali i bez toga nije dorastao Pupovcu i velikosrpskom specijalnom ratovanju. Pupovac dosljedno provodi drugi memorandum: izjednačavanje krivnje kroz, donekle i samo prividno, pomirljiv nastup, ali uz izbjegavanje spominjanja bilo čega što bi teretilo srpsku stranu, kao i kritike bilo čega sa srpske strane. Na primjer, ako on prigovara na uporabi HOS-ovog pozdrava i znakovlja, a vi mu spomenete četničko (i ostalo znakovlje pod kojim su razarali Hrvatsku tijekom Domovinskog rata) on će samo „neutralno“ reći da to srpsko znakovlje nije zakonom zabranjeno. I reći će istinu jer očito našim političarima koji su do sada bili na vlasti nije padalo ni na kraj pameti da to zabrane iako za to postoji dosta valjanih razloga. S druge strane i on i ostale strukture vlasti, pa i pravosuđe policija djeluju koordinirano prema Pupovčevom diktatu: odmah se, prije provjere i istrage, na temelju izjava Pupovčevih „ugroženih“ sunarodnjaka, osudi onoga koga oni optuže za nešto… Navijačko nasilje u Dalmatinskoj zagori, kad je nekoliko nasilnika „navijača“ upalo u ugostiteljski objekt isto takvog „navijača“ Crvene Zvezde i prevrnulo par stolaca i razbilo jedno staklo, a, začudo, nikoga nisu udarili, odmah se okvalificiralo kao nasilno djelo iz mržnje prema Srbima iako takvih nasilnih djela ima gotovo uvijek kad se odigravaju neke utakmice i napadaju se oni koji navijaju za neki drugi klub bez obzira na njihovu nacionalnost jer je to takav mentalni sklop, a ništa se, zahvaljujući političarima, ozbiljno protiv toga ne poduzima. I taj je gostioničar u Beogradu napravio neki teži ispad pa su srbijanske novine pisale kako je Hrvat napravio ispad (a sad je Srbin koga ugrožavaju Hrvati. Sukob oko parkirnog mjesta u Rijeci isto tako je odmah stavljen u tu kategoriju, čovjeka su odmah suspendirali i strpali u pritvor gdje je morao odležati nekoliko mjeseci bez provjere toga što se stvarno tamo dogodilo, automatski vjerujući Pupovčevom nasilniku, a ne vjerujući čovjeku koga je on optužio. Srećom izronila je odnekud snimka događaja, ali dotle su čovjeka već osudili i novinari koji to uporno rade bez ikakvih posljedica (čast onom malom broju časnih), MUP, sudstvo, ministri, premijer…
Takvih je primjera puno i na sve strane i sve je to dio pupologije, ali ne bi bilo pupologije da imamo prohrvatskog, sposobnog premijera, vladu i druge strukture vlasti. Brzo bi se obavile i istrage oko navodnih sumnjivih djelovanja gospodina Pupovca tijekom Domovinskog rata (uglavnom propagandnih specijalnoratovskih poteza), kao i relativno nedavnih financijskih skandala za koje neki ljudi tvrde da imaju čvrste dokaze o njegovoj krivnji. Prvi cilj je postignut: ne samo da se izjednačila krivnja u očiima naših političara i svijeta (jer ako se dvije suprotstavljene strane slažu u tome, a tko su stranci da to poriču, a mnogi njihovi vođe ionako su skloniji Srbiji nego Hrvatskoj, a ni Njemački političari nisu iznimka. Odavno je počela i druga faza: optuživanje Hrvatske države i nacije i s tim ciljem hrvatske vlasti financiraju protuhrvatske filmove preko svojih ljudi u kulturi (HAVC, na primjer), pa smo imali onaj film o Dvoru na Uni, pokolj psihičkih bolesnika, u kojem se za to optužuju hrvatske snage kojih u tom trenutku tamo nije ni bilo, pa film o Dijani Budisavljević koji je isto tendenciozan i pun povijesnih netočnosti, pa kojekakvi igrani filmovi u tom tonu…
A najžešće se u tom smjeru djeluje otkad je na vlasti Andrej Plenković i njegova „ministarka“ kulture. Dakle pupologija i vučićologija je na djelu nesmetano i uz potporu proračuna RH. Hvala lijepa.
A nitko se na sve to ne obazire… Što da onda mislimo? Možemo samo misliti da su i premijer i ljudi oko njega zajedno s Pupovcem sudionici svega toga, jer da nisu drukčije bi postupali. Nitko ne može biti tako bedast da ne shvaća što se događa i da ga Pupovac može tako vući za nos. Tu mora biti svojevoljnog slijeđenja njegove politike. Nažalost. Dobar početak bio bi da se naša najveća stranka riješi Pupovčevih i Vučićevih suradnika, kao i bruxelleskih slugu i da vodstvo preuzmu neke zdravije, prohrvatske, nacionalno svjesne snage koje bi nakon toga lustrirale svoju stranku jer to je temelj za lustraciju cijeloga društva.
No previše je tu ovisnika o takvoj politici i bojim se da će struktura vlasti u HDZ-u ostati kakva jest, osobito kad vidimo kako je slab odaziv na stranačkim skupovima koje organiziraju protivnici Andreja Plenkovića i njegove čudne politike. Pomiješani su tu različiti interesi i osjećaji. Ima tu i straha od gubitka sinekura ako se promijeni vlast, ima tu i onih koji su sljedbenici takve politike, a takvi su proželi cijeli HDZ kao i ostale stranke i sada se nalaze na ključnim mjestima.
Lux in tenebris
