By Štovani gospodine predsjedniče Dr. Van der Bellen,
ako se sjetimo kraja Drugog svjetskog rata i milijuna žrtava, ne smijemo zaboraviti što se dogodilo u neposrednom poslijeratnom razdoblju. Jer iskren napor za dostojanstvo i spomen na žrtve trebao bi uključivati spomen na najveći genocid u poslijeratnoj povijesti u Europi!
Desetljećima (ove godine nije moguće zbog COVID-19) tisuće Hrvata iz cijelog svijeta odlaze na hodočašća drugu subotu u svibnju na Loibacher Feld kod Bleiburga, polazište marša smrti (Križni put) za tisuće nevinih ljudi koji su od tamo poslani u smrt. Oni se spominju žrtava na katoličkoj komemoraciji (molitva na groblju u Unterloibachu, nakon čega slijedi procesija do spomen-mjesta i biskupska sv. misa), koju predvodi hrvatski biskup, te na koncu muslimanske molitve.
Posljednjih godina hodočasnici su morali otrpjeti bolne uvrede i psovke poput “fašisti” i “desničarski ekstremisti”, a da niti jedan sudionik nije identificiran kao takav. Pozivi visokim predstavnicima austrijskih medija da usred mnoštva prate komemoraciju i tako se uvjere u njezin stvarni karakter ostali su bez odgovora.
Kako se osjećaju rođaci nevinih žrtava koji u tisućama dolaze iz mnogih zemalja na Loibacher Feld kada moraju čuti i čitati na transparentima da su svi “ustaše” i “fašisti” ?! Bezbroj sudionika komemoracije – uključujući one koji su se također protivili zločinačkom Titovom režimu i koje su Titove ubojice (Udba) progonili u Austriji i Njemačkoj?
Činjenica da su postojala pojedinačna kršenja zakona o zabrani i zabrane zbog ponovnog aktiviranja nacizma izvan komemoracije ne može promijeniti karakter događaja u kojem je sudjelovalo više od 30 000 (u 2015. godini / prema austrijskim medijskim izvještajima) izrazito discipliniranih sudionika. Kome se posvuda pričinjaju desničarski ekstremisti, u Unterloibachu neće naći drugu sliku.
Također nedvojbeno jasno žalimo za svim žrtavama ratova i poslijeratne povijesti, kako zločina nacionalsocijalista, komunista, ustaša, četnika i Titovih partizana.
Zločini protiv čovječnosti ne smiju se razlikovati ili dijeliti između željenih i nepoželjnih nedjela.
Austrijskom nacionalnom parlamentu nedavno je podnesen prijedlog za zabranu komemoracije hrvatskim poratnim žrtvama na Loibacher Feld-u u Bleiburgu.
Zahtijeva se zabrana komemoracije žrtvama bez da su ikada bili tamo ili se više pobliže bavili poslijeratnim zločinima na koruškom tlu. Sloboda vjeroispovijesti, okupljanja i izražavanja ovim bi se suspendirala za sudionike komemoracije, a da nije ponuđena alternativa! U tom kontekstu obveza svih da poštuju dostojanstvo žrtava i rezolucija EU (2019/2819 (RSP) o važnosti europske povijesne svijesti) potpuno su zaboravljeni. Isto tako Ženevska konvencija od 12.08.1949 o zaštiti žrtava medunarodnih sukoba, čl. 33 i 34 o čuvanju posmrtnih ostataka, koju je Republika Austrija ratificirala, jednostavno se ignorira!
Potisnuti? Zaboravljeni? Prešućeni? … Ili mnogi nisu svjesni mnogih hrvatskih žrtava, pored vlastitih (austrijskih), uključujući ne samo vojnike, već i žene, muškarce i djecu. I to se ne tiče samo neposredne blizine Bleiburga, već i na mnoga druga mjesta zločina u Koruškoj (vidi također knjigu Florijana Rulitza “Bleiburška i viktrinška tragedija”. Na donjoj koruškoj zemlji događala su se ubojstva nedužnih ljudi različitog podrijetla, a povremeno su sudjelovali i koruški partizani.
Treba podsjetiti da je u Južnoj Koruškoj bilo preko 80 mjesta partizanskig zločina, a stoji preko 40 partizanskih spomenika.
Ne treba zaboraviti da su Britanci uz tisuće Hrvata u Donjoj i Gornjoj Koruškoj u smrt poslali na tisuće Kozaka.
Ingomar Pust u svojoj knjizi “Titostern o Koruškoj – prešućena tragedija” piše: “Ova knjiga posvećena je sjećanju na” sve “žrtve Titovih partizana, uključujući dobrovoljce bivše slovenske domobranske vojske i Hrvate, čija je gorka sudbina opisana u ovom dokumentu. “
Nikolaj Tolstoj napisao je u svojoj knjizi “Klagenfurtska urota”: Ne samo ustaški vojnici, nego i “… ljudi koje su Britance vratili iz Austrije uglavnom su bili jednostavni seljaci. Ruke im nisu bile umrljane krvlju. Nisu bili ustaše niti slovenski domobranci. Njihov jedini zločin bio je strah od komunizma i loš glas komunista. Jedino što ih je tjeralo da napuste svoje domove bila je panika. “Također postavlja moralno pitanje o ulozi Britanaca u izručivanju izbjeglica Titovim partizanima.
U Koruškoj su se dogodili nevjerojatni poslijeratni zločini! Zbivanja i s njima povezan spomen na žrtve stoga se nikada ne smiju gledati jednostrano. Komemorativni događaj je civilizacijski minimum, koji se može pružiti ovim nevinim žrtvama.
Stoga zahtijevamo, prije nego što austrijski parlament donese odluke koje se kose sa spomenom na žrtve te bi dovele do pitanja međunarodnog i ljudskog prava na razini EU, da se sastavi povjerenstvo povjesničara za koje se već zalagao kardinal Dr. Christoph Schönborn 2019. godine.
Sudjelovanje Katoličke crkve u Hrvata, politike te hrvatskih organizacija poput Počasni Bleiburški Vod (PBV), Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK), Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini (HAZUDD), kao i drugih hrvatskih žrtvoslovnih udruga, zajedno s austrijskim organizacijama, hitno su potrebno kao i drugih koji se ozbiljno bave žrtvama.
Kao primjer, Koruška skupina konsenzusa i austrijski Crni križ svake godine obilježavaju te događaje na Duhove i u duhu pokojnog gradonačelnika Bleiburga Othmara Moryja – i na koruškom i na slovenskom tlu.
Dani dijaloga o ovoj temi, koje planira općina Bleiburg, također bi mogli dobro doprinijeti jačanju dostojanstva žrtve i objektivnijoj percepciji javnosti.
Štovani gospodine predsjedniče, poslijeratni događaji također su dio tužne povijesti Austrije i Koruške. Preko 200 000 izbjeglica prispjelo je u Korušku; mnogi su ubijeni na licu mjesta, a tisuće ljudi Britanci su poslali u sigurnu smrt. Također je važno o tome se javno izjasniti.
Kao skupina za prekogranični dijalog, pozivamo Vas da nam se pridružite na putu „zajedno se sjećamo, zajedno komemoriramo“ i vraćanju dostojanstva spomenu na žrtve!
U vezi s tim, želimo imati izravan kontakt s Vama i nadamo se vašem pozitivnom odgovoru.
Srdačni pozdrav
Franz Jordan, dopredsjednik Koruškog domovinskog saveza (Kärtner Heimatbund)
Franjo Pavić, dopredsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK)
Dr. Josip Stjepandić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini (HAZUDD)
