Podjeli

Poštovani g. Rektore,

Moram priznati da me je iznenadila činjenica da na Scopusu ja imam više radova od DESET fakulteta Vašeg sveučilišta, a od Grafičkog fakulteta na čiji sam se natječaj javio to je dva puta više. Zato sam pokušao vidjeti kako to izgleda na Odsjeku za Informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Zagrebačkog Sveučilišta, jer mi je još 8.10. dr. Stjepandić   napisao da cijeli Filozofski fakultet ima 2565 radova na Scopusu, dok sam ja imao 792. (Dakle cijeli FF je nešto malo više od TRI puta bolji od mene, a ima 770 zaposlenika po: https://www.srednja.hr/faks/filozofski-fakultet-jedan-od-najvecih-u-drzavi-objavio-koliko-se-nastavnika-i-studenata-cijepilo/).

Popis kolega s tog Odsjeka našao sam na linku:

https://inf.ffzg.unizg.hr/index.php/hr/odsjek/clanovi-odsjeka

Odmah su me iznenadili jer je na toj listi i Vaš prethodnik koji nije bio na Filozofskom fakultetu uoči njegovog reizbora, a na tom popisu je i jedan kolega koji je po Scopusu zaposlen u Sloveniji.

S njima dvojicom cijeli Odsjek za Informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Zagrebačkog Sveučilišta ima na Scopusu ukupno 555 radova, a bez njih 433, što je očito znatno manje od mojih 792, zar ne?

U svojoj prijavi za natječaj na Grafički fakultet već sam dao usporedbu mojih radova u Teoriji informacija na Scopusu s Borasovim:

Međutim važan dio mog rada je primjena u Teoriji informacija pa prilažem popis radova, knjiga, doktorata u toj oblasti kao sastavni dio same prijave. U svezi sa samim natječajem označio sam koji su od tih radova na Scopusu. Ima ih 73 (41 Q1, 10 Q2, 11 Q3 i 11 Q4). Kao primjer mogu navesti da bivši rektor dr. sc. Damir Boras ima na Scopusu ukupno 31 rad, dakle 10 manje nego što iz njegovog područja ja imam Q1 radova.

U jednom ranijem pismu dao sam i podatak da je moja suradnica koja je s pola radnog vremena zaposlena na Sveučilištu Sjever kao docent ima h-indeks 12 dok Boras ima 6, pa su mi s Odsjeka za Informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta zanimljivi samo redoviti profesori koji imaju h-indeks jednak tom Borasovom i veći od njegovog. To su:

br radova h-indeks

  prof. dr. sc.                 Mihaela Banek Zorica                  25                   6
  prof. dr. sc.                 Damir Boras                                 31                   6
prof. dr. sc.                 Nives Mikelić Preradović              28                   6
prof. dr. sc.                 Sanja Seljan                                 33                   7
prof. dr. sc. prof. dr. sc.                 Sonja Špiranec                             43                   8

Radovan Vrana                            56                   6

Nitko od njih nema ni blizu h-indeks mojoj suradnici. Zašto je to tako pokazuje činjenica da mi surađujemo na zakonima o kojima ju je učio prof. Tuđman.

Tuđman je bio mentor i prof. Borasu, ali i za magistarsku radnju

prof. dr. sc. Nives Mikelić Preradović. U knjizi ZAŠTO MIROSLAV TUĐMAN NIJE BIO PROFESOR EMERITUS imate na str. 22-23 moj Govor na tribini povodom godišnjice smrti prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana u kome govorim o mojoj suradnji s prof. Tuđmanom:

Međutim ovdje ću se posebno osvrnuti na moju neobičnu znanstvenu suradnju s prof. Tuđmanom.

Zapravo naša suradnja se odnosila na Tuđmanova istraživanja Heapsovog zakona. Naime, Tuđman je počeo s tim istraživanjima s kolegama s katedre i prikupljene podatke su objavili:

Tuđman, Miroslav; Boras, Damir; Mikelić, Nives: Zakon o veličini vokabulara teksta. Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku. Dokumetacija., 2004.

Kolega Tuđman nije želio da ta istraživanja stanu na tome, pa se obratio meni. Zapravo i sam se pitao zašto je pitao mene kada znam koliko ima na njegovom Odsjeku kolega koji su završili FER, kao npr. koautor u tom radu Damir Boras, ili Matematiku. Ja sam magistrirao elektrotehniku i doktorirao matematiku, a Profesor Tuđman nije.

I sam sam više puta govorio o tome koliko sam tada bio iznenađen kada sam vidio njegovo izračunavanje konstanti za Heapsov zakon za hrvatske tekstove. Upozorio sam ga da bi se mogla koristiti metoda najmanjih kvadrata. Pokazalo se da su njegove konstante bile praktično one koju je dala ta metoda. To je koristeći metodu najmanjih kvadrata izračunala jedna moja kolegica matematičarka, a prof. Tuđman joj je nudio da bude koautor s njim na tom radu. Ona nije prihvatila, a poslije sam se neprijatno iznenadio kada sam čuo da su se neki drugi s Miroslavovog Odsjeka ljutili na njega jer oni nisu bili koautori. Vjerovali ili ne? Naime, Miroslav je tada rad u kome su dana takva istraživanja u kojima smo mu mi pomogli objavio sam:

Tuđman, Miroslav, Zakon o veličini vokabulara teksta Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku, Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, 14 (2005), 1-2; 227-250

Prof. Tuđman nije reagirao na te priče oko njegovog rada i pokušaja osude njegovih kolega zato što se nisu mogli potpisati na rad u kome smo mu pomogli moja kolegica i ja.

U knjizi možete vidjeti da Tuđman da je on želio uključiti se u taj rad ali nije stigao zbog zauzetosti radom u Hrvatskom Saboru i na knjizi o našem zajedničkom prijatelju generalu Slobodanu Praljku. Ali bez njega ne bi bilo uopće takvog našeg rada, ne bi bilo toliko većeg h-indeksa njegove doktorandice i suradnice od svih redovitih profesora na tom Odsjeku što je dovelo da smo ona i ja gostujući urednici za poznati časopis ENTROPY (Impact Factor: 2.738 (2021); 5-Year Impact Factor: 2.642 (2021)): Special Issue “Shannon Entropy: Mathematical View”.

 Međutim i u nastavku tog mog govora se spominje prof. dr. sc. Nives Mikelić Preradović:

Vjerojatno ih je iznenadio kada je pred umirovljenje reagirao (prof. Tuđman, JP) 9. svibnja 2016. pismom članovima Odsjeka o lažima protiv njega u kojima su sudjelovali profesor dr. sc. Vladimir Mateljan i prof. dr. sc. Nives Mikelić Preradović, a koji je poslao i tadašnjem dekanu FF-a. Zanimljivo je znati da je kolegica Mikelić Preradović magistrirala kod prof. Tuđmana, a doktorirala kod Tuđmanovog doktoranda Damira Borasa. Poznato je da je Borasu trebalo 15 godina da bi u 48. godini života uspio doktorirati. Posebno su zanimljiva pisma prof. Tuđmana oko jednog nastupnog predavanja.

Naime kada je prof. Mikelić Preradović napisala prijedloge za nastupno predavanje prof. Tuđman piše:

“Moram Vam odmah reći da ni ja, koji već više od dvadeset godina držim ove kolegije, ne bih znao i mogao se pripremiti za ovako zadane teme u predviđenome roku od 10 dana. (…) Ovakav izbor tema, s ovako zadanim tumačenjima, smatram izravnom kritikom mojega načina prezentacije sadržaja kolegija koje držim, jer impliciraju poruku da program nije dobar, a teme ovih kolegija nisu na primjeren način prezentirane studentima.

Vjerovali ili ne, na to je kolegica napravila kozmetičke izmjene prijedloga narugajući se tako svom mentoru za magistarski rad jer eto kozmetičke promjene će omogućiti Tuđmanu da on to ipak može pripremiti za tih 10 dana.

Vjerujem da se na sve načine htjelo zaustaviti istinski znanstveni rad koji je vodio Tuđman, pogotovu kada se uvidjelo da se na te radove neće moći potpisivati oni koji na njima nisu ni radili. Kako je prof. Tuđman bio zauzet jer je tada bio i saborski zastupnik uspjelo se u eliminiranju njegovog načina i pravca rada na Odsjeku.

Međutim, vjerojatno će Vam biti zanimljivo PISMO PROFESORA TUĐMANA dano str. 78-81 moje knjige o lažima o radu prof. Tuđmana i njegove i moje suradnice. U točkama 5. i 6. spominje se sudjelovanje prof. Mikelić Preradović u tome:

  1. (…) Mene uopće ne smatraju odgovornim za (ne)održavanje nastave, ne smatraju potrebnim – čak ni formalno – sa mnom porazgovarati o održavanju nastave. (A pozivaju se na odluku Fakultetskoga vijeća /od 29.10.2015.. ad 88./ iz koje je vidljivo da sam nositelj niza kolegija i u zimskome i u ljetnome semestru 2015./2016. godine.) Iako već petu godinu (od kada sam koncem 2011. prvi puta izabran u Hrvatski sabor) na Odsjeku držim predavanja i to pro bono: bez da za to od Fakulteta primam plaću ili honorar. Što reći za takav odnos prema meni: neprofesionalnost, netolerantnost, ignorantnost, neciviliziranost, bahatost …? Da sam očekivao neku zahvalu, već bih nakon godinu dana – kako je nisam dobio, napustio Fakultet. Održavao sam nastavu iz kolegija kojima sam nositelj iz osjećaja dužnosti i osjećaja obveze prema studentima. A cijelo vrijeme sam se nadao da će moje inzistiranje da se raspiše natječaj za moje upražnjeno radno mjesto uroditi plodom. Odgovor na moja pisma upućena dekanu Borasu da se raspiše natječaj za moje mjesto – bila je šutnja: pomanjkanje bilo kakve dvosmjerne komunikacije.
  2. Prof. dr. sc. V. Mateljan tvrdi da je „o neizvođenju nastave doznao od studenata … na sjednici Odsjeka u travnju 2016.“ Sjednica Odsjeka održana je u ponedjeljak 4. travnja, a pismo prodekanici za nastavu upućeno je 6. travnja. To su činjenice koje vjerojatno ne može nitko osporiti. Ipak, prof. Mateljan i izv. prof. N. Mikelić Preradović potpisuju sljedeće: „na kolegiju Epistemologija inf. znanosti … prof. Tuđman je također održao samo uvodno predavanje. Ostalih 5 predavanja od početka semestra nije održano“. Predavanja iz Epistemologije informacijskih znanosti održavaju se utorkom. U ožujku (ako je vjerovati kalendaru) nije bilo 6 utoraka, pa nije moglo biti ni šest predavanja (tj. 1 održano i 5 neodržanih). Opće je poznato da se uvriježila praksa da profesori ne počinju s nastavom odmah prvoga tjedna u semestru. Svidjelo se to nekome ili ne takva je praksa većeg broja nastavnika i na našem Odsjeku. Da je rečeno kako nisu održana jedno ili dva predavanja u ožujku, to bi bilo uvjerljivo i istinito. No, pretjerivanje s brojem neodržanih predavanja u ožujku diskreditira potpisnike; kako ne želimo analizirati motive njihova pretjerivanja, onda ostaje činjenica da imaju problema s brojanjem do pet. (O razlozima 3 neodržana predavanja u ožujku i travnju pisao sam u prethodnim pismima).

Inače u Ministarstvu znanosti su smatrali da je takvo nastupno predavanje protivno pravilnika za njih, ali su se njihove primjedbe ‘odbijale’ od zida zvanog: autonomija sveučilišta. Znakovito je spominjanje i tadašnjeg dekana FF-a prof. Borasa u tom pismu, zar ne? Epilog tih pisama prof. Tuđmana što se tiče samog Borasa bio je izbacivanje Tuđmanove i moje suradnice na ulicu, a na ponovljenom natječaju je izabrana Borasova doktorandica koja bi bila izabrana za 2-3 godine.

Epilog tih pisama prof. Tuđmana što se tiče prof. Mikelić Preradović imate u tekstu JOŠ UVIJEK NE ZNAMO ZAŠTO PROF. TUĐMAN NIJE BIO PROFESOR EMERITUS!? u kome se govori o Komemoraciji za prof. Tuđmana na FF-u. (str. 107. spomenute knjige):

I na kraju navodi se u tom tekstu i što je rekla kolegica o kojoj govori (uz prof. Mateljana) prof. Tuđman govorio u Pismu članovima Odsjeka o lažnima protiv njega:

Prof. Nives Mikelić Preradović, predstojnica Katedre za organizaciju znanja, govoreći o prof. Tuđmanu navela je: ”Svima nama [znanstvenicima iz područja informacijskih znanosti, op. a.] ostavio je u naslijeđe vrlo važnu stvar: odgovornost informacijskih djelatnosti za oblikovanje kolektivnog pamćenja.”

U svakom slučaju bit će zanimljivo hoće li se netko od njih javiti na spomenuti natječaj. Bilo bi mi drago da me na tom natječaju pobjede takvi kao što su prof. Boras i Mikelić Preradović.

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika