By Iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske stigla je odlična vijest – Zoran Milanović neće pomilovati bivše visoke dužnosnike Službe državne sigurnosti (UDBE) Perkovića i Mustača, odnosno da molba za taj čin uopće nije ni razmatrana!
Ova je molba u proljeće izazvala žestok sukob, kako među političarima, tako i među hrvatskim braniteljima, koji su se od prvih dana protivili ovoj zamolbi, koju je nažalost podržalo i nekoliko istaknutih umirovljenih generala na čelu s Antom Gotovinom. Za oslobođenje bivših Udbaša poglavito se zalagao i general Ljubo Ćesić Rojs, inače dopredsjednik Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), koji je uz ostalo izjavio da će mu se „prije ruka osušiti nego će povući potpis“, dok je prevrtljivi predsjednik ove udruge Marinko Krešić podržao inicijativu, a zatim je povukao svoj potpis. Jadno je i žalosno što su i neki drugi (ne)članovi HGZ-a, poput generala Miljavca, Čermaka i Domazeta Loše stavili svoj potpis i grčevito se borili da se Perković i Mustač puste na slobodu, dok se tako ni u snu nisu borili za hrvatske branitelje i stradalnike, kojih su navodno „puni“ zatvori.
Nu, prva se javnim pismom-protestom protiv puštanja na slobodu bivših Udbaša oglasila druga skupina časnih i uglednih hrvatskih generala na čelu s Ivanom Toljom, a među kojima su bili i generali Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole i Ivica Primorac. Oni se nikako nisu mogli složiti sa svojim ratnim suborcima, jer njima je bilo totalno neshvatljivo da se taj čin dogodi, odnosno da predsjednik države pomiluje osuđenu dvojicu, kako su napisali: „bivših, visokih dužnosnika, pripadnika jugo-komunističke, kosovske i udbaške službe, koja je desetljećima nanosila zlo i ubijala hrvatske ljude u Hrvatskoj i inozemstvu, samo zato što su bili preteče hrvatskoga sna o samostalnoj Državi“. Također su potpisnici ovog pisma-protivljenja naveli da su Perković i Mustač od hrvatske države dobili priznanja, odlikovanja i činove, da su obojica brigadiri HV, a da im unatoč toga što su osuđeni na doživotni zatvor nisu oduzeta odlikovanja i činovi, dok generalu Norcu, Glavašu i drugima jesu!
Nakon saznanja o odluci Milanovića general Tolj nam je još jednom rekao: „Sami pali, sami se ubili!“.
Međutim, kad je skupina generala predvođena predstavnicima Hrvatskog generalskog zbora najavila da će otići i kod Milanovića da mu osobno objasne zašto su za puštanje na slobodu bivših Udbaša, javili smo se i mi, tijekom lipnja, iz Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) da onda primi i našu delegaciju, tj. da mu mi objasnimo – zašto ih ne pustiti! Tada smo u svezi toga na Pantovčaku bili primljeni i mi, a uz mene su bili Danka Dražina i Mario Filipi. Odmah nam je rečeno da smo došli „bez veze“, jer da to predsjednik Milanović neće potpisati!
Stoga, kako bilo da bilo, hvala predsjedniku Milanoviću što je ovog puta bio na istinskoj strani istinskih hrvatskih branitelja i stradalnika i što nije podržao jednu suludu inicijativu, koja je uz ostalo imala za cilj i razdor među onima koji su bili prvi kad je trebalo!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
