By Slike razaranja i stradanja civila koje nam od 24. veljače stižu iz Ukrajine užasavaju i bude sjećanja na 90-e godine XX. stoljeća kad smo i mi u Hrvatskoj bili suočeni s agresijom i bjesomučnim napadima onih koji su nas htjeli izbrisati s lica Zemlje, samo ovo je čini se čak i gore, jer su razaranjima zahvaćena mnogo veća područja, a agresor je nuklearna sila.
Kako stvari sada stoje, kremaljski monstrum se neće tek tako zaustaviti. Sama ideja osvajanja i porobljavanja zemlje od preko 44 milijuna stanovnika i površine preko 603.000 četvornih kilometara može se roditi jedino u bolesnoj glavi, a način na koji Rusija vodi rat protiv Ukrajine i ukrajinskog naroda samo potvrđuje, da svijet, nažalost, ima posla u najmanju ruku s novim “Hitlerom” koji ne preže ni od čega. Monstrum iz Kremlja najprije je mjesecima lagao cijeli svijet kako nema nikakvih agresivnih namjera i otklanjao svaku mogućnost rata i to je očito bila strategija sračunata na to da se svjetsku javnost i Ukrajinu zavara kako bi udar bio što djelotvorniji a napadnuta zemlja zatekla nespremna za obranu. Negiranje identiteta ukrajinskog naroda uz tvrdnje kako je “Ukrajinu stvorio Lenjin”, optužbe za “nacizam” (na račun naroda koji nikad u svojoj povijesti nije napao niti ugrozio bilo koga) i “genocid” što su ga tobože Ukrajinci provodili u separatističkim regijama Lugansk i Donbas, te uz sve to opskurna i bolesna laž da je posrijedi “agresija Ukrajine na Rusiju”, otkrivaju nam prave dimenzije patološke naravi kremaljskog bolesnika i njegove kamarile. Oni ne biraju sredstva. To je zlo koje se može zaustaviti samo silom, jer ako budemo čekali da se zaustavi samo, tko zna što nam se sve može dogoditi.
Surovost koju pokazuje ruska vojska u osvajanju ukrajinskog prostora i pri razaranju gradova i sela – pri čemu se masovno koriste raketni sustavi, dalekometno topništvo, zrakoplovstvo i mornaričke snage – srušene i spaljene zgrade i leševi ljudi, rijeke izbjeglica koje bježe u susjedne zemlje sa suzama u očima, kod svih nas izazivaju nevjericu, tugu i ogorčenje, jer nismo vjerovali da je u Europi 2022. godine takvo što moguće.
Naslovnica srpskog tabloida “Informer” – ovo je njihova “istina” i odraz duhovnog stanja velikog dijela javnog mnijenja u Srbiji
(Izvor za fotografiju: https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/02/24/21049032.png)
Nadu pružaju ukrajinski branitelji koji već 10 dana pružaju herojski otpor. Uspjeli su zaustaviti ruski ratni stroj i osujetiti nakanu agresora koji je planirao blitzkrieg, samo je pitanje do kada će oni izdržati – jer monstrum iz Kremlja nema namjeru stati. On bezobzirno i drsko, kako to mogu samo okorjeli zločinci i mentalno poremećeni fanatici nastavlja svoj pakleni plan okupacije Ukrajine, uz prijetnje cijelom svijetu uništenjem. Nikad do sada u svojoj povijesti, naša se civilizacija nije srela s takvim prijetnjama i mogućim ugrozama i Europa nema odgovor na to. U slučaju miješanja NATO-a ili bilo koje zapadne zemlje rat bi se pretvorio u oružani sukob globalnih razmjera i u kataklizmu čiji tijek i posljedice nismo u stanju niti predvidjeti. To bi bio najgori mogući scenarij i izvan svake sumnje, monstrum iz Kremlja računa s time da se civilizirani svijet neće odlučiti za tu opciju.
Kako sada stvari stoje, ruski Hitler nema namjeru stati – a morat će ga se zaustaviti; samo, pitanje je kada i kako. Najbezbolniji način bio bi njegovo uklanjanje u samom Kremlju, u čemu bi po logici stvari morali sudjelovati ljudi iz najbližeg okruženja – dakle, političkog i vojnog vrha i tajnih službi. Koliko je to realno očekivati, u sferi je spekulacija. S druge strane, bude li se čekalo da to obave građani Rusije nekom unutarnjom pobunom ili “revolucijom”, moglo bi potrajati, jer takvi procesi traju dugo, a uz sve to, pitanje je ima li u toj zemlji uopće kritične mase koja je u stanju pokrenuti događanja takvih razmjera.
Sjeverna Koreja, Bjelorusija i šaka srpskih fašista s Balkana su najznačajniji i gotovo jedini saveznici monstruma iz Kremlja (izuzmemo li potporu Južne Osetije – koja i nije država u pravom smislu riječi, te Sirije i Eritreje), a da je svijet jedinstven kao nikad do sada, vidjelo se nedavno pri usvajanju rezolucije UN-a o osudi ruske agresije na Ukrajinu, za koju je glasovala 141 država (uz suzdržanost Kine, Indije, Pakistana, Vijetnama, Irana, Kazahstana, Kirgistana, Mongolije, Armenije, El Salvadora, Nikaragve, Južnoafričke Republike, Alžira, Konga, Mozambika, Namibije, Senegala, Sudana i Ugande).
Iz Ukrajine stižu užasne slike i vijesti koje lede krv u žilama. Na tisuće spaljenih ljudi, žena i djece, razoreni gradovi i sela, uništena infrastruktura, opkoljene i odsječene od svijeta urbane sredine u kojima ljudi trpe i stradavaju bez hrane, vode i struje. Kremaljska klika nastoji svoj narod dovesti u stanje potpune informativne blokade kako bi dokazala svoju blasfemičnu tezu o “obrani Rusije” i nametnula paralelnu stvarnost; tamo je jučer (4. ožujka) usvojen zakon po kojem će se svako verbalno istupanje protivno službenim stajalištima Kremlja kažnjavati zatvorom od 15 godina, ukinute su društvene Internet mreže (Facebook, Twitter). Ruska vojska na bojište je dopremila pokretne krematorije koji služe za trenutačne “sanacije” terena, pri čemu se tijela poginulih vojnika odmah spaljuju, kako u Rusiju ne bi stizali mrtvački sanduci. Po mnogo čemu, ovo je užas koji se, nažalost, može izroditi i u nešto još gore, jer kremaljski monstrum neće stati dok na to ne bude primoran – i gotovo je nemoguće predvidjeti što će se događati dalje, ne samo s Ukrajinom, nego i cijelom Europom i svijetom.
Ruska granata pad u rajon najveće europske nuklearne elektrane u Zaporižju
(Izvor za fotografiju: https://m.vecernji.hr/media/img/7d/46/a12d1554f695dccf11e4.jpeg)
Suludo granatiranje najveće europske nuklearke u Zaporižju (koja opskrbljuje strujom 4 milijuna kućanstava) u vrijeme dok je u pogonu, svjedoči o tomu kako agresor nema nikakvih skrupula i obzira i ne drži do Ženevske konvencije niti bilo kakvih pravila ratovanja. Već korištenje zabranjenih vakuumskih bombi i drugih oružja koja ne spadaju u arsenal dopušten u konvencionalnim ratovima dokazuje s kakvim smo zlom suočeni, a događaj u Zaporižju je to samo potvrdio. Postupke mentalno neuravnoteženih osoba je nemoguće predvidjeti, a u ovom slučaju je upravo o tomu riječ.
Za nas u jugoistočnoj Europi – neovisno o tomu kako se završio ratni sukob u Ukrajini – ovo je vrijeme neizvjesnosti i iščekivanja, jer pitanje je gdje će se ruska armada zaustaviti; jesu li poslije Ukrajine na redu Litva, Latvija, Estonija, Moldavija, Poljska i može li se ratni požar proširiti na Balkan (područje Kosova i BiH)?
Milorad Dodik likuje i ne pada mu napamet osuditi agresiju na suverenu zemlju članicu UN-a, Aleksandar Vučić je nevoljko i pod pritiskom glasovao za rezoluciju kojom članice UN-a osuđuju rusku invaziju na Ukrajinu, srpski fašisti (kako oni u Srbiji, tako i Dodikovi) s nestrpljenjem čekaju “dolazak Rusa” ne bi li ostvarili ono što nisu uspjeli u ratovima 90-ih godina prošlog stoljeća. Balkansko bure baruta čeka i svaka bi ga iskra mogla zapaliti – a posljedice bi bile nesagledive i sasvim sigurno puno teže nego one od prije 30 godina.
Ukrajincima agresor nastoji nametnuti informativnu blokadu, ali oni znalački koriste Internet kako bi je probili i pokazali svijetu što se doista događa u ovoj zemlji. I koliko god se trudili, krvnici iz Kremlja istinu ne mogu zaustaviti. Slike užasa stižu u svijet i opominju – ne samo Ukrajince koji jako dobro znaju s kime imaju posla, nego i sve nas.
Kako zaustaviti krvnika iz Kremlja – to je izazov s kojim je suočen današnji demokratski svijet.
Neka nam Bog pomogne.
TV kanal preko kojeg se može 24 sata dnevno pratiti program Ukrajine: https://www.youtube.com/watch?v=IgSn1Z2rq6E
Ukrajina net: https://www.ukr.net/source/cenzor-net-15.html
Zlatko Pinter
