By Pa je Armando Černjul dobio zadatak da me „smiri“
Jugofili, jugo-komunisti, orjunaši, iredentisti, separatisti, autonomaši ili kako ih je Dr. Tuđman u svom slavnom govoru u zračnoj luci Pleso prilikom povratka iz SAD-a 23. studenoga 1996. godine nazvao:“ jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima…“u nastojanju da sačuvaju pozicije i materijalno bogatstvo koje su imali u Jugoslaviji, uvukli su se u sve državne institucije, preuzeli vlast i glavne medije stvarajući Hrvatsku po svojoj mjeri, a ne onoj za koju su se hrvatski branitelji borili i izborili.
Uporno nose titovu štafetu iako je više nemaju kome predati
Koliko oni uporno jugo-ideologijom i titoizmom potkopavaju temelje hrvatske države, koristeći se pri tome demokratskim blagodatima slobode medija, koju se u vrijeme Titove vladavine mogli samo sanjati, toliko ih mi sa suprotne strane političkog spektra, bez potpore prevladavajućih medija, upornim dokazivanjem sprečavamo u njihovoj prljavoj antihrvatskoj raboti.
Prošlo je vrijeme totalitarnih, diktatorskih režima, kulta ličnosti i vođa, čovjek ipak promišlja svojom glavom. Fašizam i nacizam proizašli su iz krize građansko-kapitalističkog društva, nezadovoljstva, nepravde i siromaštva, obećanjima rada, reda i jake države, kompromisom sa krupnim kapitalom i tradicionalnim vladajućim elitama.
Fašizam u Italiji trajao je od 1922 do kapitulacije Italije 9.rujna 1943.godine, a nacizam u Njemačkoj od 1933 do kapitulacije Njemačke 7.svibnja 1945.godine.
Komunizam od Listopadske ruske socijalističke revolucije 1917.godine, do pada Berlinskog zida 1989.godine. Iza sebe je ostavio preko 100 milijuna žrtava, više nego što je bilo izgubljenih života u oba svjetska rata.
Za mene osobno je ostala enigma kako je komunizam uspio promijeniti čovjekov identitet. Socijalističke revolucije, koje su izgledale kao izbavitelji siromašnih od ugnjetavanja, uspjele su unatoč počinjenim masovnim zločinima, zavaravati svojom ideologijom Jedan dio populacije mu se priklonio pa su vjernici postali bezbožnici, moralni ljudi postali su ubojice u ime komunističke ideologije, odrekli su se svojih predaka, korijena od kuda su potekli, svega za komunističku ideologiju.
Što je to tako „dobro“ u komunističkoj ideologiji da je uspjelo osakatiti čovjekov um, njegovu sposobnost objektivnog i analitičkog promišljanja?
Samo ideologija, koja čovjeku daje nadu u dobro pravednije društvo, ali se u primjeni pokazala neprovediva, protivna čovjeku i njegovoj slobodi i postala zločinačka.
Umjesto Marxova besklasnog društva: „Od svakog prema sposobnostima, svakom prema potrebi“ stvorila se nova kasta vladajuće Partije, nova podjela na bogate i siromašne. Rukovodeći komunističke partijski vrh izdvojio se od radništva, prisvojio vlast i materijalna dobra i postao zamjena za kapitaliste, a radništvo je i dalje radilo uz privid pravednog društva sa poboljšanim uvjetima života, reguliranim radničkim pravima, besplatnog zdravstva, stanovanja i dostupnosti školovanja Partijska kasta koja je uzurpirala vlast, živjela je puno bolje od obične „radničke klase“. I upravo je ta vladajuća partijska kasta u nastojanju da sačuva vlast i sve što vlast i moć donose, uspostavila u ime Partije sustav nadzora i progona prema „nepodobnima“. Stvorila od proklamiranog slobodnog društva po mjeri čovjeka, monstrum od totalitarnog društva, progona čovjeka lišenog svake čovječnosti.
Slijede kao i u fašizmu i nacizmu masovne likvidacije svoga naroda, koje imaju elemente genocida. I to potpuno nekažnjeno, naravno kada državni aparat čine upravo partijci koji su uspjeli u hijerarhiji vlasti dokazujući svoju vjernost „majčici Partiji“ prokazivanjem i progonom neistomišljenika. To rade i dan danas, samo što u demokratskom društvu postoji sustav kontrole vlasti, pa im ne uspijeva kažnjavanje i progon, kako bi oni htjeli.
Sjetimo se samo riječi saborskog zastupnika Nenada Stazića: „Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika.“ Znači i dalje bi oni vladali temeljito likvidirajući sve nepodobne, bez oporbe!
Suvremeni mediji putem interneta, dali su mogućnost i slobodu izražavanja svakom pojedincu, bez obzira ne stupanj i vrstu obrazovanja, da se može javno izraziti i predočiti javnosti svoje stavove i mišljenja o svakom segmentu čovjekova djelovanja. Međutim ipak moraju postojati moralne i etičke norme u načinu pisanja i izražavanju stavova. Ukoliko netko ima suprotne stavove, kritika mora biti argumentirana, potkrijepljena izvorima i napisana na kulturan i primjeren način, bez uvreda, etiketiranja i naklapanja.
Tako sam i ja iskoristila mogućnost interneta i otvorila osobni blog, http://hrvatskepraviceblog.com/, za koji uredno plaćam domenu i počela pisati. Mnogi portali prepoznali su moje tekstove kao kvalitetno i argumentirano napisane i prenosili ih. Kako su počeli poticati na razmišljanje, mijenjali su i javno mnijenje što je naravno zasmetalo tim jugo-komunističkim strukturama.
Dovoljan je samo podatak koji utjecaj može imati edukacija u tekstovima. Na popisu stanovništva jasno se vidi da smo mi Istrani Hrvati pravi…
76, 40% Hrvata , a samo 5,13 % Istrijana! Na popisu 2021.godine
Regionalno se izjasnilo 10 025 ili 5.13%, naspram 2011 g 25 203 ili 12.11%
Hrvatima se izjasnilo 149 152 ili 76.40 % naspram 2011 g 142 173 ili 68,33 %.
Armando Černjul dobio zadatak da me „smiri“
Nakon pet godina pisanja bloga i oko 700 objavljenih tekstova na mom portalu, pojavili su se tekstovi sa neprimjerenim i uvredljivim sadržajem na portalu https://sabh.hr/
u kojima se nezavršeni novinar Armando Černjul, kojemu više ni jedan medij nije htio objavljivati tekstove zbog njegovog načina pisanja i izražavanja, žestoko obračunava, ne samo sa mojim stavovima, nego i sa mnom na osobnoj razini.
Armando Černjul, nezavršeni novinar, kojeg imenom i prezimenom nikada nisam spominjala, niti sam njegove tekstove i stavove komentirala i kojeg osobno ne poznajem, nakon par tekstova napisao je da nikako da se „smirim“ i „ zašto meni nije odgovorila kada sam je kritizirao“
Aha tako znači: novinara kojemu više nitko nije htio objavljivati tekstove angažirali su „veliki i jaki“ borci, koji su NOB mogli gledati samo na filmu, da me „ smiri“ i da „ odgovaram na kritike“ Ahaha prozvali su me da me drugarski kritiziraju, i ja sa pred njima valjda trebam opravdavati! A što to oni predstavljaju? Koji su oni faktor?
I gle „čuda“ kako me nije uspio „ smiriti“, niti sam ja ulazila sa njim u takvu neargumentiranu i primitivnu polemiku, jadan Armando se sam razotkrio i napisao citiram: „UMIROVLJENA SLUŽBENICA NIKAKO SE NE MOŽE SMIRITI I NADALJE TVRDI DA ANTIFAŠIZMA NEMA U USTAVU RH, NI U POVELJI EU O TEMELJNIM PRAVIMA…“
„ Umirovljena službenica“ je trebalo valjda biti neko njegovo otkriće, što je smiješno, jer niti krijem svoje godine, ni da sam u mirovini, a svi koji rade u uredima su -službenici. I evo kako se ne „smirujem“ nezavršeni novinar Černjul je unatoč poodmaklim godinama dobio posao i mogućnost da prosipa svoju teško stečenu staračku „mudrost“ prozivajući sve osobe i portale iz javnog života, koji su skrenuli sa Titova puta da su, a što drugo Hrvati mogu za njih biti, nego ustaški i proustaški.
Pa sam Tito je bio rekao da će Hrvati izboriti svoju državu kada Sava počne teći uzvodno. Sava i dalje teče prirodno nizvodno iako Hrvati imaju svoju državu. I zato on i njegovi SAB-ovci još uvijek pjevaju: „ druže Tito , mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrećemo“ Još čekam da počnu trčati titovu štafetu, samo ne znam kome će je predati? Možda drugu Habulinu koji rado izigrava Tita.
U nemoći i nesposobnosti da analitički i argumentirano polemizira, Černjulovi tekstovi su zbrda-zdola nabrajanje jugo-komunističkih floskula koje je kroz svoju profesionalnu karijeru naučio napamet. Pa da se malo pozabavim argumentima i istinom, kada je već Černjul napisao da će se pozabaviti sa mnom, a on svoje jednoumno i ograničeno čitateljstvo uvjerava da govori istinu i samo istinu.
Černjulovi falsifikati
Kao veliku zamjerku navodi da do danas nisam objavila „ni slova o ustašama i domobranima koji su zajedno s talijanskim fašistima i njemačkim nacistima poubijali desetine tisuća civila, staraca, žena i djece!“ što je notorna laž i odraz njegove površnosti, zlonamjernosti diletantizma, jer sam naravno i o tome pisala i osobno fotografirala spomenike u selima Bokordići, Šajini. Muntiću i drugima
https://hrvatskepraviceblog.com/2022/01/08/sajini-i-bokordic-simboli-nacistickog-terora-u-istri/
https://hrvatskepraviceblog.com/2021/02/20/istarski-egzodusi/
„Na naslovnici bloga ispod Hrvatske pravice stoji “u potrazi za istinom” što je sarkazam, jer blogerica non-stop je u potrazi za lažima i falsifikatima“ navodi dalje Černjul. Pa izgleda da su spaljena sela, pobijeno stanovništvo, spaljen Narodni dom i istarski egzodusi za Černjula – falsifikati!
„Lupetanje L. B. da su hrvatski branitelji pobijedili maršalovu vojsku, pobijedili Tita, nije normalno!“ kaže dalje nositelj titove štafete Černjul.
Pored „falsifikata“ vremešni nositelj titove štafete Černjul ima problem sa kriterijima i logičkim zaključivanjem. Da hrvatski branitelji nisu pobijedili ili da su pobijedili „maršalovu“ vojsku? Pa da, titova vojska je za njih „nepovjediva“, još maršal vojuje!
JNA je bila vojska Jugoslavije. Tito je bio maršal i vrhovni zapovjednik. JNA je granatirala Vukovar i ubijala njegove stanovnike. Za zločine na OVČARI Haški sud osudio je oficire bivše JNA Mileta Mrkšića na 20 godina zatvora i Veselina Šljivančanina na pet godina za pomaganje ubistva i mučenje hrvatskih zarobljenika u Vukovaru 1991. godine.
„U raspadu jugoslavenskog komunističkog i državnog sustava (1990–91) JNA se priklonila Srbiji te sudjelovala u napadu na Sloveniju i u ratu protiv Hrvatske i BiH (napustili su je časnici neskloni velikosrpskoj politici). Snage povučene iz Slovenije (srpanj 1991) i iz blokiranih vojarni u Hrvatskoj (listopad 1991), JNA je rasporedila uglavnom u BiH i na srpskim pobunjeničkim područjima u Hrvatskoj, gdje je pomagala snagama samoproglašene Krajine (od 1993. Srpska vojska Krajine). Godine 1992. JNA je preimenovana i preustrojena; u BiH je postala Vojska Republike Srpske a u SR Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora) Vojska Jugoslavije.“ Piše u Hrvatskoj enciklopediji, pa to Černjulu nije „ normalno“, jer hrvatski branitelji su eto pobijedili u Domovinskom ratu tu JNA!
Dr. Ante Ciliga- Černjulov neprijatelj
Černjulova „bolna“ točka, je dr.Ante Ciliga, za kojega je napisao da mu je neprijatelj. Što li mu je dr.Ciliga napravio da mu je neprijatelj, to samo on zna? Kako nekome javna osoba može biti neprijatelj? Može se ne suglasiti sa njegovim stavovima, može biti druge političke opcije, ali nije mu zato neprijatelj, samo su različitog mišljenja! Očito je jednoumlje teško osakatilo neke umove, pa nikako ne mogu usvojiti demokratski način razmišljanja.
https://www.tjedno.hr/armando-cernjul-je-prijavljivao-hrvatske-proljecare/
Evo ja ništa ne skrivam , niti se bojim i bez imalo straha objaviti ću velikana misli i pisane riječi 20.stoljeća našeg Istranina, dr.Antu Ciligu i njegovu važnost za Hrvatsku. I ovom prigodom najavljujem konferenciju o liku i djelu dr.Ante Cilige koja će se održati u Puli u veljači 2023, godine, prigodom njegova rođendana.
I naravno da Dr.Franjo Tuđman nije pogriješio kada je po starog i bolesnog dr.Ante Ciligu poslao zrakoplov u Rim i dopustio da ga se pokopa u Aleji velikana na Zagrebačkom Mirogoju. Postupio je potpuno ispravno, a to što jedan ostarjeli 80 godišnji nositelj titove štafete misli o tome irelevantno je i potpuno beznačajno.
I to što Armando Černjul, Ciligu smatra svojim neprijateljem je njegov osoban stav, koji nikoga i ništa ne obvezuje. Uostalom tko je i što je Armando Černjul? Ah da zaboravih, „nositelj “ titove štafete, koji će u siječnju 2023. godine napuniti 80 godina i koji je mene trebao „ smiriti“?
Veliki šok doživjela je svjetska javnost kada je dr.Ante Ciliga ( Istranin, hrvatski političar, ljevičarski revolucionar, protivnik svih totalitarizama, komunistički disident, novinar i publicist) u Parizu 1938.godine, objavio knjigu „U zemlji velike laži“. Ta je knjiga bila prvo svjedočanstvo što se stvarno zbiva u Rusiji i kako izgleda provedba socijalističke revolucije, u kojoj je radništvo preuzelo vlast. Knjiga je dokaz progona milijuna ljudi, žrtava revolucije koja „guta i vlastitu djecu“ i prvo informiranje Europe i svijeta o sovjetskoj „slobodi“. Ciligu je Staljin dao zatvoriti u gulag, a gulazi su koncentracijski logori u Sibiru (1928- 1955) za „neposlušne“ Partiji, u kojima je Staljinov komunizam likvidirao po procjenama od 20-39 milijuna ljudi. Hrvatski komunisti mrze i negiraju dr. Antu Ciligu, kao jednu od najznačajnijih i najodgovornijih osoba, što su potekle iz modernoga hrvatskoga društva u 20.stoljeću, jer je razotkrio mračnu, zločinačku stranu komunizma.
O kojoj i kakvoj rehabilitaciji piše novinar Armando Černjul to je samo njemu poznato. Ciligu se nema za što rehabilitirati. On je svjetski priznat mislilac i pisac. Iza Cilige ostala se djela: U zemlji velike laži, Sibir, zemlja progonstva i industrijalizacije, Sam kroz Europu u ratu(1939-1945)Jasenovac: Ljudi pred licem smrti, Štorice iz Proštine….
Povijesni „falsifikat“ je po Černjulu, Ciligino zatočeništvo u sibirskom gulagu, pa zatočeništvo u Jasenovcu, gdje je napisao Štorice iz Proštine… eto sve „falifikati“ i to je njegova „istina“
Dr.Ante Ciliga sudionik i svjedok europskih dramatičnih zbivanja 20. stoljeća, bio je komunist, pa postao svjedok komunističkih zločina i komunistički dissident, pa pristao uz Pavelića i napustio ga. Ciliga je prije svega bio Hrvat i iskreno posvećen hrvatskom nacionalnom pitanju.
Ciliga je 19. lipnja 1942. godine kod Siska uhićen pod optužbom da špijunira za talijansku stranu, jer je Istra tada bila pod Italijom ,a on je imao talijansku putovnicu. Poslan je u koncentracijski logor Jasenovac, gdje je vidio da vlast u logoru drže Židovi. Iz Jasenovca je pušten u siječnju 1943. godine zahvaljujući zalaganju nadbiskupa Stepinca. Ciliga, je počeo raditi kao vodeći novinar kod Ministarstva vanjskih poslova NDH. Pisao je za ustaška glasila “Spremnost” i “Hrvatski narod”. Kao što je vjerovao u komunizam, vjerovao da je NDH rješenje hrvatskog pitanja. Kasnije se odrekao Pavelića, kao što se odrekao i komunista U nekim segmentima tadašnjeg publiciranja piše o potrebi priključivanja Istre u sastav NDH. 1944.godine dobija poziciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zahvaljujući Konradu Klaseru, šefu zagrebačkog Gestapoa (Titovog agenta), Ciliga je dobio vizu za Beč i 1945.godine je kraj rata dočekao u Švicarskoj. Tijekom rata je navodno je dva puta odbio pristupiti Titovim partizanima.
Ciligini zapisi ne bi izazvali toliku pozornost da se u jasenovačkim uspomenama posebno oštro nije obrušio na brojnu židovsku zajednicu u Jasenovcu. A kada je budući hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u “Bespućima povijesne zbiljnosti” citirao Ciligu i njegove opservacije o židovstvu, na sebe je navukao bijes brojnih izraelskih i ne samo izraelskih povjesničara i političara, pa je neke sporne citate i tvrdnje morao i izbacivati kako bi odobrovoljio Izraelske vlasti.
Židovi logoraši držali su brojne rukovodeće položaje dovodeći time druge grupe u težak položaj. Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima. Takvu praksu opravdava Pavelićevim političkim računima i tvrdi da on u držanju prema Židovima nije bio vođen rasnom mistikom poput Hitlera.
Priviđanje ustaštva
Kada već traži zabranu onda je mora i obrazložiti i točno definirati. Iz svih Černjulovih tekstova vrišti ustaštvo, a da nigdje nije napisao što to točno znači ustaštvo i koje su mu karakteristike.
Nije definicija to što je on mene proglasio za proustašku blogericu, portale proustaškim i moje tekstove nezakonitim, njegova riječ je bezvrijedna, ukoliko je ne potvrdi dokazima i ne navede po kojem su Zakonu i članku zakona moji tekstovi nezakoniti. To je čisto lupetanje fraza bez podloge.
U mojim tekstovima svaka tvrdnja je potkrijepljena dokazima. Kada sam napisala da je Černjul ostarjeli nositelj titove štafete, onda je to potkrijepljeno da će u siječnju 2023.godine napuniti 80 godina, podatak je javan na Googlu. Tita obožava i mrtvoga pa ni tu nisam u krivu, a koliko ga obožava sigurno je nosio dionicu štafete.
Nigdje na mom blogu ne veličam totalitarne režime, jer ne odobravam takav način vladavine u kojima se vlada terorom, progonima i zločinom. Za mene je to apsolutno neprihvatljivo, od bilo koga. Zločin je zločin ma tko ga počinio. Sve neistine i objede demantiraju tekstovi na mom blogu, a toga da se nekima ne sviđaju moji stavovi, uvijek će biti, ali neka ne šalju nikoga da me „smiri“, jer se ja tih „smirivača „ne bojim.
Stoga „ UZALUD VAM TRUD „SMIRIVAČI“
Lili Benčik/hrvatskepravice
