By U vrijeme komunizma mogli smo u Bleiburgu bez problema (?) obilježavati jednu od najtužnijih i tragičnih pojava hrvatskog naroda, pokolj i stradanja Hrvata te Križnih putova, i na taj način u znak vjere, pomoliti se i odali dužnu počast hrvatskim vojnicima i civilima, čije je stradanje započelo baš u Bleiburgu.
Tek zadnjih godina ni to više ne možemo.
Ovih dana je priopćeno da je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković održao pripremni sastanak s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije i Počasnog bleiburškog voda u svezi ovogodišnjeg obilježavanja, koje će se održati pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.
Tom prigodom je je istaknuto da će se obilježavanje, odnosno komemoracija, 79. obljetnice Bleiburške tragediji i Hrvatskog križnog puta održati na zagrebačkom Gradskom groblju Mirogoju, u subotu, 18. svibnja 2024. u 9.30 sati, polaganjem vijenaca i molitvom. Nakon toga predviđena je sveta misa u 12.15 sati koju će u Spomen-crkvi Muke Isusove u Macelju služiti zagrebački pomoćni biskup mons .Mijo Gorski.
Oprostite, ali takav scenarijo je naprosto – neprihvatljiv.
Kao prvo, i dalje se postavlja pitanje, zašto i zbog čega Hrvatska vlada nije uspjela s Vladom Austrije dogovoriti da Hrvati barem jedan dan u godini mogu doći u Bleiburg i dostojno obilježiti ovu veliku tragediju hrvatskog naroda te na taj način iskazati dužan pijetet svim nevinim žrtvama, iz vremena nakon (!) završetka Drugog svjetskog rata, tim prije jer tijekom proteklih obilježavanja nisu se dogodili gotovo nikakvi ekscesi.
Zatim, bilo bi dobro znati, zašto je odabrana subota, a ne nedjelja? Za pretpostaviti je da se ovim potezom željelo umanjiti broj hodočasnika!?
Vijenci za stradale u Bleiburgu i na Križnim putovima bit će položeni na Mirogoju. A zašto ne i na većini groblja diljem Hrvatske, jer gotovo nema mjesta ili grada u kojem nakon Bleiburga bivši partizani i komunisti nisu ostavili svoje krvave tragove, ili gdje nije okončao život, bez suda i suđenja, po zapovjedi Tita, (pitanje je jel se uistinu zvao Josip Broz?), netko od mnogobrojnih s Križnih putova.
Potom je dogovoreno da se sveta misa održi isti dan u Spomen-crkvi Muke Isusove u Macelju. Ova crkva prima nešto više od pedesetak vjernika, pa ako dođu političari – koliko će ljudi na ovom mjestu imati prigode iskazati dužan pijetet prema žrtvama?
Pored toga, na ovom istom mjestu svake se godine prve subote u mjesecu lipnju održava komemoracija za sve stradale s Križnih putova, ali i ostale žrtve, čije su kosti još i danas razasute diljem Maceljske šume (dosad ih je ekshumirano i pokopano (bez imena i prezimena!) 1163, dok u ovoj šumi navodno počiva još najmanje oko deset, pa i više tisuća nevino stradalih Hrvata, koje je, kako je prošle godine na misi u crkvi u Bleiburgu izrekao predvoditelj misnog slavlja provincijal provincije Presvetog Otkupitelja, fra Marko Mrše, s lica ove zemlje „smaknula partizanska tzv. osloboditeljska vojska, koja ih je oslobodila, ali onog najvrjednijeg: oslobodila ih je života, nakon sramotnog izručenja razoružane hrvatske vojske i nevinih civila u ruke zločinaca, o čemu se desetljećima nije smjelo govoriti“.
Dakle, ako iskreno želimo iskazati dostojan pijetet svim žrtvama partizansko-komunističkih metaka i noževa, onda se to prije svega treba i mora učiniti u Bleiburgu, simbolu hrvatskih stratišta, mjestu našega spomena na sve njegove nevine žrtve.
Zašto se zaobilazi i tobože ne može dogovoriti da se sveta misa toga dana služi u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Bleiburgu?
Ovo i ovakvo „premještanje“ komemoracije ne vodi nikamo, jer to bi isto ili slično bilo da se polaganje vijenca i sveta misa za pokopane ili sahranjene na Mirogoju održava recimo u Udbini ili Vukovaru..
S druge pak strane kad se službeno govori i piše o Bleiburškoj komemoraciji (tragediji) nigdje ni riječi ni slova o tisućama nevino stradalih Hrvata diljem Slovenije, poglavito u Teznom, kraj Maribora, gdje se nalazi masovna grobnica u kojoj su pripadnici tzv. Jugoslavenske narodne armije, također bez suda i suđenja, pod vodstvom Tita, likvidirali najmanje 15 tisuća ratnih zarobljenika, uglavnom Hrvata!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
