By Vlada čiji su ministri u sve većem broju umiješani u razne korupcijske afere, Vlada čiji su ministri, bivši ili aktualni, pod istragom ili u pritvoru, Vlada čiji su ministri uništili ili rasprodali doslovno sve što se je još od nacionalnog bogatstva preostalo, Vlada koja nije u stanju ni nakon skoro dvije godine od potresa obnovit ni „pasju kućicu“, Vlada zbog čijeg nerada, nesposobnosti i lopovluka rezultira nikada većim egzodusom uglavnom mlade populacije, Vlada koja je dovela na prosjački štap više od pola svojih umirovljenika, Vlada koja se potpuno otuđila od naroda, jest Vlada koja zapravo više nema apsolutno nikakav legitimitet baš kao što ga nema ni njen predsjednik Plenković.
To više ni po kojem demokratskom uzusu nije niti može biti Hrvatska Vlada već isključivo „vlada“ onih političko interesnih skupina kojima je korupcija, nesposobnost i lopovluk jedini prihvatljiv i poznat način obnašanja vlasti. Više nije pitanje ima li pored već poznatih imena i još koji ministar kojem prijeti uhićenje ili procesuiranje već ima li među njima uopće i jedan jedini koji prije ili kasnije neće doći pod lupu istražitelja. Pričati nakon svega što se, ne samo u posljednjih nekoliko mjeseci događa, već praktično od početka Plenkovićeve vladavine događa, o tome da Vlada nakon svega viđenog i dalje uživa čvrstu podršku parlamentarne većine je toliko politički promašeno i uvrnuto da zvuči potpuno suludo i nadrealno.
Ako se doista nakon svega do sada viđenog Plenkovićeva Vlada održi odnosno dobije podršku parlamentarne većine onda je to doista pravi trenutak i da se svakog od tih partnera odnosno zastupnika nazove pravim „imenom“. Poštena, etična i moralna osoba nikada neće dati podršku za lopovluk, za korupciju, za nesposobnost, pa čak ni onda kada će možda takvim postupanjem sebi osobno učiniti neku (materijalnu) štetu. Jednini razlog radi kojeg bi neki saborski zastupnici mogli podržati Plenkovićevu Vladu jesu isključivo osobni interesi samih zastupnika koji nisu osigurali nastavak svog parlamentarnog statusa odnosno svega onoga što taj status nosi sa sobom.
Za jedan broj saborskih zastupnika su novi izbori vjerojatno veliki rizik jer bi mogli ostati bez udobne saborske fotelje koja sa sobom nosi popriličnu plaću i druge povlastice bez obveze za bilo kakav rad. Neki od njih se tijekom cijelog mandata nisu doslovno ni jedan put javili za raspravu. To su svi oni kojima javnosti treba dobro upamtiti ime i njihovu stranku kako bi ih kao birači mogli kazniti već na prvim slijedećim izborima uskratom glasova i trajnim slanjem u ropotarnicu povijesti. To u stvari nisu zastupnici naroda već trgovci koji su iznevjerili ili za osobni interes prodali one koji su im dali svoj glas odnosno povjerenje. Takvima nije mjesto u Hrvatskom saboru.
Sve češće i sve glasnije se od članova i simpatizera HDZ-a čuje kako je HDZ stigla „Božja kazna“ jer su prije 6 godina bivšeg predsjednika Tomislava Karamarka natjerali da odstupi sa čela HDZ-a mada im je sve izbore na kojima je sudjelovao glatko dobio, kao što je naknadno sudskim putem dokazao i da nije bio u nikakvom sukobu interesa.
U Zagrebu, 21.02.2022.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
