By U posljednjih nekoliko dana u novoj ofenzivi unutarnje agresije na Hrvatsku i hrvatski narod pojačana je kampanja za zakonsku zabranu starog domoljubnog poklika “Za dom spremni”. Krajnji cilj te kampanje je da se preko tog poklika Domovinski obrambeni rat proglasi proustaškim, iako s ustaškim pokretom on nema nikakve veze jer je bio odlučan odgovor hrvatskoga naroda protiv fašističke velikosrpske agresije koja je trebala na razvalinama Jugoslavije stvoriti veliku Srbiju. U tu kampanju uključili su se mnogi političari i javne osobe počevši od predsjednika Republike Zorana Milanovića koji je odbio sudjelovati na obilježavanju oslobođenja Maslenice, zatim vođe velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Milorada Pupovca, potom Zorana Pusića, pa predsjednika Židovske općine Ognjena Krausa i mnogih drugih, naravno uz svesrdnu potporu svih vodećih medija na čelu s javnim servisom Hrvatske radiotelevizije.
Najdalje je u tome otišao predsjednik Židovske općine Ognjen Kraus koji je sazvao predstavnike parlamentarnih stranaka s ciljem da se u Hrvatskome saboru pokrene inicijativa za zakomnsku zabranu spomenutog pozdrava. Što je znakovito iza te inicijative Židovske općine stajala je izjava izraelskog veleposlanika Ilana Mora koji je krajem studenog izjavio “da je vrijeme da se u Hrvatskoj pokrene potpuna zabrana ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, što je klasičan primjer miješanja u unutarnje stvari hrvatske države. Izraelski veleposlanik prije nego što je došao u Hrvatsku očito nije dobro obavio informativne pripreme, jer pored toga što se službena Hrvatska u više navrata ogradila od fašističkog ustaškog režima nije svjestan da se svojom izjavom uključio u subverzivni rat koji se iz Srbije na čelu s njezinim fašističkim vodstvom vodi protiv Hrvatske. Položaj židovske zajednice u Hrvatskoj poslužio je za Domovinskog rata tadašnjem jugoslavensko-srpskom KOS-u da podmetanjem bombe na njihovo sjedište u Zagrebu okrivi Hrvatsku za antisemitizam. Izraelski veleposlanik očito ne zna, ili se pravi da ne zna, da je fašistička Srbija u Drugom svjetskom ratu kao satelit Hitlerove Njemačke proglasila državu “Juden frei” o čemu je čak izdana prigodne serija maraka. U novije doba izraelski veleposlanik očito nije pročitao knjigu američkog Židova Philipa Cohena “Tajni rat Srbije” u kojoj je dokumentirano raskrinkana tadašnja genocidna politika Beograda prema židovstvu.
Da je velikosrpska antihrvatska propaganda u Izraelu i te kako djelatna, ne samo po djelovanju Efraima Zuroffa ukazala je ovih dana i poznata američka povjesničarka židovskog podrijetla Esther Gitman rođena u Sarajevu. Ona je poznata po ustrajnom raskrinkavanju srpskih laži o blaženom Alojziju Stepincu. O tome je prije nekoliko godina objavila i promovirala u Zagrebu knjigu na engleskom “Alojzije Stepinac – Pillar of Human Rights”. Ovih dana ona ukazuje na novu knjigu protuhrvatske propagande koju je objavio Gideon Grief pod naslovom “Drugi Auschwitz na Balkanu”. U toj knjizi opet se Alojzije Stepinac prikazuje u negativnom svjetlu, pa ona postavlja pitanje zar bi Alojzije Stepinac dobio mjesto na Manhattanu da je istina ono što o njemu tvrdi srpska propaganda. Ta kampanja protiv blaženog Alojzija Stepinca, piše Esther Gitman, otišla toliko daleko da čak i Papa odgađa njegovo proglašenje svetim. “Mi moramo na svaki način koliko je moguće zaustaviti srpsku propagandu, jer ne smijemo dozvoliti da naša djeca i unučad povjeruju srpskim lažima”, kaže Esther Gitman. Ona se zalaže da se što više istinitih knjiga o slučaju Stepinac stavi na mrežu Amazona, pa spominje knjigu “Slučaj kardinala Alojzija Stepinca”, tiskanu još 1953. godine.
Ta velikosrpska propaganda nastavljena i filmom “Dara iz Jasenovca” koji je Srbija čak kandidirala za Oskara, ali je očito da je taj pokušaj propao na samom startu, jer je vodeće glasilo holivudske filmske industrije raskrinkalo film kao običnu propagandu. U tom subverzivnom ratu protiv Hrvatske poslužio je i prošlogodišnji pobjednik Pule “Dnevnik Diane Budisavljević” koji se temelji na iskrivljenim povjesnim činjenicama s krajnjim ciljem ocrnjivanja hrvatskog naroda kao genocidnog. Ovom prilikom valja podsjetiti na jedno istraživanje što ga je provelo ugledno američko sveučilište Berkeley u Kaliforniji. To istraživanje ispitivalo je stupanj tolerantnosti pojedinih naroda i država, pa je između 132 države Hrvatska u posljednjih nekoliko godina među 20 najtolerantnijih zemalja na svijetu. Godine 2018. bila je čak plasirana na 11. mjesto. Hrvatska se nalazi u društvu Nizozemske, Švedske, Norveške, Portugala, Irske, Velike Britanije, Kanade, Finske, Luksemburga, Danske, Njemačke i Austrije. Po tom istraživanju Srbija je 2019. godine bila 40. Bosna i Hercegovina 45.. Mađarska 52., Slovenija 20.. Italija 25.. a Crna Gora 81. Ta važna sociopolitička informacija nije našla mjesto u vodećim hrvatskim medijima, osim u jednom, što samo potvrđuje činjenicu da u subverzivnom ratu protiv Hrvatske zataškavanjem pozitivnih vijesti, drugim riječima prikrivenim “lažnim vijestima” sudjeluju vodeći tiskovni i elektronski mediji u zemlji. Tako je i u ovom slučaju Esther Gitman primijenjena “silenzio stampa” ili “zaustavite Reuters”.
Vjekoslav Krsnik
