Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Prije nego pređem na temu siguran sam da ste svi vi koji razmjenjujete šale, ali i pametne i lijepe stvari putem „pametnih telefona“, naišli na šalu Grunfa koji kaže: „Ja šutim. Ti šutiš. On šuti. Mi šutimo. Vi šutite. Oni kradu“, ali za ovo o čemu želim pisati i svima se obratiti, moglo bi biti: „Ja šutim. Ti šutiš. On šuti. Mi šutimo. Vi šutite. Oni sotoniziraju hrvatsku obitelj i pljuju po Hrvatskoj.“ Ono što nisam siguran tko su to „ONI“ ostaje za provjeriti, ali to neću uraditi ja nego one brojne službe ove hrvatske „pravne države“, a kako Grunf kaže te službe za sada „šute“.

Ali idemo po redu.

Sjetimo se malo povijesti i datuma 07. rujna 1566. kada je pao Siget koji su Turci pod vodstvom Sulejmana I Veličanstvenog opkolili 05. kolovoza iste godine. Siget je bilo važno hrvatsko uporište koje se našlo na putu Osmanskoj sili na putu prema Hrvatskoj, Mađarskoj i Beču. Omjer snaga je bio oko 100.000 Osmanlija i oko 2.500 Hrvata branitelja Sigeta. Kada se Siget više nije mogao braniti, jer su Osmanlije zidine potkopali i minirali, Nikola Šubić Zrinski odlučio se na izlaz iz Sigeta i na samoubilačku borbu sa Osmanlijama te je ubrzo nakon izlaska iz utvrde pao mrtav pogođen hicima janjičara. Drugi dan, 08. rujna, njegova glava i glave njegovih suboraca bile su istaknute na kolcima oko Sulejmanova šatora. Opraštajući se od sina Jurja i žene 07. rujna 1566. rekao je: Sinko moj predragi, ti sam to dobro znaš da mi j’va Sigeti moju glavu zgubit.“ Njegov poraz i pogibija bio je za Hrvatsku, Beč i Budim pobjeda, jer su Osmanlije ipak bile oslabljene nakon Sigeta da bi nastavili sa planiranim pohodom na sjeverozapad. Tako oslabljeni, ali još uvijek opasni za Beč i Budim, 17. veljače 1568. potpisan je mir između Habsburgovaca i Osmanlija. Siget i Nikola Šubić Zrinski ostali su zabilježeni, ne samo u časnoj povijesti Hrvatske, nego i Austrije i Mađarske. Ono što je za nas Hrvate i Hrvatsku posebno važno je slavna opera i pjesma „U boj u boj…“ koji pričaju o tom slavnom događaju.

Zašto to govorim?

Evo, Hrvatska se, kao članica EUa promovira kao država širokih pogleda i vjerskih sloboda pa je 07. rujna 2022. upriličeno otvaranje džamije u Sisku, na što je došao i sam turski predsjednik Erdogan koji je tom prilikom rekao: „Hrvatska je europski prvak po poštivanju prava i sloboda muslimana“. Dobro, eto, Erdogan nas je počastio, ali nam se i narugao. Doći u Sisak i otvarati džamiju 07. rujna čista je provokacija što nijedna uljuđena država to ne bi dozvolila, ali eto, Hrvatska je „europski prvak u poštivanju prava i sloboda muslimana“,,, prvak nepoštovanja svoje povijesti.

Ali da se ne shvati krivo, nemamo mi ništa protiv muslimana, jer oni su dio hrvatskog povijesnog bića i dokazali su se u svim ratovima za Hrvatsku, pa i u onim ratovima u kojima smo gubili dio po dio Hrvatske. Hrvatski su se muslimani pokazali kao časni Hrvati braneći Hrvatsku u svim ratovima i zato im hvala. Imam među njima dosta prijatelja, od onih sa kojima se gostimo pečenim odojkom, klempom, pa do onih koji to izbjegavaju, iako vole zaviriti u čašicu, tako da nemam loše riječi za Hrvate muslimanske vjere. Dakle, nisu u pitanju muslimani, a ni džamija u Sisku, nego mi koji ne poštujemo svoju povijest pa tako ni hrvatsku današnjicu. Da ne griješim dušu, jedini je hrvatski predsjednik Milanović nešto rekao u smislu „Erdogan i ja ne slažemo se u svemu, ali baš zato trebamo više komunicirati“,,, političko obrazloženje, ali barem da je netko rekao Erdoganu da se „ne slaže“ iako ostaje pitanje „u čemu“,,, ali to je politika pa eto…

A da je problem naše današnjice veliki problem, pobrinuli su se plakati u Zagrebu. O čemu se radi?

Napustio sam Zagreb početkom rujna i otišao u Split radi fakultetskih obaveza, ali prijatelj mi je poslao slike koje vidite u naslovnici. Zatim su se pridružili i brojni drugi sa istim slikama i svi se zgražaju i ne vjeruju da je to istina. Ne vjeruju da se to pojavilo u glavnom gradu Hrvatske. Ne vjeruju da se to poklopilo sa dolaskom Erdogana, ali zastava u pozadini to potvrđuje. Na plakatu piše: „Disgusting but I tolerate“, odnosno, na hrvatski Odvratno ali ja toleriram“. Odmah uz taj plakat je nekakva modificirana zastava EUa, a u pozadini druge slike su zastave Hrvatske i Turske. Dakle, na slici se vidi kako za stolom ruča hrvatska obitelj kojoj je u pozadini križ kao znak obiteljskog mira i zajedništva. Zar je moguće da je takva mirna, kršćanska hrvatska obitelj nekome DEGUTANTNA? Zar je to moguće? U Hrvatskoj koja je dominantno katolička, pa i kršćanska, pitam se tko ima pravo sotonizirati hrvatsku obitelj koja svoj mir, zajedništvo i ljubav gradi na KRIŽU, simbolu hrvatske države.

Tko to sotonizira hrvatsku obitelj? Kome je hrvatska obitelj odvratna, ali je ipak tolerira? Ja ne znam tko je sebi uzeo za pravo sotonizirati hrvatsku obitelj koja je stup cijelog hrvatskog društva, ali me još više zabrinjava što se svi zgražaju na ovim društvenim mrežama i kontaktima, ali nitko ne reagira. Čudim se mojim dragovoljcima i braniteljima koji kao da su zaboravili da smo na prvoj crti bili sa krunicom. Čudi me Hrvatska Vlada koja je na misi kada su važne svetkovine, a sada ne reagira. Čudi me Hrvatski Sabor koji je isto na misi, a sada ne reagira. Čudi me predsjednik Milanović koji isto šuti. Čude me državni organi reda i mira koji kao da ne vide što je na ulici. Čudo me gradonačelnik Zagreba u čijem se gradu sotonizira hrvatska obitelj, a koji ne reagira. Čude me sve građanske udruge koje šute. Čudi me i Hrvatska biskupska konferencija koja je uvijek zdušno branila hrvatsku kulturu i društvo, a sada još uvijek šuti. Čudi me sve ovo i žalosti i pitam se u kakvo smo se ovo društvo pretvorili. Gledamo i zgražamo se nad mnogo čime, ali šutimo. Kao da zaboravljamo da šutjeti i ne reagirati znači pasivno sudjelovanje i odobravanje, a znam da ne odobravamo ovakve napade na hrvatsko društvo i stupove hrvatske države.  

I sad na kraju, postavljam ono pitanje na početku, tko su to „ONI“? Rečeno mi je da je to djelo zagrebačkog gradonačelnika i stranke „Možemo“. Ne znam tko su ti „ONI“, kažu, gradonačelnik Tomašević i „Možemo“, ali teško mi je to vjerovati, jer je ovo prestrašno, ali netko je ipak stavio ove plakate. Komunalni redati Zagreba, policija i svi drugi, čitaju plakate pa valjda se zna tko stavlja ovakve plakate po Zagrebu. Teško mi je povjerovati da se to dešava u Zagrebu, glavnom gradi Hrvatske, ali onaj tko je ovo uradio zaslužuje svaku osudu, sankcioniranje i društveni prezir.

Ljudi moji dragi,,, prosudite sami zašto šutimo, jer ako šutimo onda se ne trebamo čuditi svom zlu koje je zagospodarilo Hrvatskom. Ovo je samo jedan dobar, nemio primjer, zašto nam mladi obrazovani građani i njihove obitelji odlaze iz Hrvatske.

U ovim uvjetima nemamo temelja reći tim mladim hrvatskim obiteljima „ne idite iz Hrvatske“, jer ovo nije za trpjeti i u tome živjeti i odgajati djecu. Umjesto uljuđene, mirne, bogobojazne hrvatske obitelji što se nudi kao bolje? Što nam se nudi kao temelj hrvatskog društva? Obitelj je hrvatska svetinja i ne dirajte je!

Vi koji na ovakav način izražavate mržnju prema Hrvatskoj, sramite se, jer se za ovo nismo borili u Domovinskom ratu da bi se vi danas „uhljebili“ pa vam ni to nije dosta nego rušite temelje ove hrvatske države.

Bože oprosti nam svima,,, i ovima koji čine zlo i nama koji šutimo i sve to gledamo.

Dr. sc. Tihomir Luković


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika