Podjeli
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    3
    Shares

Dr. sc. fra Mario Knezović rođen je  u Posušju, selo Broćanac, zaselak Širića Brig, kao deveto dijete u obitelji Ljube i Zore r. Grubišić. Sjemenište s klasičnom gimnazijom od 1989. do 1993. pohađao je u Dubrovniku, Visokome i Sinju.

U Franjevački red stupio je 1993. na Humcu. Fakultetsko obrazovanje, diplomsko i poslijediplomsko pohađao je na Sveučilištima u Zagrebu i Mostaru. Osim teologije i filozofije uže znanstveno područje studiranja mu je novinarstvo, političke znanosti i komunikologija. Doktorsku disertaciju je obranio 2018. s titulom doktora znanosti iz područja informacijsko-komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću. Boraveći kao student u Zagrebu, bio je jedan od osnivača Zavičajnoga kuba hercegovačkih studenata te je potaknuo izdavanje studentskoga časopisa »Moj kamen« i bio prvi njegov urednik.

Za đakona je zaređen 1999. godine u Detroitu – Trpy (SAD). Godinu đakonata proveo je u New Yorku. Za svećenika je zaređen 2000. u Chicagu (SAD). Nakon Mlade mise, koju je proslavio 2000., djelovao je u župi i samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru i kao vjeroučitelj u Srednjoj medicinskoj školi u Mostaru. Od 2000. do 2004. bio je tajnik Konferencije viših redovničkih poglavara Bosne i Hercegovine. Ravnateljem Informativnoga centra Mir Međugorje i glavnim urednikom Radijske postaje Mir Međugorje postaje 2001.

U toj službi ostaje do 2005. godine. Od 2005. do 2013. bio je župni vikar, voditelj Frame i srednjoškolski vjeroučitelj u Posušju. Kao autor i suautor sudjeluje u nekoliko knjiga, produkcijskih i multimedijalnih uradaka. Piše u nekoliko časopisa, te je suradnik više medija u Domovini i svijetu. Njegova knjiga pod naslovom „Nisam šutio – otvoreno o Crkvi, politici i društvenim događanjima“ budi poseban interes. Njegova knjiga „Evangelizacija u digitalnome dobu –  Crkva, mediji i odnosi s javnošću“ prva je takvoga tipa na svijetu jer je istražila koje alete i tehnike Crkva u BiH upotrebljava u svom navještaju i javnome govoru.

Trenutno je na službi župnika u Kočerinu. Usto, uređuje i vodi neke emisije na Radijskoj postaji Mir Međugorje, suradnik je vjerskoga programa Naše TV i Laudato TV, kolumnist Naših ognjišta, Glasnika mira i Misije.hr. Povremeno održava seminare, predavanja i duhovne obnove u Domovini i po svijetu. Od priznanja koja je dobio najdraži mu je „Zlatni grb Posušja“ koji je dobio „kao prorok u svom zavičaju“ od Općine Posušje. Djelovanje mu se može pratiti putem mrežne stranice www.fratar.net

 

Poštovani  fra Mario, Hvaljen Isus i Marija!

 

A.Š.: Fra Mario, pripremajući se za ovaj intervju, a valjalo je pregledati obilje materijala, od tekstova, radio i TV emisija, vaših objava na FB, shvatila sam kako ste osim što ste svećenik i izrazito svestran u raznim područjima. Vi ste i vrstan novinar, kolumnist, voditelj, sugovornik. Imate bogato obrazovanje ali i iskustvo. I sve to kao svećenik, od zaređenja 1999. u Detroitu, do povratka u zavičaj. Moju pozornost privukli ste svojim emisijama Agape a potom javnim istupima kad ste stali u obranu župnika i Crkve u Splitu iz Sirobuja.

Danas, u vrijeme pada crkve, ja kažem i predaje, više nemamo puno izbora.  Molitve, slavljenje Svete mise ušli  su u naše domove, što ipak do ovog epidemijskog  projekta nije bilo uobičajeno. No, ako se ne obratimo svi će mo propasti, Isus kaže, zar ne?

 

Fra Mario Knezović: Teška je riječ pad Crkve ili predaja. Bliže smo istini ako bi kazali da se Crkva nije najbolje snašla u izvanrednim okolnostima. Nitko neće reći trebalo je srljati, junačiti se i opirati odlukama stožera. Ono što kao komunikacijski stručnjak smijem zamijetiti je slijedeće. U vremenu nagle krize izostalo je krizno komuniciranje. Crkva, koja ima manji broj takvih stručnjaka, nije za njima posegnula. Na temelju medijski krivo postavljenih uputa stvaran je prostor za različita tumačenja i nagađanja. Drugo što je važno bilo je to da se nikada nije trebalo izgovoriti kako nema Svete mise ili kako su crkve zatvorene. Sveta misa je misterij koji nadilazi prostor. To je eksteritorijalno i planetarno događanje. Nisu se dovoljno spretno domislili načini kako i u tim okolnostima vršiti liturgijski i sakramentalni život. Imam dojam kako se više smišljalo kako teološki ili liturgijski opravdati novonastale odredbe nego kako ostaviti kanone kako bi se prišlo čovjeku. Međutim, unatoč svemu, s radošću možemo reći da je Crkva učinila neizmjerno puno i sam Bog zna što bi bilo s mnogima da im iz okrilja Crkve i njezinih pastira nije dolazila potpora, molitva, snaga. Crkva je putem medija i društvenih mreža izišla iz sakristije u koju je se trpa nasilno i prišla mnogima koji do tada nikad nisu bili bliski Crkvi. Bog nije došao ovaj svijet osuditi i uništiti, nego spasiti i obnoviti. Kad je Isus plakao nad Jeruzalemom, a to bi mogla biti slika svijeta, rekao je da se uzvisio do neba, ali da od njega neće ostati ni kamen na kamenu. Dakle, čovjek bira svoju propast. Ako porušimo sva moguća pravila i nametnemo diktaturu relativizma onda smo sami izabrali put.

 

A.Š.: Čitajući vaše FB statuse naišla sam na jedan koji nas povezuje, datum 6. prosinca, dan Svetog Nikole. Vi ste, pišete, tog dana primili službenu diplomu doktora znanosti, odblokirali su vam FB! (tu ste me dobro nasmijali obzirom da ja nikada nisam imala FB) a ja tog dana imam rođendan. No, vraćam se na vaš doktorski studij i doktorsku disertaciju iz komunikologije, točnije  iz  područja informacijsko-komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću. Recite nam nešto o tom periodu vašeg života i rada. Što Vam je obilježilo to razdoblje? Od kuda vi i mediji?

 

Fra Mario Knezović: Često volim kazati kako su mediji došli k meni, a ne ja njima. Već u gimnazijskim danima, dok je rat počeo plamtjeti, uključio sam se u medijski rad. Bio sam ratni izvjestitelj i radio sam brojne druge stvari. Kao student u Zagrebu bio sam suradnik Glasa Koncila i urednik studentskih novina Moj kamen. Odmah nakon prve godine svećeništva imenovan sam ravnateljem, te glavnim i odgovornim urednikom Radiopostaje Mir Međugorje. Tu sam već dvadeset godina djelatan. Iskustva imam i s televizijskim  novinarstvom i kolumnist sam Naših ognjišta i različitih medija. Moj poslijediplomski studij bio je komunikacijski i medijski usmjeren. Za doktorsku disertaciju izabrao sam temu koja do tada ni u jednoj državi svijeta nije rađena. Naime, dao sam si zadatak istražiti i kroz hipoteze dokazati u kojoj mjeri i na koji način Katolička crkva u BiH koristi sredstva društvenoga priopćavanja u procesu evangelizacije i javnih nastupa. Kasnije je taj rad izišao u obliku knjige. Ponosni smo sa Sveučilišta u Mostaru kako je ta knjiga postala polazište za mnoga druga istraživanja medijskoga djelovanja Crkve u svijetu. Posebno sam izabrao granu Odnosa s javnošću jer smatram da u naše doba bez dobrog znanja komunikacije s ljudima i vjernim pukom Radosnu vijest ostavljamo u arhivi, a ta vijest mora doći do svakoga čovjeka. Bez modernih informacijskih pomagala to nije moguće. Crkva bez medija u današnjem vremenu je sakata i hroma. Mediji joj daju mogućnost stići do svakoga srca. Tužno je da toga još svi u Crkvi nisu svjesni.

 

A.Š.: Vaša knjiga čiji naslov već sve govori:  „Nisam šutio – otvoreno o Crkvi, politici i društvenim događanjima“ budi poseban interes. Što vam je bila nit vodilja stvarajući je, što ste čitateljima sve željeli prenijeti?

 

Fra Mario Knezović: Ta knjiga je doživjela četiri veće naklade, a nije prodavana ni u jednoj knjižari. Interes ljudi je bio takav da je knjiga išla s kućnoga praga ili na predstavljanjima gdje se znalo okupiti više od 600 osoba. Knjiga donosi moje oglede na Crkvu, politiku i društvo. Pokušao sam, očito uspješno, ući u analizu stvarnoga stanja, prikrivenih istina, manipulativnih težnji, bolesnih nastojanja i nelogičnosti koje su se nametale kao razborite. Raskrinkavao sam mutne igre i laži. Analizirao sam djelovanja pojedinaca iz javnoga života. Rušio sam lažne slike o ljudima i pojavama. O politici sam pisao bez rukavica i bez diplomatskoga žargona. Zašto sam to pisao? To i jest ključno pitanje koje najviše govori o stanju društva u kojem živimo. Volim reći da je sramota da sam ja to morao pisati. To je zato što u društvu imamo stanje zabijanja glave u pijesak i idemo kao guske kroz maglu. Nitko da digne glas. Šutnja se nametnula kao princip uspjeha i penjanja da društvenoj ljestvici karijerizma. Očekivao sam da će netko drugi to pisati. To nisam dočekao. Morao sam uzeti pero i u ime tisuća prešućenih, obespravljenih i ojađenih pisati i biti njihov glas. Ako sam bar malo uspio to mi ide na čast. Istrpio sam brojne pritiske u ime maloga čovjeka.

 

A.Š.: Kao obrazovan  ali i iskusni čovjek iz medija,  recite nam što je to danas krivo pošlo s medijima?  Pogubili su se, postali su opasni za javnost, čak i u velikoj mjeri  unose strah, paniku pa čak i ugrozu  za narod.  Zašto je to tako? I zašto o tome struka, prije svega psiholozi i psihijatri, uopće ne govore?

 

Fra Mario Knezović: Papa Pio XII. je s pravom govorio da su mediji divni Božji darovi. Dakle, oni su po sebi i u sebi dobri. Problem nastaje kad su ljudi od tih divnih Božjih darova načinili spilju razbojničku. Mediji daju osjećaj moći. Bog je za mnoge od njih Fake news. Trka za profitom nema vremena misliti na dušu i Boga. Svatko u virtualnome svijetu želi biti „netko“. Baš u tom nadmetanju bitku nad biti nosi ono što se zove imati. Svijet duhovnosti, filozofije, karizme i mistike nije više in. Na to se odmahuje rukom. Kesa sa srebrnjacima postaje poluga moći. Sijanjem straha i učeći ljude pokornosti stvara se plodno tlo za manipulaciju. Nekad su mediji bili servis javnosti, a danas su se pretvorili u polugu moći koja promiče nečije interese i stoje u službi osvajanja vlasti i ekonomskoga probitka. Kako možemo od mainstream medija očekivati da u emisije zovu psihologe, psihijatre i duhovnike kad njima ide u prilog da postoji što više pacijenata i konzumenata njihova sadržaja. Pametni i produhovljeni će ih skužiti. Trezveni, zdravi, hrabri njima nisu publika. Stoga, mislim da vrijeme otpora mora biti snažnije. Uzet će nam uskoro i alternativne medije. Kontrola društvenih mreža je cenzurirana, a uskoro će biti blokirana ili skupo naplaćivana. Sva bit se svodi na ono što je Chomsky izjavio da su današnji mediji spoj bitnih laži i ne bitnih istina. O medijskoj pismenosti da i ne govorim. Primjerice kupimo četku za čišćenje toaleta i dobijemo uputstvo za korištenje, a o medijima nas nitko ne uči kako ih koristiti. Dapače, što gluplji gledatelji, čitatelji i slušatelji njima bolje.

 

A.Š.: Zapeo mi je za oko jedan citat koji ste koristili baš u ono vrijeme „napada“ na Crkvu i svećenika u Splitu, gdje citirate ulomak iz osmog poglavlja starozavjetne knjige proroka Jeremije  koji kaže: „Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate. Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori ‘Što učinih?’ Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti.  A moj narod ne poznaje suda Jahvina.“

Što se to događa s našim narodom? Do kad će mo lutati?

https://www.tomislavcity.com/fra-mario-knezovic-tko-je-kriv-fratar-ili-novinarka/

 

Fra Mario Knezović: U Starome zavjetu kod proroka  Hošea čitamo: „Moj će narod biti uništen, jer mu fali znanje, jer si ti odbacio znanje, zato ću te ja odbaciti“. Mi idemo od jedne do druge skrajnosti. Kao svi sve znaju, ali kad dođe do neke konkretne stvari nigdje nikoga. Svijet je pun „sveznalica“ a o koronavirusu ne znamo ništa. Ljudi svoja znanja prikupljaju iz riznica površnosti i sarkazma. U mojoj emisiji Davor Pavuna reče kako su Hrvati lijeni i ne čitaju. S time se potpuno slažem. Lakše je živjeti pod parolama i doskočicama, nego zasukati rukave i tražiti argumente. Koga danas zanima arhivska građa i čitanje debelih knjiga. Na cijeni su knjige nekakve samopomoći i najniži sadržaji ljubavnoga karaktera. Jedan od sedam darova Duha Svetoga je znanje. A u vremenu kad ljudska oholost jaše na magaretu taštine koga zanimaju darovi Božji. Školstvo i fakulteti u mnogoj mjeri su postali „Djeda mrazovi“ gdje se dijele željene diplome. Koga briga znanje? Kad imate ljude koji nemaju znanje oni lako postaju vaši podanici. U tom stanju čovjeku se lažno daje pravo na mišljenje. A što vam znači pravo na mišljenje ako vam nisu ponuđeni argumeti i nemate pravo na činjenice. Za većinu poslova se ne traži znanje nego podobnost. Meritokracija je pokopana. Na djelu je bezuvjetna pokornost vođi ili korporaciji. Duboka je to priča o kojoj je hrvatski književnik i dramatičar Mirko Božić rekao: „Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka“.

 

A.Š.: Rekli ste tada, u svoj osvrtu na ovaj događaj u Splitu  „kako je Hrvatska „okupirana“ mediokritetskim stilom gledanja na stvari“. Tu se s vama u potpunosti slažem, no, molim vas pojasnite nam preciznije na što sve mislite.

 

Fra Mario Knezović: O događaju u Splitu iz Sirobuja mnogi su se raspitali. Mnogi su se odmah svrstali na ovu ili na onu stranu i ne tražeći adute argumenata i snagu činjenica. Tipičan navijački pristup. Kriterija nema. Vlast, a što bi drugo od ovakve preplašene vlasti očekivali, stala je izravno na stranu „napadnute“, kažu i pišu „napadnute“, novinarke. Isto tako, odmah se išlo i požurilo s kaznenom prijavom župnika. Po meni, jer znam kako mediji funkcioniraju, niti je u ovom slučaju kriva novinarka niti župnik. Kriv je medijski poslodavac i slični takvi poslodavci koji na najveći kršćanski blagdan nemaju namjeru izvijestiti kako je Isus uskrsnuo, nego kako netko bez dopuštenja mjerodavnih slavi Svetu misu i od toga prave javni skandal. To što se vlast požurila prikloniti novinarki i mediju samo govori kako je Hrvatska „okupirana“ mediokritetskim stilom gledanja na stvari. Svi kao daju slobodu medijima, brane novinarku, a nitko ne osluškuje svoje birače, njihova prava, svoje vjernike i njihove osjećaje. Kao čovjek Crkve, ali i kao čovjek medija, mogu konstatirati da mi žao novinarke koja je doživjela neugodnosti, ali i župnik ima pravo dobiti malo medijskoga razumijevanja. Mediji dovode ljude na vlast. Ta vlast onda vraća novcem i sinekurama medijima i tako se to vrti u krug. Kako ne reći da nam je društvo okupirano mediokritetskim ponašanjem kad vlada oskurnome portalu Index daje ogroman novac. To što Index i slični zagađuju društvo nije nagnalo ekološke udruge na reakciju. To je ekološki problem i problem higijene duše. Da ne spominjem i brojne druge. A što im je posao: blatiti Hrvatsku, Crkvu i vrednote. Šuti se na to jer mediji vladaju i stvarju preko noći pokojnike i pukovnike.

 

A.Š.: Prošle godine jedan potez naše bivše predsjednice sve nas je zgrozio, sablaznio , kako ste to vi napisali. Kako „kraljici u Hrvata“ (a stvaramo ih na svakim izborima jer još uvijek nismo svjesni prihvatiti činjenicu kako se izbori održavaju negdje drugdje puno prije datuma izbora), gospođi Kolindi potez „srednjeg prsta“ ni najmanje nije bio sablažnjiv?

Prije svega jer je majka, žena, kaže vjernica. Taj njen srednji prst pokazala je u trenutku kad su se vodile raspave oko pobačaja. Vi ste tada rekli: „Ako je ovo po njoj korak naprijed, a zabrana pobačaja povratak u srednji vijek, sve je jasno. Biram srednji vijek i ako treba kameno doba samo ne ovakvu naprednost. (Moja duboka isprika što moramo i morate vidjeti ovu fotografiju). Ne pokazujte djeci i mladima da vide kakvi loši tipovi žive oko nas. Neka joj Bog bude milostiv!“

https://www.tomislavcity.com/fra-mario-knezovic-zgrozen-sam-ovo-je-sablazan/

I opet se u potpunosti slažem s vama. I kao majka i kao žena. Što se to događa u društvu, kuda sve to vodi?

 

Fra Mario Knezović: Ponašanje bivše predsjednice i pokazivanje srednjega prsta ne može se svesti pod rubriku slobode umjetničkoga izražavanja. Da je ona Frljić možda bi to i moglo. Frljiću se u Hrvatskoj bez problema dopušta da sve obeščasti. Kod bivše predsjednice je problem višeznačan. Ona se kao kandidatkinja stranke, koja za sebe kaže da je demokršćanska, kandidirala. To bi sa sobom, ako smo iskreni, trebalo nositi i određeni vrijednosni sustav. Ali istini za volju Kolinda Grabar Kitarović je po tko zna koji put pokazala da HDZ nije stranka koja iskreno drži do kršćanskih vrednota i općeljudskih vrednota prava nerođene djece. Pitam se bi li bilo prsta da je pobijedila? Vjerojatno ne. Tada bi i dalje nastavila igrati ulogu konzervativno-demokršćanske predstavnice. Hrvatska politika i jest otužna zbog toga. Političari igraju uloge. Većina od njih mogu bez ikakvih zapreka biti članovi bilo koje stranke. Oni samo igraju ulogu u tom trenutku. Sve je predstava. Zato se čudim čemu finaciranje, da budem sarkastičan, kazališta kad se predstave od tragedija do satire odvijaju na političkoj sceni besplatno. Uskoro će korizma i preporučam bivšoj predsjednici, kao što je to učinila na početku mandata, da ode u crkvu i pospe se pepelom u znak kajanja. Bog je milostiv!

 

A.Š.: Imamo divne mlade ljude. Žive u teškom i nikad viđenom vremenu, „plivaju“ i snalaze se, osjećaju ogroman teret po raznim izvorima, no, bore se. Većina ne odustaje.

Niti od obitelji ali niti od naše Crkve, iako je ona odustala od nas, nažalost. Vaš rad s mladima osobito je poznat te vas molim recite nam malo o FRAMA aktivnostima i kako se borite u ovom ludom vremenu zapreka i planiranog otuđenja čovjeka od čovjeka.

 

Fra Mario Knezović: Moja iskustva s mladima su predivna. Imamo divnu mladost. Ali muka me uzme kad znam da će ih stariji iskvariti. Iskustvo mi je kako mladi hoće izazove i treba im jasno artikulirati što se od njih traži i očekuje otklonivši „slatke“ priče kako je taj put lagan. Zato mlade nemojmo pokušavati izolirati i sankcijama zaštićivati od ponude svijeta, nego svoje snage usmjerimo da im pomognemo da znaju kritički promatrati društvo i birati između dobra i zla.

Na prigodnoj izložbi zamijetih uradak jednoga gimnazijalca koji je načinio fotografiju scene na kojoj su spremne kamere, upaljeni reflektori i samo se čeka izvođača. Nasušna potreba i čežnja mladih je biti netko i stati na scenu. Svakodnevno su izloženi televizijskome terorizmu koji donosi programe o lakim uspjesima, zvjezdanim i slavnim trenutcima pojedinaca i grupa ljudi. Programi u kojima se bez muke i kriterija znanja dolazi na ekrane, najpogubniji su upravo u toj lišenosti truda, muke i znanja. Kad se ovome pridoda i društvo koje robuje korupciji, mitu, „vezama“ onda nije teško zaključiti kako mladi promatrajući tu stvarnost zaključe kako se baš i nije neizostavno truditi kad se može do „uspjeha“ doći na brži i lakši način.

Zabrane i getoizacija nisu put koji bi mogao polučiti učinak. Čovjek je općenito, a mladi napose, svakodnevno stavljen pred razne ponude, izbore, odluke, svrstavanja… Osoba postaje žrtva potrošačkoga društva. I čovjek, napose još ne izgrađen, postaje roba i predmet tržišta.

Na upit što je lijep i sretan život jedan francuski pisac je kazao da je to mladost puna snova koji se jedan za drugim u životu ostvaruju. Mladi su sanjari i to im pravo ne treba uzimati niti ubijati njihovu maštu koja stvara vizije svijeta, koji nije, doduše realan, ali ponekad ipak ostvariv. Hoću mlade sanjare, buntovnike, s kritičkim duhom, spremne na rizik. Duša me boli kad vidim kako se mladi uključuju u stranačku mladež kako bi se uhljebili. A sjetimo se hrvatskoga proljeća kad su mladi riskirali karijeru i posao za ideale. Eto, to je ta velika razlika – naše sada i naše nekada.

 

A.Š.: Neviđen je u društvu udar na brak, i vi o tome tako govorite a mi koji pratimo vaš rad još od ožujka 2020. zapamtili smo jedno vaše izvrsno obraćanje mladima na Duhovnom seminaru u Kočerinu kad ste rekli:  „Dragi mladi, iskrena ljubav će vas uvijek dovesti do seksa, ali vas seks nikada neće dovesti do iskrene ljubavi. Zato ne žurite u spolne odnose koji će vam puno više odnijeti, a osim grižnje savjesti, ništa vam neće dati.“

https://hkm.hr/obitelj/fra-mario-knezovic-nuzno-je-zaustaviti-udar-na-brak-obitelj-i-spolni-zivot-mladih/

Što možete poručiti mladima u ovim teškim vremenima baš za njih?

 

Fotografija: Stipe Kvesić

 

Fra Mario Knezović: Pričat ću kroz jednu anegdotu. Vozim se sa studentima. U automobilu idu vijesti i izjava nekog estradnoga umjetnika. Svi slušamo. Pitam mlade što je ovaj kazao bitno? Šutjeli su ili govorili nebitne podatke. Onda sam im istaknuo kako je taj čovjek izgovorio kako je to djelo načinio sa svojom sadašnjom suprugom. Eto, tu leži ključni problem. On kaže sadašnjom ženom. Očito je nekima brak, vjernost, izgovoreno obećanje samo privremeno. Uzmi, probaj i baci. Brak se ne želi smatrati nečim trajnim. S takvim polazištem mladi su zbunjeni. Vanjska očitovanja hollywoodske ljubavi su uznapredovala. Sve pršti od poljubaca i ljubakanja, a prave ljubavi nigdje. Čovjeka se svodi na tijelo – potrošni materijal. Važno je ponoviti kako je brak prije svega savez čovjeka (muško i žensko) s Bogom i među njima. U obiteljima gdje se raspao brak nastaju tektonske promjene – kaos. Djeca najviše trpe. Djeca trpe i šute. Zbog takva bolnoga stanja ne vidim da se javljaju BaBe i Veljače ili razne Rudanke i Srnavke. To im je valjda uredu da djeca pate. Djeca trpe rastavu i nevjernost roditelja. To je istina koju provjereno znam. Zar to nije nasilje i stres nad djecom? Seksualizirano društvo juri u tuđe postelje bez odgovornosti za svoje čine. Seks bi trebao biti plod ljubavi, vjernosti, saveza. No, mnogi su ga pretvorili u najnižu strast. Još mi je najgore kad kažu „seks bez obveze“. Što to danas ima bez obveze? Živjeti bez savjesti i odgovornosti značilo bi sebe svesti na životinjsku razinu, bez da vrijeđam životinje. Svetost braka i obitelji je budućnost čovječanstva. Bez tog poretka i te institucije postat ćemo bezlično krdo, a svijet strava i užas. Srećom mogu posvjedočiti kako se rađa naraštaj koji promiče čistoću prije braka, vjernost, borbu protiv pobačaja. Takvih mladih je sve više. To budi nadu.

A.Š.: I za kraj ne mogu odoljeti a ne upitati vas za nikad viđeno slušanje jednog intervjua 27. siječnja 2021. u emisiji Agape  s tornado gostom, našim uglednim svjetskim znanstvenikom,  prof. Davorom Pavunom.  Još uvijek se priča o tom intervjuu. Sigurna sam i vi slušate isto. Izazvao je ogromnu znatiželju među svim strukturama, od običnih vjernika do politke. Što nam danas, s odmakom od desetak dana, što nije puno a dojmovi su svježi, možete reći o tom jedinstvenom intervjuu u živo s prof. Pavunom?

https://www.tomislavcity.com/davor-pavuna-u-programu-radiopostaje-mir-medugorje-je-li-na-pomolu-novi-cijepogenocid/

 

Fra Mario Knezović: Davora Pavunu poznajem godinama. Njegov privi dolazak u Hercegovinu u Posušje bio je pravi bum. Tada se na predavanju okupilo više od 3 tisuće ljudi. Davor ruši dirigirani svijet i uspostavljeni poredak. Davor ruši zidove koji stavljaju granice. U mojoj emisiji Agape, koja upravo 12. veljače obilježava svoje tisućito izdanje, Pavuna je gostovao više puta. Posljednje gostovanje je bilo razotkrivanje i raskrinkavanje svjetskoga poretka u nastanku. Izrekao je brojne prešućene istine. Njegova tvrdnja kako je Hrvatska Soroš-Udba država je utemeljena. Dobro je da u društvu imamo takve ljude. Pavuna je svjestan da on nije teolog i da ga malo lošije ide Crkveni nauk, ali on svjedoči svojim iskustvom susreta s Bogom u vjeri. Naravno da njemu neće biti vrata mainstream medija otvorena. Sad znaju tko je i što zastupa. Takvi su osuđeni na medije u kojima nema cenzure, a jedan od takvih medija je Radiopostaja Mir Međugorje.

 

Hvala Vam velika na Vašem vremenu  fra Mario!

Razgovarala: mr. sc. Arna Šebalj

Izvor: logicno.com

 


Podjeli
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    3
    Shares
  •  
    3
    Shares
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema