By Naziv je izložbe s kojom se nakon 50 godina aktivnog bavljenja slikarstvom korčulanskoj publici predstavlja sugrađanin autor izložbe Abel Brčić. Rođen je 1956. u Žrnovu na otoku Korčuli. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Splitu 1978. klasi prof. Ante Kaštelančića studijsku grupu Likovnih umjetnosti.
Žrnovo je poznato po svojoj tradicionalnoj arhitekturi, očaravajućim krajolicima i vrlo bogatoj kulturnoj baštini. Pogled na Žrnovsku kotlinu inspiracija je brojnim umjetnicima, književnicima, slikarima. Najbolji kist poklonio bi se toj životnoj slici koju čine brda u okruženju, i kamenih kuća razasutih u četiri slikovite i jedinstvene cjeline. Upijajući pogledom kamene kuće, dvorišta, graditeljske elemente arhitekture i pogled s Brda, na pejsaž, koji balansira između brda i polja, s pogledima koji sežu prema moru. To podneblje bilo je i ostalo inspirativno za autora koji svoj prepoznatljivi stil gradi i njeguje već pola stoljeća. Prvu samostalnu izložbu imao je u Korčuli 1980. godine, i nakon toga slijede brojne izložbe: Dubrovnik, Zagreb, Split, Korčula, Dugi Rat, Orebić, Lumbarda, Kastav. U Njemačkoj (Witten, Paderborn, Herne, Una) u Francuskoj (Boulogne sur Mer). Skupne izložbe su brojne: Korčula, Ploče, Dubrovnik, Zagreb, Split, Samobor, Brijuni, Sinj, Knin, Čapljina, Mostar, Njemačka (Darmstadt, Langen, Dietzenbach, Mühlheim i Rüsselsheim am Main) Australija (Melbourne) Italija (Rim) Crna Gora (Igalo).
Abel Brčić sudionik je više desetaka likovnih kolonija, koje su u pravilu humanitarnog karaktera. Svoje slike donirao je za humanitarne akcije i razne aukcije za prikupljanje pomoći bolesnima i potrebnima.
Od 1986. član je član je njemačkog udruženja „Savez za slobodnu umjetnost“ (Bund fur Freie angewandte Kunst) u Darmstadtu. Od 2004. član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika – HDLU.
Radio je kao likovni pedagog u osnovnim školama u Žrnovu, Smokvici, a najviše preko 35 godina u Korčuli, do umirovljenja. Za vrijeme pedagoškog rada bio je član inSEA, Međunarodno društvo za obrazovanje putem umjetnosti, UHULI- Udruga hrvatskih učitelja likovne izobrazbe. Za svoj pedagoški rad s učenicima osvojio je brojna visoka priznanja i nagrade, na brojnim likovnim natječajima u Hrvatskoj ali i više svjetskih nagrada.
Autor je udžbenika za Likovnu kulturu Valovi boja 8. Autor je likovnih mapa za 5-6 i 7-8 razred “Pogled-potez”. Radio je recenzije i valorizacije udžbenika od 5-8 razred Likovne kulture “Pogled-potez”.
Od 1980. do danas aktivno izlaže na mnogim samostalnim i skupnim izložbama s eminentnim imenima hrvatske likovne scene. U Zagrebu s Mersadom Berberom, Izvorom Orebom, Emilijom Kalavaris, Vjekoslavom Kulišem, Mijom Kovačićem, Miljenkom Bengezom, Milanom Komljenovićem, Stipom Nobilom, Vojom Radojčićem, Borisom Ljubičićem.
U Splitu je izlagao s Edom Murtićem, Antom Kaštelančićem, Vaskom Lipovcem, Kuzmom Kovačićem, Kazimirom Hrastom, Zlatkom Pricom, Josipom
Botterijem, Josipom Škerljem, Nikolom Reiserom.
Kao vrlo plodan autor, Abel Brčić više od 40 godina u gradu Korčuli ima svoj atelje – galeriju, koju posjećuju brojni posjetitelji i nezaobilazno je mjesto koje turisti i posjetitelji Korčule rado posjećuju. Njegova djela nalaze se u mnogim galerijama i privatnim zbirkama diljem svijeta.
O radovima Abela Brčića, pisali su mnogi.
Tako je likovni kritičar Stanko Špoljarić zapisao:
Abel Brčić u ljepotu prizora upisuje vedrinu. Svojom mjerom slikarske preobrazbe vedutama starih dalmatinskih gradova Korčule, Dubrovnika i pitoresknim zdanjima u blizini mora daje poseban šarm, kako stupnjem kolorističke otvorenosti tako i provedenom stilizacijom. “Veselom geometrijom“ pomaknutih kuteva razigrava plohe skladajući volumene čistih površina, čiste siluete, gradeći svaku scenu jasnim rasterom crtovlja… Gotovo bajkovitosti, jer Brčićevom slikom ušli smo u prostore začudnosti…. „U svakom slučaju Abel Brčić je obogatio suvremenošću hrvatskog pejzažizma (u svoj širini tog pojma)… Neposrednošću iskaza u radosti stvaranja talentom i ljubavi odabrane motive izjednačio je sa samim pojmom ljepote“. Sonja Seferović napisala je: Pri prvom susretu sa slikama Abela Brčića, nemoguće se oteti prvom sugestivnom dojmu, razdraganosti kojom se autor obraća motivu.
Doprinos tom osobnom likovnom rukopisu je crtež u kojem se jezgra grada stisnula poput gnijezda omeđena morskom modrinom u jedan konstruktivistički sukus stvaran i izmaštan kakav zaista predstavlja njegov zavičajni grad Korčula, ili rjeđe birani a jednako uspjeli motivi enterijera u ambijentima primorskih kuća, sve s nekom šagalovski iščašenom perspektivom.
Ta razigrana djela, ne doprinose „nestašluku“samo nemirom crteža i kompozicije nego kolorističkom raspjevanošću, poput poetske maštarije, svojevrsne „ode radosti“. Unatoč svojoj čvrstoj konstruktivnoj gradnji djeluju lepršavo, nadasve optimistično. U toj oduševljenosti i iskrenosti počiva jedna magična privlačnost djela, jedinstvenost koja izdiže autorsku osobitost.
Igor Brešan piše:
…Bilo kako bilo, taj bajkovit svijet, ili bolje rečeno prostor radnje, ima neke posebnosti. Slikar je pedantni restaurator koji bez obzira na turistička ljepotarenja nastoji sačuvati ambijent od devastacija, od terora ljudi bez identiteta, križara globalizacije i promotora instant kultura. Baštinsko je zakon, nasljeđe pređa, svetinja. I koliko god mašta radila kod slikara, sve ipak ima autohtonu vrednotu i titulare, mala mjesta srca moga, Dalmacije. Brčić je spretan meštar detaljiziranja, ali s oprezom, do te mjere da se iskrojene forme ne zagube pod teretom sitnarija, male plastike, ali i ne prekine narativna veza s izvornikom, prizorom iz stvarnosti.
…Brčić poznaje radost i lakoću življenja. Kakve li sreće, slast života smjestiti u sustav koji ne poznaje suludi tempo urbanizacije, političke igre i društvene imperative, ali zato poznaje čarobni eliksir kako vječno ostati mlad.
O njegovim slikama pisane su pjesme, književnica Marija Juračić napisala je ovu:
Dok ljudi dremuckaju
kućice partijaju
oknima namiguju
čemprese zadirkuju.
Plešu tango, plešu rock
naginju se sve na bok
pa se smiju, pa se šale
zvone pjesmom kale male.
Male barke na vrh vode
ljuljaju se, kolo vode
i Sunce se pomolilo
krovove izljubilo.
Struji život, žive boje
Radost puni srce moje.
Abel Brčić ovu je izložbu s razlogom nazvao MOJIH 50 GODINA S KISTOM, velik je to jubilej i kontinuitet neprestane slikarske aktivnosti.
Početkom Domovinskog rata, kada „muze šute dok topovi pucaju“ uključuje se u Domovinski rata, kao dragovoljac. Ovu svoju izložbu želi prirediti u prigodi Dana državnosti. Kao zahvala svima koji su sudjelovali u stvaranju Republike Hrvatske i njene slobode. Ideja i želja mu se ostvarila, izložba je s velikim zadovoljstvom prihvaćena i organizira se u Centru za kulturu u Korčuli.
Svečano otvaranje izložbe najavljeno je za petak, 29. svibnja 2026. u 20,00 sati.
Marko Mujan
