By Trusna zemlja, trusna naša Bosna i Hercegovima. Ne trese joj se tlo, već je trusnost – sudbina BiH. Trusna je od samog svog početka, od ranog svog početka, od njezinih kraljeva kojima se vraćaju današnji njezini političari polemizirajući kojem narodu pripadaju i svojatajući ih svatko sebi. Kojem narodu su pripadali, povijest je davno rekla, ali danas se i povijest izvrće, pa tako oni „treći“ koji izvrću kažu da su autohtoni narod u BiH (Bošnjaci – muslimani), da je sve njihovo, no znamo da su postali tek 1993. godine
Pet stoljeća su nas ugnjetavali Turci, od kojih su oni primili vjeru, neki radi privilegija, a poneki i silom… Pa, sada prosudimo tko je autohtoni?! Kažu kako su Srbi i Hrvati kasnije doselili… Izokrenute činjenice! I povijest, i sve…! Bože, neki čudan narod…
Trideset godina živimo u kakvom – takvom miru, zahvaljujući Dejtonu, ali su se opet probudili stari zahtjevi o premoći jednoga, najbrojnijeg naroda. Snovi o ukidanju konstituivnosti naroda, nijekanje postojanja „drugih“, o „građanskoj“ državi, zbog čega se i ratovalo u Domovinskom ratu. Jer, da su bili ravnopravni, ne bi morali ratovati.
I, kad Srbi i Hrvati danas traže poštivanje Dejtona, bošnjački vođe i „bošnjački“ Hrvat Željko Komšić na sav glas viču da se tako ruši BiH. Član Predsjedništva Komšić, kojeg Bošnjaci „izabraše“ Hrvatima, kaže: „… dužnosnici iz Hrvatske eksentričnim porukama (misli na predsjednika Milanovića koji je brz na jeziku)… pomaže Dodiku…., a s druge strane imamo secesionističke prijetnje …, no činjenica je da nas Zagreb odmaže, što, nažalost, nije ništa novo…“, i pored glasnog hrvatskog stava kako poštuju cjelovitu BiH s konstituivnim narodima…
Milorad Dodik je posebna priča… On prkosi, ima svoju Republiku i povjerenje naroda, a vjerojatno i zaleđinu u Srbiji, Rusiji…
„… Ako ga stranci ne zaustave, mi ćemo ga morati zaustaviti…“, izjavljuje Komšić ovih dana uz napomenu „… kako ne mogu obećati da rata neće biti…“ Valjda mu je to čestitka za blagdane!
Nažalost, sličnim izjavama mu se pridružuje Bakir Izetbegović koji ga je i „instalirao“: „Islamski se svijet još nije pokrenuo, ali ako zatreba, oni će biti uz nas Bošnjake…“
Svatko im je „neprijatelj“ tko kaže nešto o ravnopravnosti triju naroda i o njihovim pogubnim idejama jer im to ne ide u prilog. „Neprijatelj“ im je i mađarski predsjednik V. Orban. Na nož su dočekane njegove riječi: „… problem će biti integracija dva milijuna Bošnjaka – muslimana iz BiH u EU…“ I takve oni prijavljuju Tužiteljstvu BiH, očekujući od onih iz „bijele svijeta“ da podrže njihove stavove i preobraze zajedničku nam domovinu BiH u građansku BiH, s njihovom dominacijom u svim organima vlasti, jedan čovjek – jedan glas, jedan – njihov predsjednik – Bošnjak, itd…
Nažalost, pridružuju im se i neki Hrvati. Tako je povodom Milanovićevog nedolaska u Travnik i Novu Bilu, za godišnjicu Bijelog puta iz sigurnosnih razloga, Stjepan Kljujić izjavljuje: „… Hrvati Bosne (bez Hercegovine) obradovani što Milanović ne dolazi u Bosnu…“ Sjetio se i svoje smjene s čela HDZ-a BiH, 1991. godine te poručuje Zagrebu: „… gdje ste bili kada su politički idioti kosovci prenijeli sjedište HDZ BiH iz Sarajeva u Grude“, te kako se „… Milanović vrlo ružno izražava o „našim Bošnjacima…“ (mislio je o njegovim).
Sada tako ispada kako se M. Dodik „više bori“ za Hrvate u Bih od njihovog vođe D. Čovića koji se suzdržava i „mudro“ šuti, ali uvijek kaže „kako nema BiH bez novog Izbornog zakona i bez konstituivnosti sva tri naroda…“, što je Dejtonom i propisano…
Ako se to ne dogodi, možda se i izbori neće održati sljedeće 2022. godine, a Dodik gasnoizjavljuje na HRT-u da „… bez trećeg hrvatskog entiteta, nema ni BiH…“
Što nas to čeka u 2022. godine?… To samo Bog zna!… A narodi u BiH?!
RADICA LEKO
