By Predsjednik Hrvatske, gospodin Zoran Milanović, oglasio se:
HRVATI U BIH KREĆU U TREĆI ENTITET… Kakav?… Ne zna se…
No, zaplovimo kratko u prošlost…
- godine Hrvati su se našli na raskrižju. Kuda? Stjepan Radić je tad rekao: – Ne srljajte kao guske u maglu!
I, srljali su… Možda ne svojom voljom. Opet su „velika svjetska braća“ odredila im sudbinu sljedećih dva desetljeća, jer su Hrvati, navodno, „bili na krivoj strani“. Možda su birali manje od „dva postojeća zla“, zahvaljujući nekim tada „političkim Hrvatima“ pa su zaradili zagrljaj u velikosrpskoj prvoj Jugoslaviji.
Tako slično dogodilo se i 1945. godine. Opet „svjetska braća“ rekoše kako su Hrvati ponovo na „krivoj strani“. Zatim su ugnjetavani, proganjani i stigmatizirani krivnjom zbog NDH. Često se sjetim pričanja naših starijih koji su tiho, skoro nečujno, prepričavali stradanja naše mladosti (u Hercegovini), gdje je skoro svaka obitelj (koja je imala mladiće za mobilizaciju) izgubila jednoga a neke i više sinova na Bleiburgu. Tadašnjoj, ali i svim budućim mobilizacijama nije se moglo „uteći“. Ali tada, na spomen da je stvorena da je stvorena hrvatska država, mladost se s ushićenjem i nadama odazvala pozivu… Na kraju, znamo što je slijedilo…
Da se povijest ponavlja, doživjeli smo i 1995. godine. Opet „velika braća“ uspostavljaju BiH kao državu s dva entiteta i tri konstitutivna naroda i zaustavljaju rat Dejtonskim mirom. No, Hrvati izvlače deblji kraj stigmatizacijom i opet s krivnjom (HR Herceg – Bosna) zbog čega su i osuđeni u Hagu. I neravnopravnost Hrvata u BiH traje tri desetljeća do ovih dana kad su raspisani nelegalni izbori u BiH.
Je li se moglo drugačije? I pored nastojanja Hrvatske vlade koja kroz europske kanale želi pomoći, bošnjački političari „pretvaraju FBiH u građansku“, na čelu s konzervativnom nacionalističkom SDA. Bakir – građanin – nespojivo!
Najglasniji je Zoran Milanović, predsjednik RH. On je jedini „zagrmio u ovim „ludim danima“. Hoće li to koristiti? Hrvatska je potpisnica Daytona i po Ustavu RH ima obvezu brinuti i pomagati Hrvate u BiH. No, „velika braća“ su voljna uvesti i sankcije političkim vođama Hrvata u BiH ako nastave stazama „trećeg entiteta“ koji je najavljen (SAD i Velika Britanija). Bar tako izvještavaju bošnjački mediji koji im „plješću“, a kad ne zbore po njihovom, onda ih „pljuju“.
Čović piše pisma Europi i drugim moćnicima i najavljuje ponovne razgovore o Izbornom zakonu. Kako će to završiti? Možda opet isto kako i prije, ali vrijedi pokušati.
A mladi Hrvati odlaze na Zapad i odvode obitelji. Možda zato što je tamo „bolje“, ali i zbog beznađa u BiH. Ovdje, vele, mladi obrazovani ljudi, ako nemaju „stranačku iskaznicu“, mogu ići na „bauštelu“ ili godinama čekati posao koji vjerojatno nikada neće dobiti.
I, tako se sve ponavlja… Možda će „velika braća“ i dalje dolaziti u BiH „pomagati“, a ovdje biva sve gore. Ili će nas ostaviti da se sami „čupamo“. Dok nas ne nestane. A NESTAJE NAS!
RADICA LEKO
