By Od vajkada su Hrvati Imotske krajine živjeli dostojanstveno i ponosno. Živjeli i umirali za rodnu grudu
Hrvatsku i ponosno među prvima, s puškom i bandijerom trobojnicom u rukama.
Ginuli u svim ratovima s krunicom u džepu i spominjanjem majke. To se ne može zaboraviti i to nitko ne može promijeniti.
Raselili su se Imoćani diljem svijeta, ima ih danas na svim kontinentima i to vrlo uspješnih počev od književnika, filmskih djelatnika, znamenitih istraživača, profesora i akademika. Tako nas je malo, ali žilavi da žilaviji ne možemo biti.
Vole Imoćani svoju rodnu grudu i kroz pismo i kroz pismu. U Domovinskom ratu bili su imotski vitezovi na svim ratištima diljem Lijepe naše, mnogi se nisu vratili, a ginuli su.
Svim Imoćanima Hrvatska je u srcu jer su tako rođeni odgojeni. Zagreb je glavni grad svih Hrvata
Ma gdje bili i to nije moguće mijenjati. Nikada tamo neki gradovi neće biti hrvatski ni Bruxelles ni Strasbourg.
Sve je u rodu, ali ne onom kojeg nameće Plenković. U Imotskom pojam „ROD“ označava suplemenika i suplemenicu. Nije rijetko kad se kaže „Rode moj“, „Rodice moja“, kako to samo lijepo zvuči.
Dubina je to svih imotskih razumijevanja pojma roda i njegova iskonskog značenja, pa nema te ideologije koja to može promijeniti. Zabluda je Plenkovića i onih koji ga prisiljavaju na ishitrene i iskrivljene poteze. Nikada i nitko neće moći mijenjati mene, moju djecu i moje unuke i unuke mojih unuka, zna li to Plenković.
Ja znam i razumijem, a Vi…..
Imoćanin
