By “Za prvoga maja u noćnim satima na ulazu u Borovo Selo bila je istaknuta srpska zastava, četiri policajca u patroli u odori osječke policije na svojoj redovnoj zadaći ophodnje izašli su da skinu tu zastavu. Međutim istovremeno nisu znali da su upali u organiziranu sačekušu gdje su Srbi iz Borova Sela otvorili vatru, od njih četvero dvojica su ranjena, a dvoje njih je uspjelo pobjeći. Zarobljeni su Križanović i Meković, a Jure Tolj i još jedan policajac su pobjegli prema Osijeku. Dvojicu zarobljenih policajaca su odmah zatvorili u vikendicu pored Dunava gdje su ih tukli sa letvama sa čavlima i drugim predmetima,Među tim koji su ih mučili bio je i Milan Marinković kojega ću kasnije spomenuti. Dakle tu su ih držali zarobljene. Ujutro u pola pet uspjelo se kontaktirati jednoga od tzv. pobunjenika u selu – Vukašina Šoškočanina koji je rekao da oni “nemaju zarobljenih policajaca niti ikoga drugoga u Borovu S elu. 02. svibnja ponovno se kontaktiralo sa njim i on je opet ponovio da nemaju zarobljenih policajaca i tada se odlučilo na akciju kordiniranu sa djelatnicima Specijalne policije Vinkovaca i Specijalne policije Osijeka, da bi se iz dva pravca izvuklo naše policajce. Jedinica Specijalne policije iz Vinkovaca ušla je prva u Borovo Selo u autobusima i u nekoliko manjih vozila, dakle nisu imali ni ručne bombe, imali su šok-bombe i suzavce i imali su po osobni komplet naoružanja.Istom prilikom kad su ušli u Borovo Selo, kad su došli u centar na njih je otvorena paljba sa krovova, prozora i dvorišta, tako da oni nisu uspjeli izaći mnogi iz autobusa a već su bili neki od njih ranjeni. Oni koji su se uspjeli dokopati bilo kakvog zaklona, kanalima tu su se skrivali koliko su mogli, međutim sa druge strane, znači teroristi- mještani Borova Sela zajedno sa dragovoljcima odreda Dušana Silnoga, Vojislava Šešelja dakle i pripad nika “Belih orlova” iz južne Srbije -Valjeva, Pazove i Loznice imali su snajpere kojima su birali specijalce djelatnike hrvatske Specijalne policije koje su ranjavali. Nanosili su im rane u ruke, noge i prepone i onoga trenutka kada su im kolege priskakali u pomoć tada bi i taj policajac sam u tome stradao. Nakon paljbe i borbe koja je trajala tri i pol sata bilo je već desetaka što mrtvih što ranjenih, (10 mrtvih i dvadeset ranjenih) došlo je do obustave paljbe na način da je JNA na čelu sa Dušanom Lončarom ušla u Borovo Selo sa šest oklopnih transportera i napravila svojevrsnu “tampon zonu”. Ta ista “Jugoslavenska narodna armija” se izmjestila prema Dalju i spriječila da jedinica Specijalne policije iz Osijeka da dođe u pomoć Vinkovačkoj jedinici na način da je otvorila vatru na njih, prema njihovim BRDM-ovima Tu je svjedok Pongrac koji je bio u jednom od transportera i točno se vide rupe od teških strojnica koji ma su on emogućili im pomoć. Istovremeno je iz Trpinje krenulo stotinjak četnika prema našima ali onog trenutka kad je vidjela ta postrojba četnika iz Trpinje da je vojska zaustavila Osječane i ona se zaustavila na jednoj točki. U samom Borovom Selu teroristi su iskoristili oklopne transportere JNA kako bi se približili našim specijalcima koji su se nalazili po kanalima i dvorištima te su iza sigurnosti tih vozila zarobili neke od specijalaca koje su odvezli u dvorišta u kojima su ih nakon toga ubili. U istom trenutku je i više vozila Hitne pomoći došlo u Borovo Selo a iz jednoga od tih vozila su bačene bombe na naše redarstvenike koji su se nalazili u kanalu. Svjedok tome je bio Marko Mandić, djelatnik Hitne Vukovara koji je to i obznanio međutim kasnije je ubijen nakon pada Vukovara od strane četnika vjerojatno zbog te svoje izjave. Nakon uspostavljanja “tampon zone” dolazi do predaje hrvatskih redarstvenika, naoružanja i svega i ranjenici odlaze za Vinkovce i Vukovar u bolnicu, a u selu ostaju teroristi sa četničkim dobrovoljcima a u zaštiti vojske JNA i transportera. Dakle transporteri su vršili njihovu zaštitu. Nakon toga svega, dva tijela su predana tek drugi dan, među njima i moj brat, čija tijela nisu htjeli toga dana niti predati a iz razloga što su mu nanešene velike ozljede dok je još bio živ. Mučen je i usmrčen. U to vrijeme nakon akcije Borova Sela dolazi do toga da je Savezni SUP iz Beograda koji je došao sam u Policijsku upravu Vinkovci i Osijek gdje je vršio istražne radnje vezano za iste zločine i onoga trenutka kada su ugledali tijela hrvatskih redarstvenika tražili su rakiju jer im je pozlilo. Nije im bilo dobro nakon onoga što su ugledali. Nakon dvadesetak dana provedenih u Vinkovcima otišli su u Srbiju. Nakon toga dolazi do sve većih eskalacija sukoba, barikada, napada normalno i postalo je poz nato – D omovinski rat nakon raspada Jugoslavije. U tom trenutku nakon Borova Sela raspada se jedinica Specijalne policije Vinkovaca, tek u srpnju 1991. godine ponovno se formira, dakle dva mjeseca nakon akcije došlo je do formiranja Specijalne jedinice ponovno u kojoj je u tom trenutku bilo oko četrdesetak specijalaca. Od tih četrdesetak specijalaca, dakle pored dvanaest mrtvih i dvadesetdvoje ranjenih, gdje mnogi od njih nisu za manje ogrebotine i ozljede nisu išli doktoru, ta jedinica u Domovinskom ratu je aktivno učestvovala u borbama od Vukovara do Dubrovnika, ajmo reći Bljesak, Maslenica, Oluja, Medački džep, Bogdanovci, Jankovci i sva druga ratišta i položaje koja jedinica prolazi. Po završetku Domovinskog rata i u samo vrijeme rata vršene su uz istražne radnje i dignute optužnice protiv počinioca zločina. Tu je bilo uključeno oko dvadesetak osoba koje su u odsutnosti osuđene na dvadeset godina zatvora za najteže oblike ratnih z ločina da bi abolicijom oni za pobunu bili pomilovani. Nije se utvrdilo za nikoga da bi toga dana 01. svibnja 1991. godine osobno počinio zločin da bi za vrijeme ministrovanja Karamarka kao Ministra MUP-a ponovno se pokrenulo i podiglo kaznene prijave koje sam ja inicirao i u tom trenutku smo uspjeli privesti licu pravde jednog od zločinaca i to onog prvoga koji je učestvovao u zarobljavanju dvojice redarstvenika iz Osijeka i njihovoga odvođenja u Srbiju. Zločinac Milan Marinković je za svoje nedjelo – smrt dvanaest redarstvenika, ranjavanje dvadeset pripadnika Policije i aktivno učestvovao u njihovom zarobljavanju na službenom zadatku dobio je tri i pol godine zatvora na Osječkom sudu i smanjenje na tri godine zbog stare bolesne majke i teške financijske situacije. Dakle to je rezime cijele akcije- ja to zovem zločin bez kazne, znači u ovome trenutku u Hrvatskom Saboru je po treći puta izložba “Zločin bez kazne”, prva je bila “Mrtvi i izdani”. Moram reći da nemam po dršku od svojih kolega zastupnika, posebice sa lijeve strane Sabornice, ne dolaze na izložbu i ne žele da vide istinu o Domovinskom ratu. Često su znali i vrijeđati u samim raspravama. Ono što radimo je promocija Domovinskog rata i istina o Domovinskom ratu, gdje se ide toliko daleko čak i na osobne uvrede. Mogu reći da u ovom trenutku ova izložba koja traje je po prvi puta posječena od Srednjih i Osnovnih škola. Međutim od mojih kolega koji svakodnevno prolaze pored Bašćanske ploče, mislim da čak ubrzavaju korake i uopće ne žele da pogledaju ijednu fotografiju onih koji su im omogućili da danas sjede u Hrvatskom Saboru. Imam još jednu napomenu a to je da ću od danešnjega dana raditi na tome jer to nije nitko do sada nije učinio, nije nitko nikada optužio nalogodavca niti nikoga po zapovjednoj odgovornosti a vezano za akciju Borovo Selo i mnoge druge u Hrvatskoj. Dakle ni zapovjedna odgovornost niti nalogodavac nisu nikada optuženi niti procesuirani a pogotovo kažnjeni.”
Renato Majnarić
