Razbojnika i lupeža za muzej Imamo ko u bajci…

Nagledasmo se raznih snimaka ovog novovjekog koroniranog terora, batina, maltretiranja s maskama i bez njih. Ali ne možemo se nego zamisliti, kuda sve ovo vodi. Nismo li možda suočeni s nastavkom raznih prikazanija iz ranog nam djetinjstva, kada smo buljili, i upijali neke strane heroje nepogrješive, velike i ponosne, kroz filmove, stripove, predstave i literaturu.

Sjetimo se samo filmova o onome izdajici Apaša Winnetoua, potom dosadnoga masona Davy Crocketta, a sjećamo se i glupavog Tarzana, te brojnih kaubojskih filmova, i koje nam sve budalaste teme ne podvališe.

Kolike su samo stotine i tisuće milijuna potrošene na snimanje filmova, i veličanje lažljive povijesti  i biografija kojekakvih probisvijeta, lupeža, osvajača i ubojica. Nije ni čudo da je to dolazilo iz zemlje, koja ima četiri muzeja posvećena ubojicama i pljačkašima. Zamislite da vas netko u toj Americi želi povesti u muzej ništarije i ubojice Jesse Jamesa, ili u jedan od dva muzeja okorjelog odmetnika i ubojice Billy Kida. Pomislili bi da se šali. Sutra bi vas pokušao udobrovoljiti vodeći vas možda u muzej para ubojica i pljačkaša –  Bonnie i Clyidea. Na žalost to je u Americi stvarnost, i muzeji tih razbojnika i ubojica, iz bliže američke povijesti, doista danas postoje. Ne treba govoriti koliko je i tu potrošeno novaca za snimanje i veličanje nevaljalih ljudi, čije filmove smo gotovo svi nekada gledali.

Danas sam siguran, da većina ljudi ne bi konzumirali tu vrstu glupave i trivijalne zabave, ali te smo se fikcije svi i previše nagledali. Kada je to postalo potrošeno, tada su iz hollywoodske vojne kuhinje nastupile nebeske obmane svemirskih ludorija, s ratovima zvijezda, a sve po obrascu navedenih kaubojskih filmova. Čitava se znanost od toga smeća razvila, i u udžbenike školske ušla, udaljavajući nas od vlastite kulture, identiteta i samosvijesti.

Nismo kroz život ostali pošteđeni ni od bajkovitih i zavodljivih crtića, masona najvišeg stupnja, i zamrznutog sotoniste Walta Disneya, koji nam je putem svojih uradaka plasirao brojne subliminalne poruke seksa i razvrata, a sve na tragu doktrine ideologa seksualnosti Sangere, Guttmachera, i Kinseya, te mahnitih eugeničara Galtona, Haeckela i sekularnih ateista Comtea, Badinterove i Judith Thompson. Čudnovati svijet Walta Disneya od “prikrivenog“ ali razvidnog X, do njegovih današnjih nasljednika zapada i s istoka, nimalo sramežljivo prelaze, ne samo u 3D nego i  u tri X, obećavajući slobode tehnologije i čuda dehumanizacije, koja prijete, ali tko od roditelja uopće ima želudac sjesti pored djeteta, i pogledati to umjetno-(sti).

Promislimo, koliko je ljudi danas ostalo zavedeno bajkovitim (i onim manje), pričama prepunim bezboštva, neistina, mitova i laži, te koliko i kako je to utjecalo na njihove današnje prosudbe, i sposobnost da racionalno sagledaju svijet oko sebe. U javnome životu i politici susrećemo ljude, koji su svojim habitom domoljubi, ali u isto vrijeme uzdišu i jecaju za nekim savezništvima i prijateljstvima s tom Amerikom i uopće sa zapadnim svijetom.  Ne kažem da su ti narodi iskvareni,niti krivi za taj otvoreni sotonizam plasiran iz razine njihovih dubokih država, ali ostaje činjenica, kako je veći dio svijeta zarobljen tim medijskim sotonizmom na tragu nekadašnjeg Babilona, Egipta i antičke Grčke.

Kojom se samo silinom, kroz sve pore života, već gotovo četiristo godina čovječanstvu nameće nova, i bezbožna, paradigma lišena kršćanskih vrijednosti, najbolje vidimo danas, kada ljudskom oku nevidljiva slobodno zidarska oligarhija nameće potiho porobljavanje, uz vidljivo gašenje država i svih njenih institucija.

Oni nam to rade upravo pomoću zavođenja, navedenih u početku teksta, koje su generacije upijale, tako da se nitko nije mogao suprotstaviti “Novom vrlom bezbožnom svijetu.“ I baš zato što su nas godinama bombardirali tim lažljivim, naivnim i sotonističkim zavođenjima, danas im lako uz policiju, vojsku, i ostale institucije, uspijeva svijetu nametnuti zatvor putem zastrašivanja zbog nekog minornog virusa, koji je opasan upravo toliko koliko su to Tom i Yerry, komandant Mark. O crtićima za ozbiljnije odrastanje znatiželjnih o tome kako “žive” Simpsoni, da i ne govorimo.

No, svi ti sotonski pozemljari bezbožni zaboravljaju Mesiju Isusa Krista, raspetog na križu i uskrsloga nakon tri dana, koji nama vjernicima obeća:
„Ne bojte se braćo, jer zemlja blaženstva bit će vaša.“

Smiljan Strihić