Hrvatski politički idioti…

U nogometu, najmasovnijem sportu na svijetu, Hrvati su  drugi, a u najelitnijem sportu tenisu, među privh pet naroda na planetu. Dobro je napisao Lineker u Bildu za  Hrvate, da su prvi na svijetu u sportu uopće. Hrvati su najsportskiji narod u svijetu, rekao je Lineker. Nije daleko od istine. U mnogim ljudskim djelima, radnjama i zanimanjima, Hrvati su pri samom vrhu planetarne ljestvice među  narodima po inventivnim dometima  u znanosti, umjetnosti, svetosti, hrabrosti…

Gdje su u politici?

Puna su groblja hrvatskih političkih mrtvaca!A stvarnost političkih idiota. I ja sam jedan od njih. Zato mi je lakše pisati o svojima i našima, a bogme i o njihovima. Mnoge stvari nam ne služe na čast. Drugovi su se kleli u časnu drugarsku, partizansku i komunističku riječ! Nisu oni izumrli kao dinaosauri. Kamo sreća da jesu, a nisu. Oni u političkim potomcima žive kao živo hrvatsko političko zlo. Hrvatski politički idoti su prvi vsasti i na vlasti, u strankama i partijama, u udrugama i raznim Augijevim štalama. Dobar dio tih političkih idiota ponašaju se kao Buridanovi magarci na politiškoj pozornici.

Kronika hrvatskog besčašća, veleizdaja, političkog ludila, budalaština, prevara, obmana, nepodobština i laži svakojake vrste od lijevih i desnih, od svjesnih i nesvjesnih, od malih i velikih Hrvata; kronika je to besčašća hrvatskih političkih idiota! Njih prate razni bijednici, moralne nakaze, klevetnici, izdajnici, jebivjetri i

Političke pičke. Hrvatska stvarnost je strašnije nego to mnogi misle i priznaju. U ovoj zemlji sve je transparetno. Neka mi netko objasni što ta riječ znači, a rabe je u svakoj prilici i neprilici. Znam da je tu riječ prvi izgovorio Račan nanekoj presici.  Od tada pa svedo sada, u hrvatskoj politici sve je transparetno i virtualno. Riječ transparetno prvi put sam  čuo od Račana na jednoj presici. Govorio je o nečemu, čega se više ne sijećam više, a ostalo mi je u glavi da je rekao: cijenikm da je to transparetno. Drugovi su govorili cijenim umjesto mislim. I taj komunistilčki isprdak mnogo je toga kužnoga i ružnoga ostavio u amanet hrvatskom narodu. On je bio vrlo kvalitetan politki idiot.

Ne znam ima li gorih političara na ovom planetu od hrvatskih!? Takve ljude treba tri puta upoznavati; kad su prije vlasti, za vlasti i poslije vlasti. Svaki put su drukčiji, inčiji, opačiji…

Kad  bi vas prošetao prošlosti hrvatskog besčašća, zaboljela bi vas glava od truleži i smrada hrvatskih političkih mrtvaca, pa neću, nego ću, tek kazat par riječi o nedavnim i ovim sadašnjim.

Jedan predsjednik države Hrvatske, imenom Stipa,  klevetao svoj generale, heroje hrvatskog obrambenog, oslobodilačkog rata, kažem i ne lažem, klevetao ih i lagao o njima i o predsjedniku Tuđmanu, kojeg je on naslijedio, govorio protiv njih na političkom procesu u Hagu i da je bilo po njegovu, sve bi otišlo k vragu, i vlast  i država; ovako srećom nije, jer je njega odnio vrag među poltičke mrtvace. Drugi predsjednik države Hrvatske imenom Ivo, otišao u zemlju Isusova rođenja  i Židovima govorio o nekoj ustaškoj zmiji, klevetao i cinkao vlastiti narod, a onda je, kad ga vrag crveni odnio s vlsti, govorio za hrvatske medije da su oni pobijeni fratri na Širokm brijegu, bili ratni zadatak, što je po njegovu strašnom mentalnom sklopu i još strašnijem  kućnom odgoju, (otac  i strc pucali u fratre) ,značilo morali su biti pobijeni, jer su, kažem i ne lažem, po njegovu partizanskim lažima  pucali u partizane  sa zvonika i s prozora samostana, pa kad su partizani uspjeli prići bliže, sa zidina samostana  prolijevali su na Titove kilere vrelo ulje…ove laži su stravičnije od onih o radnom i sabirnom logoru u Jasenovcu. Treći predsjednik države Hrvatske, kaže da je ovo slučajna država i da su za nju ginule nepismene budale i sirotinja…

Uvijek imaj na umu da su stoljeća neslobode i poluslobode prilično deformirala naš narod, pa naš svijet svoje istaknute borce i pregaoce nekada slavi i u nebo diže, a ponekad ih se odriče i baca pod noge. Ako se i s tobom bude događalo, dobro pripazi da se u prvom slučaju ne zaneseš i ne izgubiš iz vida stvarnu sliku, ili, pak, da u drugom slučaju ne podlegneš očaju, i ne počneš prezirati i mrziti svoj vlastiti narod.

 

Tako je legendarni i tragični, genilajni Ante Bruno Bušić pisao robijašu rodijaku Zvonki u Ameriku. Kad je Zvonko, nakon tridet godina robije,došao u Hrvatski i vidio tko su ljudi na vlasti i kakvaje ta hrvatska vlast i država, digao je ruke na sebe i svoj patnički, veličanstveni, kratki život.

Da mu se ono drugo ne bi dogodilo, što mu je pisao Bruno,  digao je ruke na sebe, jer mu je ova i ovakva hrvatska zbilja bila teža od robije, a ova i ovakva hrvatska vlast teža od samice u kojoj je proveo devet godina, kako je rekao novinaru u razgovoru. Devet godina provest u samici, ljudi moji, pa to je strašno. U oproštrajnom pismu napisao je da nije dobro biti srcem duhom u Platonovoj pećini, a tijelom i dušom u ovakvoj Lijepoj našoj…

Briga me što će reći lijevi ili desni, briga me što će reći partizanski sinovi i unuci, skoti i okoti, briga me što će reći ustaški sinovi i unuci, briga me što će reći oznaši, kosovci, udbaši, zdrugaši, partijaši i mantijaši, briga me što će reći drugovi, monsinjori i priori, briga me što će reći gospodari kaosa i kosmosa, briga me što će reći sekretari i gvardijani, briga me što će reći stranački bogovi i drugovi, briga me što će misliti o meni i ovome što ću napisati o bivšim i sadašnjim političarima u zemlji Hrvata!

Od kad znam za sebe bilo je ovako: dugo je vladao drug maršal, jedan od najvećih zločinaca u povijesti ljudskog roda i naroda Tito i njegove drugarice i drugovi, skojevci, partizanski prvoborci, subnorovci, komunisti i teisti; bilo nam je kako je bilo i nikad se dabogda nigdje i nikada i nikomu ne ponovilo. Onda je došao na vlast u zemlji Hrvata Titov drug general Tuđman, pa su za njegove vladavine vladali oznaši, udbaši, partizani, njihovi sinovi i poneki zalutali ostatak ustaški ili domobranski, i bilo nam je kako je bilo. Onda je došao Titov pionir, skojevac Račan, bastard ustaškog bojnika Prcele; kažem i ne lažem, došao je na vlast Titov pionir Ivica i njegove drugarice i drugovi,  i dobro znamo kako nam je bilo i što se sve radilo u zemlji Hrvata. Onda je došao na vlast Stipa, sin partizanskog kilera prvoborca Tovarišća, i netjak španjolskog borca Komunuarda, i znamo dobro kako nam je bilo i što se sve radilo na štetu naroda, radnih ljudi i građana. Onda je došao na vlast Lignjun, sin partizanskog skojevca Ante i netjak partizanskog kilera oznaša Ivana, unuk orjunaša i znamo kako nam je bilo i što se sve radilo i unazadilo. Onda je došla na vlast Kolinda, kćerka partizana i nećakinja kvarnersko-istarskog važna druga, i znamo kako nam je bilo i što se sve radilo, jer to još uvijek traje u virtualnom svijetu. Onda je, kažem i ne lažem i kunem se srcem koje mi u grudima nestaje, došao drugi ešalon vladara hrvatskih vlada, premijera i ministara, pa je tako došla na vlast neodgovorna katolička lopina i raspopina Kanader i znamo kako nam je bilo i što se sve radilo. Onda je došla na vlast svetosavka Jadranka, kćerka svetosavke i hrvatskog druga i znamo kako nam je bilo i što se radilo, pa onda dođoše na vlast partizanski unuci, mladi skojevci Šmrkavac i Pliskavac i znamo kako nam i što se sve radi; prvi je fajter Zoki i ponaša se poput skojevca ili slonića u stakleniku,unuk partizanskog provborca i sin druga dojavnika, i sada je došao na vlast sin druga profesora Zagondžije rezervnog kos-majora ,vojne družbe i službe za koju smo mislili da je nestala u partizanskoj prdekani, , i znamo kako nam je, što nam rade o sebi se oni zabavili… Onda su bile neke političke pičke na vlasti i diplomaciji, ministarka Guzićka, unuka četnolikog Hrvata, koji je pucao na Hrvate na glavnom trgu svih Hrvata, snaha nekog azarbedžanca, pa mlađahna svetosavka pička Opačićka, pa prelijepa i predraga drugarica Mrakuša… još neke i još neki, čija imena neću ni spominjati, a vi koji ovo čitate, dobro znate koja su to imena i prezimena stvarale ovu hrvatsku nečasnu zbilju, ovaj naš hod kroz tegobe i rugobe, drugova i njihovih zločestih sinova i unuka. Krvavo im podnebesje, kako je znao reći Raos kad bi ga naljutili, vjerna su kopija svojih drugova otaca i djedova, partizana proboraca i drugova komunista, oznaša, udbaša, partijaša…

Da skratim priču, ja sam došao na svijet početkom najkrvavije godine u hrvatskoj povijesti, 1945. I od kad znam za sebe, znam da je bilo teško živjeti gdje sam se rodio, a još teže gdje sam živeći umirao.

Dakle, drugovi i gospodo, hrvatski partizani i hrvatski komunisti, njihova djeca i unuci „usrećuju“ hrvatski narod od kad znam za sebe, a to je dobrih, dugih, bremenitih i tegobnih sedamdeset i kusur godina. Njima se pridružuju i dobro im služe i pomažu u tom hrvatskom besčašću neki ustaški i domobranskih sinovi i unuci, među kojima je i našijac, unuk Mirka Kapulice i još neki i neke. Poseban doprinos basčašću donose i pridonose srpske snahe i zetovi, djeca mješanih brakova. Pokažite mi iole važnijeg hrvatskog druga i političara da nije njihov zet, a narod kaže za hrvatsko muško, da je otamo odakle mu je žensko. Ljudi moji, što je previše, bezbeli da je previše.

Uz gore rečene drugove i drugarice, gospodu lijevu i desnu, koji su usrećivali ljude u Lijepoj našoj i Dragoj našoj ,(moj je djed Bosnu zvao Draga naša), u političke mrtvace spadaju nažalost hrvatske poturice, posrbice, talijaši, novokomponirani antifašisti, komunisti, svetosavci, srpske snahe i zetovi, muslimanski zetovi i kmetovi, razni jugofili, germanolfili, talijanofili, rusofili, partijaši i mantijaši, ološ i kreposnici, ovisnici o svetosavcima i drugovima „braćom“ Srbima, pa kojekakve političko moralne nakaze, protuhe iz nedavne predvojničke, pa svetosavke radodajke i krasne pičke katoličke, pa uvaženi i umreženi, drugovi uvaženi u sobornici, udbašići, skojevčići, kosovčići, sisovci, kurčići, palčići !

Hrvati se stalno gložu oko toga da se suoče s prošlošću. I zaklinju se u svjetliju budućnost. Kad će se jednom suočiti sa sadašnjosti!?

 

Piše: Ante Matić