By Ne baš davno, kad je danas blagopočivajući Imunološki zavod, još jedan strateški bitan resurs Republike Hrvatske zasmetao hrvatskim političarima, upornim i bespoštednim borcima protiv suverenosti, samobitnosti, samodostatnosti i samostalnosti ove naše izmučene i rasprodane domovine bio na rubu propasti pa su zapeli u svom naumu da ga unište i liše nas domaće proizvodnje cjepiva i istraživanja na tom planu (dio toga „junačkog djela“ je i prodaja Plive i uništenje drugog hrvatskog proizvođača strateški bitnog za naše zdravstvo, no to je već zasebna tema) odjednom se u javnosti pojavio jedan novi, dotada, široj javnosti, ne baš poznat lik: imunolog dr. Srećko Sladoljev, dipl. ing. biologije koji je pokušao nemoguće: uvjeriti političare da se strateški resursi ne uništavaju nego štite. Naravno, političarima je Hrvatska samo krava muzara i spremni su njene strateške resurse prodati onom tko da više (osobito ako to „više“ ide u njihov džep) ili pak uništiti te resurse za neke tuđe interese. Teško je reći što je od te dvije stvari prevladalo u slučaju namjernog uništenja Imunološkog zavoda, ali to je za ovu priču najmanje bitno. Bitno je da se javio hrabar čovjek koji se bez imalo oklijevanja odlučio suprotstaviti gospodarima života i smrti u Hrvatskoj, grobarima hrvatskog gospodarstva, suvereniteta i samodostatnosti. Govorio je argumentirano, kako to samo može govoriti pametan čovjek, stručnjak, (pravi) znanstvenik beskompromisno zastupajući svoje ciljeve koji bi trebali biti (barem usput) i ciljevi naših političara i našeg naroda. Potporu nije našao nigdje. Narod su već naviknuli da plješću na prozorima, pale svijeće u prozorima, stavljaju zastave na avatare na Facebooku, pišu tamo parole, osnivaju molitvene skupine… Sve samo da ne izađu na ulice i pokažu političarima da misle ozbiljno i da se s njima i njihovom sudbinom i budućnošću ne smiju poigravati, kao ni sa sudbinom i budućnošću Hrvatske. Dakle, narod su toliko dobro usmjerili u bezopasne kanale-ventile za bezopasno ispuštanje prevelikog nezadovoljstva da nema šanse da se organizira bilo kakav ozbiljan prosvjed za bilo kakvu bitnu stvar.
Gospodin Sladoljev odabrao je drugi put. Za razliku od internetskih bojovnika, on je istupio u stvarnom svijetu, a ne u onom prividnom (virtualnom) riskirajući time da se zamjeri moćnicima i uništi svoju karijeru. Borio se za ustanovu u kojoj je radio, koju je poznavao u dušu i čije je važnosti za Hrvatsku bio svjestan. U ratu se uključio u borbu protiv neprijatelja stupanjem u obranu svoje domovine kao (u početku) pripadnik saniteta, a nakon rata onu bojišnicu zamijenio je drugom, ne manje bitnom: bojišnicu protiv unutarnjih (i vanjskih, doduše, ali unutarnji su bitniji i opasniji) neprijatelja kako bi sačuvao svoju domovinu.
Jedan je od osnivača Visie Croatice, skupine koja je pokušala otkupiti Imunološki zavod i spasiti ga. Organizirali su sve, prikupili sredstva, ali politika je (a tko bi drugi) spriječila da se to ostvari. I tako je to sve završilo donkihotski, ali je svima nama ostalo u dobrom sjećanju.
Mogao bih sad razvezati s navođenjem njegovih podataka iz životopisa, (velikih i priznatih) dostignuća u struci i o koječemu, ali to su suhoparni podatci koje možete pročitati bilo gdje. Bitni su, naravno, radi potkrjepe onoga što on govori tako da se vidi da se radi o velikom stručnjaku, no koga to zanima može sve začas naći na internetu. Sve je danas svakome lako dostupno, na veliku žalost političara, farmaceuta, financijskih moćnika, globalista…
Nestao je gospodin Sladoljev iz javnosti jedno vrijeme. Nestao je i Imunološki zavod, osim što su ga povremeno reanimirali za svrhe političke promidžbe, a nakon toga ga svaki put ponovno vratili u stanje inducirane kome iz koje se više nikada ne će potpuno povratiti jer naše političke elite ne žele da taj „pacijent“ ozdravi, upravo suprotno. Dakle, gospodin Sladoljev je nestao iz javnosti, ali nije prestao budnim okom pratiti što se oko njega događa i nije imao namjeru dopustiti da se čini šteta na području za koje je stručan, a da to dopusti bez borbe. Njegov mentalni sklop ne priznaje lako odustajanje. Nema predaje! Nema ulizivanja moćnicima! Nema uprezanja u njihova kola. Njegov obraz nije na prodaju i struka i poštenje su mu, očito bitniji od onih stvari kojima se može kupiti naše političare.
Zato je, kao stručnjak za imunologiju odmah reagirao na paranoje oko svinjske i ptičje gripe, dapače, naša draga vladajuća elita (obje su skupine jednake, a razlikuju se samo po retorici) htjela ga je staviti „na hlađenje“ onako kako se to u tim krugovima radi: ili čovjeka strpaju u psihijatrijsku ustanovu ako mogu za to naći izliku ili ga zapru u zatvor ili pak financijski i moralno unište sudskim troškovima i odštetama. Njega su htjeli uhititi zato što je razotkrivao tu laž i to bi se i dogodilo da i Europska komisija nije počela istraživati kriminal i korupciju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) upravo zbog povezanosti WHO s nekim moćnim igračima iz farmaceutske industrije i s time povezane prijevare koja im je trebala donijeti veliku financijsku korist. Samo to ga je spasilo od suda (i sigurno) zatvora.
Zanimljivo je kako se u te dvije gripe nije slušalo stručnjake kao što je gospodin Sladoljev, a i nakon prvog skandala i dalje se vjeruje smutljivcima iz WHO, a njega se raspinje i prijeti mu se kao i svima drugima (dr. Gajski, dr. Vrček) uništenjem karijere (dakle života), sudskim progonom, a kad se dokaže da su bili u pravu nitko im se ne ispričava, nitko ne progoni one koji su počinili kaznena djela na koje ovi ljudi upozoravaju.
Tako je i sad: pojavila se corona, jedna od brojnih, COVID- 19 joj tepaju. prehlada jačine gripe. Opasna za rizične skupine (u neke od njih i ja spadam), počinje stvaranje paranoje i opet isti glavni glumci izlaze na pozornicu: WHO, političari, poslušnici ili pak isprogramirani ljudi iz medicinske i farmaceutske struke… Zaustavljaju sve, sav život, proizvodnju koja je ionako uništena kao u onom vicu kad političari kažu: „Sva sreća da smo na vrijeme uništili svoje gospodarstvo inače bi nam ovaj COVID-19 nanio neviđene štete.“, a to stanje upravo odgovara stanju u Hrvatskoj: političari su uništili strateške resurse: darovali hrvatske banke strancima nakon što smo ih svojim novcem oporavili, prodali telekomunikacijsku infrastrukturu stranim privatnim poduzećima, prodat će i vodu za sitni novac, sve naše strateške resurse, pa su uništili i proizvodnju, sve vrste proizvodnje, a osobito proizvodnju hrane. Ovisnici smo o uvozu. Svaka blokada može izazvati neviđenu katastrofu jer ništa svoga ne proizvodimo u dostatnim količinama, a oni blokiraju sve i zabijaju zadnje čavle u lijes Republike Hrvatske. Beskompromisni borac, gospodin Sladoljev ponovno je na braniku domovine i ponovno mu (kao i dr. Gajski) prijete sankcijama. Ponovno im prijete da će ih uništiti. Ponovno je narod za tipkovnicom, a sada nam i svima prijete drakonske kazne ako se okupimo u znak prosvjeda na ulici. Sad će te zakone koje donesu za tu potrebu zlorabiti u budućnosti za sprječavanje organiziranja ljudi. A izvanredno stanje proglasili su iako za to nisu zadovoljeni uvjeti koje struka određuje na što gospodin Sladoljev upozorava. A jednako mišljenje imaju i istaknuti strani stručnjaci. Dakle nije jedini koji to tvrdi.
E da je nama više takvih boraca kao što je dr. Sladoljev, dr. Gajski i ostali, pa gdje bi nam bio kraj. Iako, uzalud je staviti lava da vodi u borbu stado ovaca…
Lux in tenebris
