By Crveni Kmeri nisu u Domovinskom pokretu nego duboko ušančeni u Hrvatskomenovinarskom društvu
Da bi se shvatila izjava Hrvaoja Zovka, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva kojemu sam svojedobno bio član o “crvenim Kmerima” iz Domovinmskog pokreta koji su po njegovim riječima uputili “prijetnju” glasilu Srpskog narodnog vijeća “Novostima”#, ali i javnim medijima HRT-u i Hini treba podsjetiti da je to tzv. Hrvatsko novinarsko društvo medijski dio jugosrpske hibridne agresije u mirnodopskim uvjetima na Republiku Hrvatske i hrvatski narod.
U samom početku postojanja hrvatske države na prvoj godišnjoj skupštini tadašnjeg DNH-a (dakle “Društva novinara Hrvatske”) održanoj 1990. godine u Trogiru samo devet delegata na skupštini glasovalo je da se ime cehovske organizacije promijeni u “Hrvatsko novinarsko društvo” ustanovljeno 1910. godine. Na toj skupštini nije rehabilitirano sedam istaknutih hrvatskih novinara koji su stradali u partijskoj čistki nakon Hrvatskog proljeća, a to su bili direktor “Vjesnika” Božidar Novak, direktor tadašnje TV Zagreb Ivo Bojanić te urednik VUS-a Krešimir Džeba, te novinari Srećko Frajndlih, Neda Krmpotić, Ivo Horvat i Ante Glibota. Iako ih je prethodno tadašanje Društvo novinara Hrvatske zbog ideoloških razloga isključilo iz članstva, novoizabrana ekipa DNH-a na čelu s Dragom Flegom samo im je ponudila da se mogu vratiti u članstvo, ne nalazeći bilo kakvu ispriku prema njima zbog njihovog ideološkog progona.
Ta ideološka jugoboljševička matrica još je uvijek nakon 34 godina djelatna u sadašnjem Hrvatskom novinarskom društvu Podsjetit ću samo na neke činjenice koje potvrđuju takvo stanje. U proteklih tri i više desetljeća zahvaljujući zadržalom statutu temeljenom na naslijeđenom delegatskom sustavu na čelu HND-a izmjenjivali su se “društveno-politički radnici”, a ne novinari od formata. Tako je čak dva mandata na čelu HND-a bio Dragutin Lucić Luce koji nikad nije napisao nikakav suvisli članak, dok je potpredsjednik Zdenko Duka kad su trojica hrvatskih novinara bila optužena pred Haaškim tribunalom stao na stranu Tribunala a ne u obranu kolega. Nadalje jedan od takvih predsjednika bio je Saša Luković koji je živio između Zagreba i Beograda da bi na kraju izmislio pokušaj atentata na njega. Sad je predsjednik Hrvoje Zovko koji se “proslavio” na HTV-u emitiranjem KOS-ovog uratka o Tuđmanovoj izdaji Vukovara.
HND je dodijelilo godišnju nagradu Borisu Dežuloviću za knjigu “Jebo vas Vukovar”, ali je veći broj novinarki i novinara prosvjedovao protiv nagrade izvrsne kolumnistice NoveTV Ivane Petrović. Javni angažman HND sveo se na etiketiranje onih medija koji nisu po njihovom ideološkom ukusu. Tako je na udar došao Domovinski pokret koji opravdano, zbog govora mržnje prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu, zahtijeva da se ukine financiranje iz Državnog proračuna Pupovčevih “Novosti”.
Klima koja je postojala na spomenutoj prvoj skupštini u slobodnoj Hrvatskoj nije se ni nakon 34 godine promijenila. HND je i dalje ostao bastion ne smao novojugoslavenstva i na neki način boljševizma, s tom razlikom što je tada služio komunističkoj ideologiji bratstva i jedinstva, a danas služi globalnoj agendi. Nije ni čudno što to tzv. Hrvatsko novinarsko društvo nikad nije ni zucnulo o tome kako je Hrvatska izgubila svoj medijski suverenitet, jer su tiskovni i elektronički mediji u 100-postotnom vlasništvu stranog kapitala, a da se ne spominje kako N1 televizija uopće nije registrirana u Hrvatskoj, te da je značajan dio komercijalnih medija u vlasništvu srbijanskog kapitala.
U takvim okolnostima “crveni Kmeri” koji kontroliraju tzv. Hrvatsko novinarsko društvo na čelu s predsjednikom Hrvojem Zovkom uzimaju sebi za pravo da kritiziraju stajališta jedne političke stranke kakva je “Domovinski pokret” ne samo o tome kako bi trebalo uskratiti financiranje glasila Srpskog narodnog vijeća “Novosti” iz Državnog proračuna, a ne zabraniti kako podmeću iz HND-a, nego i preispitati uređivačku politiku HRT-a i Hine koja je strogo pod kontrolom Vlade. Kao doajen hrvatskog novinarstva i suosnivač te prvi glavni urednik Hine moja malenkost je žrtva sustavne cenzure, a u tome nisam sam jer se to provodi protiv svih javnih osoba koje imaju drukčija mišljenja o aktualnim političkim zbivanjima u državi. “Crveni Kmeri” nisu dakle samo u takvom Hrvatskom novinarskom društvu nego i u svim javnim medijima pod kontrolom vladajuće stranke, bilo HDZ-a ili SDP-a. .
MARIJAČIĆ: RASTJERAJTE TAJ SMRDLJIVI OLOŠ IZ NOVOSTI I TZV. HND-A U IME SLOBODE, U IME NOVINARSTVA I U IME HRVATSKOGA I SRPSKOG NARODA!
Srijeda, 01 Svibanj 2024
Nije dovoljno prestati s financiranjem Pupovčevih velikosrpskih Novosti, kao što predlaže Domovinski pokret ako dogovori koaliciju s HDZ-om, nego je u ime slobode, u ime digniteta novinarske struke i u ime hrvatskoga i srpskoga naroda jednostavno potrebno rastjerati taj parazitski i jugosrpski ološ, ne samo iz Novosti, nego i iz njihove ekspoziture, tzv. hrvatskoga novinarskoga društva.
Danas su održali konferenciju za novinare na kojoj su izrazili zabrinutost najavom Domovinskoga pokreta da će ukinuti financiranje Novosti u iznosu od nevjerojatnih 600 tisuća eura godišnje iz hrvatskoga proračuna. Ocijenili su to fašističkim udarom tobože protiv novinarske slobode i srpske manjine.
Sve što im se ne sviđa, Novosti i HND proglašavaju fašizmom i sebe smatraju samoproglašenim zaštitincima slobode i srpske manjine.
Okomili su se po tko zna koji put na Hrvatski tjednik i u njihovoj velikosrpskoj optici mi smo revizionističko smeće, kako je rekao predsjednik tzv. HND-a Hrvoje Zovko, poznat po podvaljivanju KOS-ovskoga protuhrvatskog uradka u Dnevnik HRT-a, ali je bio i gost crnih kronika u izvješćima o nastranostima na HTV-u.
Novosti su glasilo Srpskoga narodnog vijeća, a to nije nikakva državna institucija, nego udruga i privatna prćija Milorada Pupovca. Zapošljavaju više od 50 ljudi i praktički nemaju čitateljske publike, prodajna naklada im je oko 600 primjeraka, a uređivačka politika velikosrpska, nerijetko četnička i stubokom jugonostalgična. Nije to jedino njegovo četničko gnijezdo u Hrvatskoj. Rehabilitiraju sve vrijednosti koje je povijest u krvi pregazila 90 -ih i demoniziraju sve hrvatske koje su nastale na ruševinama te mračne povijesti. Otvoreno i nekažnjeno zazivaju nož, žicu i vatru protiv Hrvatske i Hrvata.
I uvjereni su da je hrvatski narod dužan financirati njihov pomračeni um i mržnju. Pomanjkanje svih profesionalnih standarda i bilo kakvoga novinarskog digniteta prikrivaju pozivom na novinarsku slobodu i manjinska prava. Kako je zgodno koristiti društvene i civilizacijske ideale za racionalizaciju vlastite mržnje i implicitno pozivanje na krvavu osvetu protiv Hrvata, na nove ovčare i škabrnje! Kako je zgodno upakirati specijalni rat koji vodiš u funkciji velikosrpske politike u težnju za apstraktnom pravdom.
Ne postoji država i narod u svijetu koji financiraju novine ili udruge koje zazivaju osvetu, smrt i negaciju te države i toga naroda. Taj nečuveni povijesni presedan postoji u Hrvatskoj zahvaljujući notornome glupanu i izdajniku Andreju Plenkoviću, čelniku HDZ-a i Vlade RH.
Zato je najava Domovinskoga pokreta da će ukinuti financiranje Novosti ako dogovori Vladu s HDZ-om zapravo relaksirajući dašak slobode i pravde, ali nije dovoljan.
Ološ iz Novosti i HND-a jednostavno treba rastjerati iz hrvatskoga novinarstva i društvenoga aktivizma, neka ih financiraju oni čije pjesme pjevaju, arkanove koljačke horde kojima služe, čiju politiku provode i po kojima smrde i zagađuju hrvatski okoliš.
Ivica Marijačić
https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/39268-rastjerajte-taj-smrdljivi-olos-iz-novosti-i-tzv-hnd-a-u-ime-slobode-u-ime-novinarstva-i-u-ime-hrvatskoga-i-srpskog-naroda
3) Zahvaljujem se onima koji su mi poslali čestitku u povodu blagdana Sv. Josipa radnika. Ja slavim imendan 19. 3., ali mi kćerka kaže da bih trebao 1.5. zbg onog „radnik“. Ja i jesam jučer ‘proslavio’ i taj ‘imendan’ radno:
https://bezcenzure.hr/toptema/akademik-sa-h-indeksom-nula/
Ipak ostajem pri svom imendanu 19- 3. jer baš i nisam sretan da na svoj imendan čitam:
| Subject: | Re: Radnici u borbi za grah! |
| Date: | Wed, 1 May 2024 |
| From: | Anđelko Kaćunko > |
| To: | Mladen Pavković |
Pa to je jedino odnosno SVE što oni mogu –
ponavljati jeftinu šprancu “socijalističkog samoupravljanja radnog naroda”
koji nema ni obraza ni pameti (“tko poštenja nema sramotom se diči!”)
pa se dodvornički ponižava i kukavički pohlepno guta sve što je badava…
sri, 1. svi 2024. u 18:18 Mladen Pavković <[email protected]> napisao je:
Mnogo ljepše je kada čitamo:
SVETI JOSIP RADNIK, ZAŠTITNIK HRVATSKOG NARODA…
1 svibnja, 2024
Danas slavimo Svetog Josipa radnika, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika hrvatskog naroda!
Molimo ga za slogu, mir i ljubav u našoj obitelji i našem narodu!
Josipu iz Nazareta pripadaju u katoličkome kalendaru dva nadnevka: 19. ožujka, kada slavimo glavni blagdan ovoga svetca, i 1. svibnja, kada je spomendan svetoga Josipa Radnika.
Papa Pio XII. uveo je u crkvenu godinu blagdan svetog Josipa Radnika 1955. godine i odredio da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na Praznik rada, to zato što je ovaj nadnevak, kako reče Papa Pio XII., ″svijet rada izabrao kao svoj praznik″. Podsjetimo da je 1889. na Prvome kongresu takozvane Druge internacionale odlučeno da će 1. svibnja biti svjetskim praznikom svekolikoga rada i radništva.
Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine kao zaštitnika bolesnih i umirućih te uzoru obiteljskog života. U sjevernu Hrvatsku ovaj običaj donijeli su isusovci u 17. stoljeću.
- i 10. lipnja 1687. godine Hrvatski je Sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. 6. 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst:
“Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”
Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije.
Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.
Kao trajan spomen na saborsku odluku iz 1687. godine , 14. srpnja 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, rad kipara Šime Vulasa.
Nacionalno svetište svetoga Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.
Udruga KRIŽ organizirala je posjet Nacionalnom svetištu Svetog Josipa u Karlovcu u sklopu hodočašća 10.veljače na Stepinčevo u Krašić.
Lili Benčik/hrvatskepravice
https://bezcenzure.hr/toptema/sveti-josip-radnik-zastitnik-hrvatskog-naroda/
Podsjetit ću vas i na moju knjigu o velikom hrvatskom slikaru i domoljubu:
KNJIGA AKADEMIKA PEČARIĆA JOSIP BOTTERI DINI
Nova knjiga akademika Josipa Pečarića o velikom om slikaru i velikom hrvatskom domoljubu „Josip Botteri Dini” dana ja na našem portalu:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/botteri.pdf
U Uvodnom dijelu knjige akademik Pečarić piše:
Dragi prijatelj i imenjak Botteri Dini često je organizirao i sudjelovao u predstavljanju mojih knjiga u Splitu.
(…)
Ova knjiga govori o djeliću domoljubnog rada mog imenjaka.
Sastavljena je od tekstova iz mojih knjiga u kojima se spominje Botteri Dini. Puno je tu otvorenih pisama koje smo zajedno potpisali.
(…)
Zanimljivo je da smo svaki na svoj način sudjelovali u knjizi o velikom hrvatskom ratniku Andriji Matijaš-Pauku:
Andrija Matijaš-Pauk … da se ne zaboravi. Nada Matijaš; [predgovori Damir Krstičević, Josip Pečarić, Nenad Cambi; pogovor Ivo Šimunović; likovno uredio Josip Botteri-Dini], Split 2005.
https://www.info.hazu.hr/clanovi/cambi-nenad/
Moj suradnik bio je i Dinijev brat dr. sc Vinko Mandekić-Botteri na katedri za matematiku Tekstilno tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kome sam bio u povjerenstvu za izbor u zvanje docenta. Na TTF-u Vinko surađuje kao matematičar s istaknutim nastavnicima kao što su: Dubravko Rogale, Maja Vinković, Zenun Skenderi, Miroslav Srdjak, Slavenka Petrak, Vladimir Lasić, Irena Šabarić:
https://www.bib.irb.hr/pregled/profil/19416
Vinko je bio dio grupe velikog hrvatskog matematičara Zvonimira Janka o kome sam napisao knjigu: J. Pečarić, Prof. dr. sc. Zvonimir Janko, dopisni član HAZU, dragovoljac.com, 2022. Mentor mu je bio istaknuti hrvatski član Jankove škole u RH prof. dr. sc. Juraj Šiftar.
S Josipom me na neki način vezuje nas i Melbourne i crkva mog Bokelja hrvatskog svetca Leopolda Bogdana Mandića. Naime bio sam često gostt autralskih sveučilišta u Melbourneu i Adelaideu pa tako me puno lijepih uspomena vezuje za izgradnju te crkve u Sunshine-u u vrijeme Domovinskog rata kada su sredstva koje su tamošnji Hrvati skupljali za crkvu poslani u domovinu, a potom ih iznova skupljalu i izgradili veličanstvenu crkvu – veličanstvenu i zahvaljući Josipu Botteriju Diniu
(…)
Kao sastavni dio ovog Uvoda je i dar mojih kolega:
Posebno iz životopisa izdvojit ću međunarodnu konferenciju „Mathematical Inequalities and Applications 2008“ koja je povodom mog 60-og rođendana održana 2008. godine u Trogiru. Ona je na neobičan način vezana uz Josipa Botterija Dinia jer su mi suradnici darovali njegoviu sliku SV: JOSIP I SVETA OBITELJ U ŠTALICI
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/38676-knjiga-akademika-pecarica-josip-botteri-dini
https://bezcenzure.hr/toptema/knjiga-akademika-pecarica-josip-botteri-dini/
| OdgovorProslijedi |
