By Švicarska ozakonila istospolne „brakove“…, najnovija je vijest.
Pročitah neki dan i ovo:
„… Kako je moguće da je nekorektno govoriti da je otac muškarac, a majka žena. Ja to ne mogu da prihvatim, ne da mi logika u glavu…“ Na ove riječi se oduševljeno pljeskalo u Budimpešti na nekom skupu vlastodržaca iz Regiona… Pa, zasluženo!
„… Roditelji broj 1 i broj 2, ne znam da su još rodili dijete… Nije O.K., hoće da mi nametnu svoje vrijednosti, skloni se od mene, radi što hoćeš, ali ne diraj me…“
E, da sam bila bliže, i ja bih zapljeskala!
Na kraju te vijesti je dodano: Bosna i Hercegovina je osramoćena, navodno ovim Dodikovim riječima. O ovome bi se dalo razmišljati!
Što god mi mislili o njemu, srpskom članu Predsjedništva BiH, Miloradu Dodiku, bio je u pravu, pa, ma, s kakvom god je namjerom je izgovorio ove navedene riječi…
Naš obični čovjek bi rekao, u svezi ozakonjivanja homoseksualnih „brakova“, kako je „Vragu“ nestalo posla pa ide, obogaćen i besposlen, izmišljati nastranosti i izokretati osnovne zakonitosti prirode, ostavljene od Boga, homoseksualne zajednice, davati im pravo da imaju djecu od surogat majki ili posuđenim „sjemenom“ (i to sve za novac), omogućavati im posvajanje i udomljavanje djece. Kako će ta djeca odrastati , kako će shvatiti svoj identitet? Bože, dragi!
Došlo je to sa Zapada, iz SAD-a, pa se kao plima proširilo zapadno europskim državama, koje to zdušno prihvatiše te jedna po jedna državna vlada ozakonjuje te nazadnosti, sve pod krinkom tzv. ljudskih prava. Može li biti normalno, ono što u prirodi nije normalno?
I u životinjskom svijetu, poznato je, kako većina životinja živi skoro cijeli život u paru, muško i žensko, samo mi, ljudi, imajući razum, izokrećemo sve naopako. Ispadamo gori od nižih vrsta – od životinja. Zlo je to koje uništava suvremenog čovjeka i društvo vodi u propast.
Od tzv. patrijarhalne obitelji, s ocem kao „glavom“ obitelji, majkom kao radišnom domaćicom, te poslušnom djecom, gubi se malo pomalo trag. Možda se takav model obitelji još očekuje , ali se često izrodi u nezadovoljstvo. Smisao obitelji nije nezadovoljstvo, nego obrnuto, mogući put do učenja tananih emotivnih i altruističkih veza bez kojih obitelj, pa i pojedinac, pa i čovječanstvo ne mogu funkcionirati.
Rečeno je da „ništa nije neuspješno kao uspjeh“! Pa, i u Hrvatskoj, i u okruženju, uključivanjem u tzv. razvijeni demokratski svijet, dolaze i slijedit će promjene negativnosti na razini obitelji toga demokratskog svijeta. Zaista, težnja Novog doba je uništenje obitelji, njezino raslojavanje i razaranje, a ujedno isticanje i propagiranje individualizma – pogubnost je za tradicionalni oblik obitelji, na našim prostorima i šire. Tako je sve više samaca bez obitelji, razorenih obitelji, gdje su najveće žrtve djeca, koja često izrastaju u emocionalno nestabilne osobe, bez pravih uzora od strane roditelja i društva. I, k tome još i legalizacija zajednica, onih s bolesnim seksualnim sklonostima…
Bolna je ova tema, te je svaki pokušaj osujećenja tih izokrenutih vrijednosti je pozitivan. Hoće li itko osujetiti „besposlenog Vraga“ u namjeri smanjenja broja stanovništva ove suzne doline zbog bogatstva kojim „Vrag“ raspolaže? Jer, njemu nije ništa sveto! Njegov Bog je novac i profit u kojem dobro prolaze samo bogati, a siromašni su tako i tako uvijek u gubitku.
Sirotinjo, i Bogu si teška! – star je izreka u našem narodu.
Radica Leko
