By Obiteljski teatar Ulysses, kojeg vode notorni Rade Šerbedžija, njegova žena Lenka i Duško Ljuština, bivše „potrčkalo“ pok. Milana Bandića, na jednom od najljepših otoka na Jadranu, na Malim Brijunima, otvorio je 22.sezonu!
Tim povodom, neki su se mediji raspisali o velikom, gotovo međunarodnom uspjehu (sic!) ovog teatra, a koji će nam i ovog ljeta dovesti neka „eminentna“ umjetnička imena s prostora bivše Jugoslavije, prije svega iz Srbije.
U razgovorima za portale, tv emisije i novine, organizatori se najviše žale na nedostatak financijskih sredstava, jer to što im hrvatska država godinama daje – njima je (pre)malo, oni hoće još, pa još!
Naime, otok Mali Brijuni je i dalje zatvoren za posjete, a na njega cijele godine (!) jedino mogu članovi obitelji Šerbedžija i njihovi gosti te na kratko posjetitelji njihovih sve jadnijih i žalosnijih priredbi.
Iznajmljivanje ovog cijelog otoka, obiteljski teatar, odnosno Šerbedžija, godišnje plaća ukupno 50.000 kuna, (u dvije rate!), što znači da ih dan ljetovanja ili „zimovanja“ stoji oko 20 eura, što nema nigdje na svijetu!
Ovaj već nažalost ostarjeli glumac smatra da je i to previše, tim više što vjerojatno ima (po)veće troškove zbog gostovanja srpskih i drugih umjetnika iz tzv. regiona.
Međutim, nas ponovno zanima: tko i zašto godinama omogućuje ovom ratnom dezerteru da uživa na ovom biseru od otoka te kakve su njegove zasluge u stvaranju slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države iz koje je pobjegao kad je „puknula prva puška“, a „pobjedonosno“ se vratio tek nakon što smo ostvarili državu i izgubili oko 15.000 Hrvata, od kojih se još 1800 smatra nestalima?
U intervjuu za jedan dnevni list (16.7. 2022.) „Lepi Rade“ uz ostalo ističe:
- „…Raspadom te zemlje svi smo izgubili već zbog same nesreće ljudi koji su poginuli, koji su raseljeni i koji su napustili svoje domove i svoju zemlju. Ali, pogledajmo što smo dobili, osim ispunjenja puke želje da svatko ima svoju državu. Ako je to sreća i ako je to bila želja mnogih, ja to mogu razumjeti. Ali, zašto je narod onda ekonomski toliko siromašan, zašto ima toliko nesreća, zašto smo rasprodali sve što smo imali i zašto smo opet sluge u svojoj vlastitoj zemlji?“ – pita se Rade.
Ovaj umjetnik ili umetnik naravno ni jednom ne spominje Hrvatsku, već uvijek govori ili piše „naša zemlja“, kao da mu odgovore sastavlja Sava Štrbac.
Nu, ako je suditi po šerbedžijima, stvarno samo jadna država, jer smo dopustili i dopuštamo da nam ratni dezerteri, izdajice i profiteri, drže lekcije i bogate se na krvi ljudi koji su stvarali hrvatsku državu, dok su pojedinci uživali (kao ovaj glumac i njegova obitelj) u Engleskoj ili Americi (a prije toga u Srbiji).
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
