By Riječi ustaša rijetko ćete čuti u svakidanjem govoru Hrvata, a još rjeđe riječ partizan. Potomci ih se odrekli. Te riječi kao da su isparile iz mora hrvtskih riječi. Od tih riječi želim poći ispod krvava podnebesja. Lani sam, u prostoriji ugledne hrvatske Udruge, testirao sebe i one s kojima sam se zatekao za švedskim stolom, poslijena poslije predstavljanja knjige znamenitog i starog hrvatskoh pisca, kojemu neću spominjat ime. Dok smo mezili i pijuckali i ljudikali, ja sam malo glasnije rekao tri riječi:
Ja sam ustaša.
Nastao je grobni muk, tišina teška, nijeme i stroga kao sudbina rečenih riječi. Muha se mogla čuti u zraku. Sve su oči bile okrenuta prema meni i pogledi upereni u mene kao strijele odapete. Onda sam rekao još glasanije:
Ja sam partizan!
Nakon tih riječi,na moje čuđenje, ljudi se prasnuli u smijeh i nastala je neko čudno stanje. Zažagorili su,nešto jedni drugima dobacivali, neke riječi letjele su zrakom kao osice. Moglo se glumu sjeći nožom kao kruh, a nelagodu od tih riječi, kažem i ne lažem, mogao si odsjeć bradvom od svakoga.
Prišao mi je prijatelj, uzeo me pod ruke i tiho kazao, da pođemo doma, misleći u svojoj naivnosti, da sam malo više popio, pa lupam gluposti. Ja sam se otrgnuo od njega i povikao, da nisam pijan, ni zlonamjeran, nit sam ono što misle da jesam. Izišao sam kao ošamućen iz prostorije, u kojoj su oko švedskog stola gostila slavna hrvatska ženskadija i muškadija. Ispratili su me sažalnim pogledima. Ispred dvorane, sustigao me je prijatelj i šibao oštrim riječima kao konja kandžijom.
– Šta ti je, čovječe, šta vičeš, jesi li poludio? Šta lupetaš? Koji ti je vrag. Šta sam sebi rušiš ugled…nisi normalan… sam sebi škodiš i rušiš ugled, šta te spopale zločinci ustaše…
– Mislio sam da si mi prijatelj, da si razuman čovjek. Mislio sam da si nadišo neke naše tabue i prebolio traume. Šta ti znaš o ustašama.Ništa! Znaš ono što su o njima lagali oni koji su ih kao zarobljenika poslije rata pobili i bacili u jame…Odjebi, čovječe od mene tri kilometra, plus tri metra – odbrusio sam i krenuo kući. Nismo govorili. Kad bismo se sreli, prolazilismo jedan pored drugoga, bez riječ i pozdrava. Kad smo se kao pomirili, nije to bilo više kao nekada. On je sin partizana, a ja domobrana. Pokušao sam i njemu otvoriti oči, objasniti i pojasniti kako su i zaštoi nastale ustaše i zašto su onako kobno i tragično završili u slovenskim jamama i propuntama diljem klete Juge.
Kako su nastale ustaše i partizani; pitanje jasno do nejasnoće i upitno do nedgovora. Pokušat ću odgovoriti, pa kud puklo dapuklo. Budući da sam studirao u četiri zemlje, bez lažne skromnosti, mogu reći da više znam od onih koji misle da sve znaju. Od te četiri zemlje jedna je Srbija. Ztrebašživjeti u barem godinu dana u nekojk z8emlji, da upoznate taj narod. Srbi su čuda narod. Matoš jenapisaio: Srbi lažu – to im je od Boga! Njihova svetosavska Crkva „vaspitala“ ih je tako da su povjerovali u laži i te laži uporno povaljaju i na temelju tih laži Hrvate smatraju genocidnim mnarodom,a a ustaše većžinm krvnicimaod nacista i fašista…oni mrze Hrvate. Ta njihova mržnja je takva da ne mogu smislit da Hrvati imajuj svoju sdamostalnu državu. Za njih je svaki Hrvat Ustaša, pa bio on partizan, dombran ili bio potomak ustaše ili partiuzana, komniste ili ateiste, vjernika ili nevjernika. Svaki razgovor o tome gotovo da nema smisla, jer oni su to u sebi za sebe dogmatizirali i ugradili u mentalne sklopove. Oni su najzaslužnikji za pojavu ustaškog pokreta i ustaša kao hrvatski vojnika, koji su branili svoj narod i,nsa žalst,bili u savezu sa pogrešnim i lošimnarodima,Nijemcikmai Talijanima. Da,posoje dobri i loši narodi,kao pto postoje dobri i loši ljudi, dobrte i loše obitelji. Mene čudi odnos prema ustaškom pokretu, ustašama i NDH hrvatskih partizana injihovih potomaka, komnista i ljevičara. Ne znam imali naolvome planetunaroda, kojije tako podijeljen, tako u sebi podvojen i tako prokleto protiv sebe i svega što je bilo u proplosti. Ateizacija i ideologizacija učiknilaje svoje, pa se Hrvati dijele navjernike inevjernike, desnei lijkever,partikzanei ustaše,. Komnikste i domoljube; naone kojik su protiv vlastitze države i onekoji su stvarali tu državiu ik,napokonone kojik bi kad bi moglik ovu Državu hrvatskog naroda uništili i zna se što bii nam se dogodilo kad bi to postalo stvarno.
Strašno sam razočaran u naše pretke,u ustaše i partizane. Tamnili su se,ubijali, mučili jedni druge i ostavili nam u nasljeđe njihovo živo zlo. Partizani i komniti sve čine da nas vjernike,katolike,domioljube prikažu kao ustaše. Nmjimasilno smeta razni poklič: Za dom spremni, s kojim su hrvatski vojnici,hosovci,a boga mi i zenge jurišale i oslobađale hrvatski nbarod od srposkog i crnogorskog agresora i nadevnom jhrvatskom obrmabenom i oslolbodilačkom ratu. Komu smeta taj ratni poklik za dom, pa zašto bi drugo trebalo se borit, akone za dom i narod, onda nešto s njim nije uredu. Nažalost, takvih nije mali broj.
Ustaše uopće nebi nastale, nebi ih bilo, da nisu Srbi i Crnogorci (Puniša Račić je Crnogorac), po tajnoj naredbi srpskog kralja, ubili i ranili Hrvate u srskoj skupštini, u zgradi njihova Parlamenta. Oni su hrvatske ljude ubili u Parlamentu, pa gdje toga igdje drugdje ima. Ustaša nebi bilo da nisu srpski žandari radili što su radili Hrvatima poslije Prvog svjetskog rata, pa sve do hrvatskog obrmabenog i oslobodilačkog rata, kojeg je Titov gener nazvao – Domovinski rat. Dakle, ustaški pokret za slobodu hrvatskolg naroda, nastao je u vrijeme srposkog terora u Hrvatskolj i Bosni i Hercegovini. Srpski političari, vlastodršci svetosavci i žandari zlostavljali su Hrvate, potkradali, varali, obmanjivali, pljačkali, ubijali…
Zlosrbo sjeme posijali su svetosavci i tragovi tog zla još uvijek su prisutni u mladoj državi Hrvata i ostalih radnih ljudi i građana! Dakako i svakao, i raznih manjina. Ali, ima jedna manjina (nastala od Vlaha i bogumila) u zemlji Hrvata s kojom Hrvati imaju velikih problema i muka. Nikako da prihvate suživot u miru u istoj kući. Oni su navikli biti bogovi i batine i nako se odvojiti od toga zloga dozlaboga! Treba razlikkovat vojnike ustaše od Pavelića i nekih njemu sličnih, koji su šurovalui s Nijemcima i Talijanimai koji su slijepo izvršavali ono što je osd njih Ztražio Hitler i Musolikni. Ustaše se se zgrašale rasnih zakona isto onako kakol su to radili i partiuzanik.Samo ustaše su to morale potajno, a partizani javno. Razgovarao sam o tome i o drugimstvarima sa ćživim i pravim ustašama i isto tako sa živim i pravim partizanima. Treba razlikkiovat preratne komniste partizane i predratzneustaše od onih koji su nastali u ratu. Uostalo,kad će jednom Hrvati sjesti za stol, i ozbiljno prići najvažnijoj temi iz naše prošlosti i razgovarati o ustaškom pokretu i partizanskom pokretu. Nama, barem meni, koji smo rođeni poslije rata, dosta je tih ustaških i partizanskih gluposti i zlosti. Dokle ćemo trpjeti njihove averzije i laži.
Partizani su nastali posljedično političkom podlom igrom engleske bagre i ruske boljševičke stoke. Hrvatski partizani su nastali kad je talijanski diktator Musolini oteo Hrvatima neke dijelove Hrvatske; dobar dio obale i neke otoke.
Znam kako su ustaše imale u početku dobre namjere i kako su tragično završili i kako je, nakon devet vjekova ropstva i sluganstva, nastala i nestala NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA. Moralo se to dogoditi, jer se utemeljitelj i voditelj te Države, vezao za napadače; za njemačke naciste i talijanske fašiste. Služio im je kao moneta za potkusurivanje. Nadam se da znate što su radile ustaše u ratu i partizani u miru. Kaini i Abeli, ubijali su se kao nikad prije i nikad pislije od 1941 do 1950 godine. Deset najkrvavijih hrvatskih godina u svekolikoj hrvatgskoj prošlosti. Ne služi im na čast što su radili jedni drugima i vastitom narodu.
Kad čujem riječu staša ili partiuzan, naježim se o neke čudne nelagode. Moram priznatik samome sebi, a potom i vama, da su naši preci strašno griješili jedni prema drugima i da su nam ostavili ružne i tužne navade i zavade. Pitanje ostaje otvoreno i veliko ko kuća, kad doći do istine o našoj prošlosti i pravde u našoj sadašnjosti. Za budućnos mi se fućka. Mene silno zanima sadašnjost. Jer, ako je sadašnjost dobra, onda će budućnost biti još bolja.
Od zakletve (682) papi Agatonu i kletve(1089) kralja Zvonimira promijenilo smo puno gospodara – vladara. Naši preci su u mnogome zakazali, pogotovo oni u dva svjetska rata i poraću. Dugo životareći kao zatočenici, ovisnici i potlačenici naših susjeda kroz stoljeća, (Franaka, Latina, Hermana, Austrijanaca, Mađara, Turaka i Srba), ostavilo je dubok trag na pojedinca i narod. Naš narod platio je skupu cijenu i plaća je i dan danas zbog grijeha i promašaja naših predaka, pogotovu kobnih krvoprolića dvadesetoga stoljeća. Ako se tako nastavi kako je išlo do sada, ne piše se dobro nijednom Hrvatu na ovome planetu. Ovo je sada vrijeme, da nakon toliko generacija, slavne i neslavne prošlosti, u ovoj i ovakvoj sadašnjosti tomu konačno stane se na kraj. Kako su uspjeli izići iz franačkog, latinskog, germanskog i turskog okvira, vrijeme je da se Hrvati oslobode svetosavlja, jugoslavenstva, ustašije, partizanije, komnističkog jednoumlja i zlosilja.
Stoljeća neslobode i poluslobode i komunizam, oslabio je i zatrovao hrvatski narod; narod duboko podijeljen, na nekakve lijeve i desne, na partizane i ustaše, na naše i vaše, na raseljene i unesrećen kao malo koji narod na ovom planetu
Hrvati su stari, žilavi narod; jedan od rijetkih preživjelih naroda staroga svijta, koji je uspio preživjeti i nadživjeti svoje osvajače i porbljivače. Naš put kroz prostor i vrijeme od Bogostana do naših dana, trajao je više od tri tisuće godina…
Hrvati su okruženi neprijateljskim narodima, pa su robovali susjedima gotovo tisuću godina. Kako iz Hrvata izbit taj ropski, sluganski, podaničćki mentalitet. Kako Hrvate oslobodit od njih samih i ovisnosti o onima kojima su služili i bili dobre sluge loših gospodara. Sapienti sat!
Zagreb, 15. 1. 2021.
Ante Matić
