By - „Ako protivnik sruši moju kuću, ja ću njegovu čuvati. Ako ubije moga oca, ja ću štiti život njegova oca, ako sruši moju crkvu, ja njegovu neću ni dirnuti. To sam navijestio i to naviještam stalno. Jedno je zakonita samoobrana u granici etičkih principa i međunarodnih konvencija, a drugo je na zlo uzvraćati zlom: što ti meni više, ja tebi više“ – tako je među ostalim u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata govorio jedan od najomiljenijih hrvatskih uzoritih kardinala Franjo Kuharić, koji je umro 11. ožujka 2002. u Zagrebu, a isti dan deset godina kasnije, pokrenut je postupak za njegovom
Franjo Kuharić je bio kardinal više od 20 godina. Imenovao ga je kardinalom papa bl. Ivan Pavao 2. veljače 1983. Kao kardinalu dodijeljena mu je naslovna, titularna, crkva S. Girolamo del Croati tj. crkva sv. Jeronima u Rimu, u sastavu poznatog Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima. Istu naslovnu crkvu ima danas i kardinal Josip Bozanić.
Ovaj veliki čovjek je u svojem četvrtstoljetnom nadbiskupovanju doživio uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske, te postao prvi predsjednik prve Hrvatske biskupske konferencije. Pripala mu je čast da kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti jednog rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II., koji je na svečanom euharistijskom slavlju u Svetištu Majke Božje Bistričke blaženom proglasio njegovog zareditelja i svjedoka vjere kardinala Alojzija Stepinca.
Također se i ovog puta važno podsjetiti da je ovaj omiljeni kardinal uvijek ustrajao u obrani vjere, prava pojedinaca, inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Ali, i ovo je prigoda da se upitamo – Tko sve nema trg ili ulicu u Gradu Zagrebu? Evo, sada „mladi SKOJ-evci“ predlažu da neke ulice ili trgovi u glavnom gradu nose ime i po nekim komunističkim i partizanskim zločincima. Međutim, zaslužni pojedinci, poput zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića (1919.-2002.) i Svetog Oca pape Ivana Pavla II (1920.-2005.) u glavnom gradu ostali su do današnjih dana bez ikakvih spomena, iako su među najzaslužnijima za stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države.
Dosad su s nekoliko strana upućene zamolbe i apeli da se po ovim velikanima u središtu grada nazove neki trg ili ulica, ali na sve to odgovor je – marginaliziranje i šutnja.
Osim što se po njima ne zovu ulice i trgovi, u Zagrebu nema ni njihovih spomenika ni biste.
Nisu zaslužili?
Zaslužili su više nego Ivan Goran Kovačić, August Cesarac, Vladimir Nazor, Krleža i niz drugih njima sličnih komunista i partizana, po kojima se nazivaju i neke najznačajnije hrvatske nagrade, ali i kulturne ustanove. Čak i škole!
Ako je suditi po ovom nesvakidašnjem činu, onda se stječe dojam da Hrvatska ne priznaje svoje velikane, ili pak da još „živi“ u bivšoj, propaloj Jugoslaviji.
Nakon II. svjetskog rata nije se moglo dogoditi da se zadrži neka ulica ili trg po imenu nekoga tko nije bio za „Tita i partiju“, a danas je normalno da oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili Hrvatsku, koračaju po ulicama i trgovima koji se nazivaju po istaknutim komunistima i neprijateljima Hrvatske i hrvatstva.
Gdje toga ima?
U glavnom gradu, ulicu ili trg nema ni bl. Alojzije Stepinac, koji će danas-sutra biti proglašen i svetim!
Pa, kakva smo to država, kad ne možemo ni nakon njezine uspostave ulice i trgove nazvati po svojim junacima?
U Zagrebu i dalje postoji Trg dr. Franje Tuđmana. Nalazi se na periferiji grada, a po njemu uglavnom šeću psi i mačke, ili bolje rečeno – to je jedno od većih rugla ovoga grada.
Da nije bilo bivšeg gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, utemeljitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman ne bi imao ni svoj spomenik!
Zbog čega, hrvatski branitelji nisu u odborima za imenovanje ulica, trgova, pa i škola i kulturnih ustanova, već smo i taj segment prepustili onima koji nas i time vraćaju u daleku prošlost, za koju smo mislili da je iza nas?
Evo, obljetnica je smrti jednog od najvećih Hrvata, a tek tu i tamo je to objavio neki portal!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
