By Podjeli
Znate, ja nisam K. Peović, stoga meni nije dozvoljeno reći da sam tu u slučaju da se ponove neki izbori u Weimarskoj Republici.
Zanima me zašto se ekipi ekstremista u RF, Novoj Ljevici, Srpu, Čekiću, kao i ostalim alatima tolerira ekstremizam, dok se dijametralno suprotan ekstremizam stroho osuđuje?
Živimo u 21.stoljeću, nekakva europska rezolucija je nedavno izjednačila nacizam i komunizam, ali u RH, o tome nije bilo ni slova.
Zanima me zašto?
Htjela sam vas pitati do kada ćemo trpjeti kadrove bivšeg sustava koji nemilosrdo vedre i oblače državom za koju su najbolji prolili krv, dok su vladari diplomatski šetali po stranim hodnicima?!
Ne želim sebi priznati, ali sve više me uznemiruju etikete koje mi se lijepe zbog otvorenog zalaganja za očuvanje rase, tradicije, rodne, kao i kulture života.
Moj ekstremizam se očituje u tome što pozivam ljude da se vrate tradiciji i obitelji, dok vaš, prihvatljivi ekstremizam otvoreno poziva na genocid jedne rase, naroda i kulture.
Uzaludno je više opće pisati, kao i razgovarati o tome da smo postali društvo koje njeguje kulturu smrti, protjeruje vlastitu mladost, zaboravlja na genocid koji je proživio pod simbolom najkrvoločinije ideologije.
Sve više počinjem vjerovati u to da tog drugog ekstremizma, dijametralno suprotnog ekstremizmu Kate Šmajser nije ni bilo, jer ipak, trebalo se puno toga izmislit kako bi se opravdalo pola milijuna tijela pod zemljom.
Ja nemam sliku bake s puškom na koju se ponosim, moja baba nije bila nikakav antifašist.
Baba je bila seljak, desni ekstremist koji je zajedno s didom orao zemlju i prehranjivao 5,6 djece živeći “ekstremističkim desničarskim” životom.
Mojoj baki je sreća što na nju nisu naletjeli veliki Šmajser osloboditelji, da oslobode svijet od nje i njenog desnog ekstremizma, kao što su ga oslobodili od Grozdane Budak i ostalih čiji su životi skončali pod simbolima ideologije koja je danas društveno prihvatljiva bez obzira na to što je odgovorna za smrt pola milijuna duša.
Danas hrvatski sabor broji OSAM zastupnika koji se besramno kunu u tu istu petokraku, a ima i onih koji bez ikakve odgovornosti i srama izjavljuju da 45′ posao nije dovršen.
Evo ja sada izjavljujem da je meso slabo pečeno, jer nije opće ni bilo pečeno.
Da vidimo reakcije.
Iva Svaguša
Podjeli
