By Dr Slađana Velkov rodjena je u Skoplju. Odrasla je u Srbiji. Studirala je medicinu u Nišu
i Skoplju, gde je i diplomirala.
Radila je za Ujedinjene Narode u Makedoniji, kao liječnik opće prakse na hitnom odjeljenju
u Vranju i u Kuvajtu kao liječnik i menađer za razvoj medicine. Od 2006. godine je održala preko 300 besplatnih predavanja, radio i TV gostovanja o zdravoj ishrani i zdravom životu uključujući sve aspekte cijepljenja u 13 zemalja: Saudijskoj Arabiji, Indiji, Australiji, Španjolskoj, Kuvajtu, Bugarskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i USA.
Poštovana doktorice Velkov, zahvaljujem Vam se i ovaj puta što ste našli vremena za razgovor.
Do sada smo odradile dva intervjua uz veliki interes čitatelja HOP portala ali i šire, na čemu Vam se također zahvaljujem.
https://www.hop.com.hr/2022/07/31/ekskluzivan-intervju-dr-sladana-velkov-sve-o-dogmi-zvanoj-aids/
1.Danas živimo u svijetu laži, kako to utječe na ljude?
Dr. med. Slađana Velkov:
Uplašeni i umorni od svakodnevnih laži ljudi sintetiziraju strah, taj mračni eliksir kojim se ovaj iluzorni svijet napaja. Ljudi su umorni od izmišljenih epidemija i čestih ratova, od lažnih vijesti, bolesnih filmova, umjetnog vremena, trovanja hrane, vode i zraka, krađe beba, lažnih i opasnih terapija, kastracije djece, ratnih predstava… Umorni su od vjere u sustav koji je dugo uspjevao da od njih pravi savršene robove. Taj strah izvire iz toksične kutije, televizora, koji je zauzeo centralno mjesto u svakoj kući, koji hipnotizira gledatelje TV programa. Kada bi samo deset dana ljudi prestali gledati televizor, shvatili bi u kakvoj tamnici se nalaze, kako je njihov duh prevaren lažima o izmišljenim bolestima, “opasnim” virusima i “spasonosnim” medikamentima. Stoga je veoma važno stalno govoriti i pisati o istini, ne bi li ljudi konačno uspjeli da se oslobode lanaca i mentalnog ropstva, da razmaknu zavjesu nesvjesti i konačno pogledaju u istinu širom otvorenih očiju.
U ovom tekstu ćemo razotkriti laži o mikrobima, kojom su čuvari ove farme duša, vijekovima proizvodili strah i ubrizgavali toksičan sadržaj “spasonosnih” bočica, pod izgovorom da će ih one zaštititi. Prava svrha tih bočica je ograničenje i razvoj ljudske svijesti, sakaćenje što većeg dijela čovječanstva, proizvodeći patnju, tu tako željenu emociju koja je nevidljivim vladarima iz sjenke toliko važna.
(Mikroorganizmi ili mikrobi je skupni naziv za bakterije, arheje, gljive i protiste (praživotinje), vidljive pod mikroskopom. Znanost koja ih proučava zove se mikrobiologija. Prema međudjelovanju s organizmom-domaćinom, tj. s čovjekom, životinjom ili biljkom, mikrobi se svrstavaju u nekoliko skupina: simbionti (“korisni”), paraziti (“štetni”), komenzali, ili slobodnoživući.)
2.Da razotkrijemo laži o bakterijama, šta su bakterije, da li nas one napadaju i izazivaju bolesti kako nam korporativna medicina kaže?
Dr. med. Slađana Velkov:
Bakterije su živa bića, one razlažu toksine, produciraju esencijalne vitamine i imuno faktore, dok gljivice razgrađuju mrtve stanice. To su naši pomagači, naši čistači bez kojih organizam ne bi mogao funkcionirati.
Ako recimo, dođemo u dodir sa nekom bakterijom, u zdravom, baznom tijelu bakterija će preći u manje patogenu formu, što u svom videu pokazuje dr Robert Young: https://www.youtube.com/watch?v=sWpEN5zjMq0
Kao što komarci čiste močvaru a mikrobi razgrađuju mrtvu materiju u kompostu, tako i u našem tijelu mikrobi razgrađuju toksine i otpad. Kao što močvara i kompost nemaju infekciju već se čiste, tako i tijelo koje ima neku bakteriju nema infekciju već se čisti. Važno je razumjeti da simptomi nisu bolest već nastojanje organizma da se iscijeli.
Mi nismo u ratu sa bakterijama i gljivicama već živimo u simbiozi, one su naši čistači i bez njih bi regeneracija tijela bila nemoguća.
Ono što klasična medicina naziva bolešću je odgovor tijela na toksičnu hranu iz supermarketa, kemikalija u vodi, zagađenog zraka i neprirodnog načina života. Kada dođe do nagomilavanja toksina, bakterije vrijedno počiste toksine, međutim, zbog veoma toksičnih produkata svog metabolizma tj. otpada koji bakterije izbacuju, mogu intoksicirati organizam i izazvati veoma naporna čišćenja pa tijelo, da bi izbacilo višak otrova, aktivira sigurnosne mehanizme kao što su tečna stolica, kašalj, povraćanje i znojenje. Temperatura raste, pri čemu se mobiliziraju bijela krvna zrnca kako bi eliminirala mikrobe i toksine.
Ukoliko spriječimo čišćenja tijela, što klasična medicina čini, toksini i toksični produkti metabolizma bakterije se vraćaju u tijelo i dolazi do prezasićenja organizma toksičnim materijama, koje će tijelo skladištiti u vidu tumora.
Toksini bivaju duboko inkorporirani u stanice, tako da sam DNK stanica biva ugrožen a intoksicirane maligne stanice počinju da se umnožavaju bez kontrole, kako bi preživjele.
Dakle, bakterije nisu problematične već problem stvaraju produkti njihovog metabolizma, odnosno njihov otpad. Dok su bakterije malobrojne, neće nam stvarati nikakve probleme, ali ukoliko je tijelo intoksicirano i kiselo, razmnožavati će se da bi čistile toksine, pa će se količina otpada koje one izbacuju povećavati i naše će tijelo reagirati čišćenjem.
Kada se da antibiotik, dođe do poboljšanja jer je antibiotik, anti-bios = protiv života, uništio nešto bakterija pa će i količina otpada koji one izbacuju, biti manji. Naravno, to ne rješava problem, ali se smanji broj bakterija i na taj način organizam produžava još neko vrijeme svoje funkcioniranje. Mikroorganizmi će prilikom dezintegracije, ostavljati velike količine otpada iza sebe što dodatno opterećuje organizam.
Po Prof. Antoine Beshamp-u, Prof. dr Ginter Enderlain-u i mnogim drugim znanstvenicima, naša krv nije sterilna već se u njoj odvija veoma složen pleomorfički ciklus mikroorganizama. Odnosno, iz osnovne somatidne forme (bioni, mikrozime, protiti…), mikroorganizmi najprije prelaze u dobroćudne a zatim, kako se PH smanjuje, odnosno kako tijelo postaje zagađenije, u patogene forme. U veoma kiseloj sredini dolazi do transformacije bakterija u gljivice, čiji su produkti metabolizma izuzetno toksični (što je slučaj kod raka i nekih drugih poremećaja).
Preko sekreta se bakterija može naseliti u drugo tijelo ali će ubrzo izgubiti patogenu formu ako ne postoji određena kiselost tijela. Znači, ne može se održati u zdravom tijelu, dok u nezdravom može nastaviti svoje razmnožavanje i produkti njihovog metabolizma mogu dovesti do simptoma „bolesti“.
3.Sto su zapravo virusi i da li oni izazivaju bolesti?
Dr. med. Slađana Velkov:
Svakih nekoliko godina, mediji šire strah i paniku o novim virusima i izmišljenim epidemijama, pružajući uvijek kao rješenje cjepiva – vakcine ili neke nove lijekove. Važno je napomenuti da su zarazne bolesti iskorijenjene još prije uvođenja cjepiva, zahvaljujući boljim uvjetima života, ishrani, higijeni, frižiderima i čistoj vodi za piće, što jasno pokazuju podaci službenih institucija.
Ono što nazivamo virusima su proteinski dijelovi genetskog materijala intoksicirane, raspadnute stanice. Virusi nisu živa bića i ne razmnožavaju se, nisu u ratu sa nama i ne napadaju nas.
Ako se tijelo nedovoljno čisti, ne znoji se, ne čisti redovno crijeva, ne mokri redovno ili dođe do intoksikacije preko zraka, vode, hrane, zračenjem ili pak ubrizgavanjem nekog toksina, dolazi do raspadanja i umiranja stanice iz koje se oslobađa genetski materijal DNK i RNK, obavijen opnom, i takvu strukturu, korporativna medicina, naziva virusom. Ta čestica nije zarazna kao što smo vidjeli i u slučaju bakterija. Što je organizam kiseliji, prljaviji, biće više raspadanja i više proteinskih djelića – virusa.
4.Imali smo prilike razboljeti se kada duže boravimo u prisustvu bolesne osobe. Kako se to događa ako virusi i bakterije nisu zarazni?
Dr. med. Slađana Velkov:
Ranije, kada su dječje bolesti bile uobičajene i kada ih se nitko nije bojao, majke su vodile svoju djecu da se igraju sa djecom koja su imala boginje ili zaušnjake. Mene nisu cijepili dječjim cjepivima, bila sam zdrava, nikada do polaska u školu (zbog sistematskih pregleda), nisam posjetila liječnika. Jedini put kada sam bila bolesna je bilo kada je moja najbolja prijateljica i susjeda, sa kojom sam bila stalno zajedno, primila cjepivo protiv velikog kašlja. Ona se razboljela a pored nje i ja.
Kako je došlo do prenošenja bolesti ako virusi nisu uzrok već posljedica bolesti?
Dr Vladimir Kaznačejev (1924 – 2014), eminentni ruski biolog i direktor Instituta za kliničko-eksperimentalno istraživanje u Novosibirsku, je u preko 20 000 eksperimenata, dokazao da se stanična smrt i obrasci bolesti mogu prenijeti elektromagnetskim/informacijskim prijenosom “bolesti” bez fizičkog kontakta tj., sa jednog organizma na drugi – bioinformativna komunikacija.
Naime, on i njegov tim su utvrdili da umiruće stanice emitiraju mitogenetsko zračenje (tzv. fotone smrti), u bliskom ultraljubičastom spektru, koje može uticati na druge stanice i prenositi obrasce bolesti.
Postavio je identičan uzorak tkiva u dva potpuno izolirana i hermetički zapečaćena kontejnera (da bi se isključila mogućnost prenošenja bilo kakvih mikroba), jedan pored drugog i razdvojio ih jednim malim prozorom. Jedan uzorak je tretirao kemikalijama i zračenjem, što je dovelo do bolesti i smrti tkivnog uzorka. Kada bi prozor bio napravljen od običnog stakla, tada bi uzorak u drugom kontejneru bio zdrav i očuvan jer obično staklo ne propušta UV radijaciju.
Međutim, kada je prozor zamijenjen kvarcnim staklom, dogodilo bi se nešto neobično. Nisko UV zračenje bi prošlo kroz kvarcno staklo, tkivo u drugom kontejneru bi apsorbiralo mrtve fotone i u 70-80%, razvilo identične simptome kao i tkivo u prvom kontejneru. Da bi tkivo u drugom kontejneru razvilo simptome, bilo je potrebno oko 12 sati.
Kako bi saznali u kojoj mjeri drugi uzorak oslobađa umiruće fotone, izložili su treći, zdrav uzorak optičkom kontaktu sa drugim uzorkom. Došlo je do prenošenja umirućih fotona i na treći uzorak ali u ovom slučaju samo u 20 – 30 % i bilo je potrebno znatno više vremena, oko 18-20 sati.
Foton je osnovni nosilac informacija koje se prenose sa intoksicirane stanice na druge organizme. Također, foton kao nosilac informacije upozorava na opasnost, na toksin koji je izazvao umiranje stance i aktivira mehanizme čišćenja kako bi se organizam oslobodio uzroka umiranja stanica.
Da li će doći do prijenosa informacije sa jednog organizma na drugi, zavisi od dužine izloženosti “fotonima smrti” kao i stanja organizma. Ljudi koji žive ili rade zajedno, provode više vremena zajedno, postotak prijenosa “fotona smrti” će biti veći.
Također, stupanj prijenosa simptoma zavisi i od toga da li “fotoni smrti” dolaze sa primarnog odašiljača (koji je prvi oslobodio fotone smrti) ili sekundarnog.
Razlog zašto se cijela obitelj zajedno „razboli“ je obično zato što su biološki vezani jedni za druge, u stanju relativno visoke bio-informacijske harmonije i obično dijele iste uticaje okoline. Razlog zašto čistačica koja dolazi samo nekoliko sati nedeljno ostaje magično „imuna“ je taj što ona nije tamo dovoljno dugo da bi se njen elektromagnetski organizam sinhronizirao sa obitelji i proizveo sličan skup simptoma „bolesti“ (iscjeljenja). Ona već rezonira sa drugačijim bioritmom svoje obitelji.
Dadilja, s druge strane, koja tamo provodi 40 sati nedeljno i više je u kontaktu, može imati neke simptome.
Dr Kaznačejev je otkrio i obrnuto, da zdrave kulture mogu “vratiti” bolesnog u stanje zdravlja što su potvrdila i mnoga čudesna bioenergetska izlječenja.
Dr Carmel Mothersill, u svom fascinantnom radu „efekt posmatrača izazvanog zračenjem“, koji također ukazuje na međustaničnu komunikaciju putem biofotona, u osnovi ukazuje na to da stanice primaju “alarmantni poziv” i aktiviraju zaštitne mehanizme kada su izložene bolesnoj stanici. Alarm je ultraslabo UV zračenje iz DNK živih stanica. Što je stanica otrovanija, to se DNK više odmotava oslobađajući fotone i emisija svjetlosti je jača. Ovo može prenijeti simptome i zdravstvena stanja kako unutar organizma, tako i između organizama.
Znanstvenici danas mogu direktno detektirati suptilne, ali ipak mjerljive biofotone pomoću fotomultiplikatora i fotografirati ih osjetljivim modernim kamerama.
Možemo spomenuti i istraživanje dr. Valerie Hunt (Beskonačni um), koja je 80-ih, mjereći električna polja ljudi u neposrednoj blizini jedni drugima, izmjerila i dokazala da električne informacije jedne osobe mogu postati „zarazne“ za drugu osobu, pa bi tako primalac poprimio sličan električni obrazac. Stara mudra poslovica kaže: S kim si, takav si.
Dalja ruska istraživanja o prijenosu staničnih informacija otkrila su da normalne ćelije emitiraju uniformiran obrazac, kod ili ritam zračenja. Ovaj obrazac bi bio poremećen kada bi došlo do oštećenja stanice, postajući prilično nepravilan. Istraživači su naknadno doveli u korelaciju date nepravilnosti emisije fotona, sa specifičnim bolestima i od tada, još 1970-ih, su počeli pokušavati razviti tehnike za dijagnozu i terapiju praćenjem i promjenom kodova staničnog zračenja.
Češka istraživanja su također dala dokaze da je elektromagnetsko zračenje bilo sredstvo prijenosa biološke energije s čovjeka na čovjeka kao i između čovjeka i životinja.
I pored toga što su ovi eksperimenti naširoko ponovljeni u SSSR-u ali i u Europi, ova tema je ostala TOP SECRET! Zašto?
Zato što se ova tajna znanost već decenijama koristi kao oružje podešavanjem na subharmonike određenih frekvencija, obični radio talasi bi se mogli koristiti za prenošenje simptoma. Dr Kaznačejev je, pred kraj svog života, pozvao Ujedinjene nacije da zabrane “psihotronično” oružje i kontrolu uma putem radio talasa, rekavši da bi to moglo uništiti čovječanstvo.
Ovi eksperimenti su ključni za razumjevanje bolesti i iscjeljenja na fundamentalnijoj osnovi za razliku od zagovornika ortodoksne medicinske nauke i ratnog modela zdravlja (tj. oni koji se još uvijek drže fizičke „zaraze“).
Istraživanje Dr Kaznačejeva u potpunosti potkopava teoriju mikroba koja je strogo materijalistička i zastarjela paradigma. Dr Stefan Lanka, virusolog, srušio je konceptualne osnove virusologije kao „nauke“ i eksperimentalno pokazao da je pretpostavka o “citopatskom efektu” stanice i o virusima kao izazivačima bolesti, (bez dokaza!), samo eksperimentalni artefakt koji se može dobiti bez dodavanja tečnosti ili stanica bolesne osobe u staničnu kulturu.
Teorija Luja Pastera, proizvođača piva, “plagijatora i prevaranta”, je iskorištena za višedecenijsku, intoksikaciju čovječanstva i održavanje bolesti i patnje, možda zbog lakomosti medicinske korporacije a možda su razlozi i dublji.
Razumijevanjem prave prirode bakterija kao čistača našeg organizma, virusa kao posljedice a ne uzroka bolesti, toksina i zračenja kao pravih uzroka zdravstvenih problema, dovelo bi do potpunog preokreta u medicini.
Na taj način cjepiva, kao kamen temeljac lažne nauke i sredstvo za porobljavanje i depopulaciju, koja stvaraju od zdravih ljudi nove doživotne pacijente i potrošače, bi otišla u zaborav i svrstala bi se u najtamnija poglavlja čovječanstva zajedno sa inkvizicijom.
Hvala Vam poštovana doktorice Velkov! Veselim se opet nekom novom našem susretu!
Pridružite se:
Web stranica:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA:
https://t.me/+sDUqfUv-QRdmM2Q0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared
- 04. 2024.
mr. sc. Arna Šebalj
